Župa Kraljice svete Krunice

Deseta Nedjelja kroz godinu

U današnjoj 10. nedjelji kroz godinu, sva čitanja poučavaju nas o našem životu, smrti i uskrsnuću. Tema koja prevladava u današnjim čitanjima je USKRSNUĆE i ŽIVOT. Kršćanstvo je osvijetljeno blagoviješću o velikoj budućnosti koju nam Bog sprema. Smrt nema više posljednju riječ nego baš – život, ŽIVOT VJEČNI. A Krist je darovatelj novoga života – vječnoga života. Isus veli: „Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će“ (Iv 11,25). No, ta na Kristu utemeljena nada u vječni život daje novu vrijednost ovome našem zemaljskom životu. Kršćanin je potaknut da intenzivno zaživi ovaj život. Jer,.. „svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svatko dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo“ (2Kor 5,10). O tome lijepo govori II. vatikanski koncil: „Iščekivanje nove zemlje nipošto ne smije oslabiti nego, dapače, razbuditi u nama brigu za izgradnjom ove zemlje gdje raste ono 'Tijelo' nove ljudske obitelji koje već može pružiti neku sliku novoga svijeta.“ Današnji svijet je postao „Veliki globalizator,“ koji je u vremenu elektronike učinio čovjeka prozirnim do te mjere da o čovjekovu životu zna gotovo sve: kuda i kamo ide, što ima, jede, govori, čita, piše, pa i što misli. To je sve u cilju totalne kontrole. Pomalo to nalikuje i onoj izreci iz katekizma: „Božje oko svuda gleda, sakrit mu se ništa ne da!“ Tako su nas učili u djetinjstvu o Božjoj svevidnosti, ali u odgojnom smislu. Ova odgojna fraza u svjetlu današnjeg Evanđelja gubi svoju osnovu. Bog je posve drugačiji. On nije strogi sudac koji gleda i čeka da pogriješimo, pa da nas kazni. Krist, nam objavljuje Boga koji je pravedan, ali ne samo pravedan, nego i milosrdan. Božje milosrđe je Božja dobrota. To znači da Bog u svojem milosrđu ne daje zlima zlo, a dobrima dobro, nego na zlo odgovara dobrim. To naš Bog traži i od nas!

Najava

Novi vječni život započeo je Isusovim uskrsnućem po kojemu Bog poručuje da je njegovo milosrđe jače od svake boli i smrti. Kako će to biti, ne znamo. Pred tajnom smrti ostajemo bespomoćni. Evanđeoska poruka kaže da je i žena iz Naina bila jednako bespomoćna pred njom. Ova nam poruka veli da je, po Isusu, ova ucviljena žena bila utješena, jer Bog „pogleda na neznatnost službenice svoje“ (Iv 1,48). „Nemojmo plakati!“ Bit ćemo utješeni!

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (1Kr 17, 17-24)
Čitanje prve knjige o kraljevima

Knjige o Kraljevima (postoje dvije knjige), nalaze se u zbirci 16 „Povijesnih knjiga“ Staroga zavjeta. Glavni sadržaj svih tih knjiga je povijest Izraela, ali i odnos Izraela prema Jahvi, Bogu. U prvoj knjizi nalaze se izvještaji o kraljevanju i smrti kralja Davida, o Salomonovoj vladavini, gradnji jeruzalemskog hrama, o kralju Roboamu nasljedniku Salomona, te o razlozima rascjepa kraljevstva na Sjeverno i Južno, te o Iliji Proroku. Ovo-nedjeljni odlomak uzet je iz Prve knjige o Kraljevima, „Uskrišenje udovičina sina.“ Tekst nam predstavlja veoma značajnog proroka Iliju koji je sav svoj život uložio u očuvanje vjere svoga naroda u Boga, Jahvu. On djeluje u vrijeme kralja Ahaba (874-853).

Kralj je bio oženjen Feničankom Izabelom, kćerkom sidonskoga kralja. Ona je nastojala uništiti Božju i ljudsku pravdu u Izraelu i nametnuti vjeru svojih otaca. Prorok Ilija se tome žestoko usprotivio. Kraljica ga je nastojala ukloniti s političko-religijske scene. Prorok Ilija pobijedio je Baalove svećenike i izvršio pokolj nad njima na brdu Karmelu. Da bi spasio život, prorok je morao bježati i skrivati se u tuđoj zemlji. Iliju je Bog poslao u Sarfatu Sidonsku i ondje zapovjedio jednoj udovici da ga hrani. Ali: „Razbolio se sin domaćice koja je ugostila Iliju i bolest se njegova jako proširila…“ Udovice je s nepovjerenjem gledala na Iliju. Ona se bojala da je on čovjek Božji koji je došao da joj otkrije njene grijehe i da joj zato umire sin. Tada Ilija pokazuje svoju Božju snagu. On joj reče: „daj mi svoga sina!“ Uze ga i odnese „u gornju sobu, gdje je (on) stanovao i položi ga na svoju postelju.“ Tri puta se pružio nad djetetom i molio Boga: „Gospodine, Bože moj, učini da se u ovo dijete vrati duša njegova!“Gospodin usliša molbu Ilijinu… „u dijete se vratila duša i ono oživje.“ Ilija dijete iz „gornje sobe“ donese dolje i dade ga njegovoj majci s riječima: „Evo, sin tvoj živi!“ Ilija je znao da je Jahve, Bog univerzalan, koji čini izvanredna spasonosna djela i ljudima koji nisu pripadnici Izraelskog naroda.To potvrđuje sam Bog koji preko Ilije ponovo vraća u život dječaka – sina siromašne udovice strankinje. Samo je Bog onaj koji oživljava.

Psalam (Ps 30, 2. 4-6. 11-12a. 13b)

Psalam 30 je Davidov s naslovom „Zahvala za spas od smrti.“ Ovaj Psalam ima mnogostruko značenje. Odnosi se na svaku životnu nevolju, koju Bog može obratiti na dobro. Sv. Pavao veli: „Onima koji Boga ljube sve se obraća na dobro“ (Rim 8,28). Pjesnik pjeva: „Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.“ Osnovna zahvala po Psalmu je zahvala za spas od smrti. „Gospodine, izveo si mi dušu iz podzemlja, na rubu groba ti si me oživio.“ Samo Bog spašava grešne duše iz podzemlja. No, Crkva ovim Psalmom izražava „Vazmeni misterij“ – veliki uskrsni obrat: čovjek, čije tijelo ukopavamo, ne umire sav, nego na nov način nastavlja živjeti u Bogu. „Gospodine, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti!“ U punini, uskrsni obrat uključuje i „uskrsnuće tijela, kako zaključujemo svoje vjerovanje. Vjerujem,..u uskrsnuće tijela i život vječni. Amen!

Opširnije...

Bezgrješno Srce Marijino

Božanska je Mudrost sebi za stanovanje gradila dom Crkve pa je dolikovalo da joj Presveta Marija posluži kao uzor kako će se čuvati zakon, čistiti srce, njegovati poniznost i prinositi duhovni prinos.

Bezgrješno Srce Marijino je pobožno ime, kojim rimokatolici nazivaju tjelesno Marijino srce kao simbol Marijinih kreposti, ljubavi prema Bogu i majčinske ljubavi prema čovjeku. Blagdan Bezgrješnog Srca Marijina, pomični je blagdan i slavi se u subotu nakon 2. nedjelje poslije blagdana Duhova, dan nakon blagdana Presvetog Srca Isusova. Prvi se put, Bezgrješno Srce Marijino spominje u Bibliji, gdje piše kako je starac Šimun prorokovao, kako će Marijino Srce probosti mač velike boli, tj. da će mnogo patiti. 

Pobožnost Bezgrješnome Srcu Marijinome, intezivno se razvila u 17. stoljeću, najviše djelovanjem sv. Ivana Eudesa. Održao je prvi blagdan u čast Bezgrješnog Srca Marijinog, u jesen 1648. g. Utemeljio je nekoliko vjerskih društava, koja su promicala pobožnost prema Bezgrješnom Srcu Marijinu.

Prije njega, u manjoj su mjeri, širili pobožnost sv. Bernard, sv. Matilda, sv. Gertruda, sv. Toma Beckett, sv. Bernardin Sijenski i sv. Franjo Saleški. Tek 1855. g., službeno je ustanovljen blagdan Bezgrješnom Srcu Marijinu za cijelu Katoličku Crkvu. Papa Ivan Pavao II. uzdigao ga je 1996. g. od neobvezatnog na obvezatni spomendan.

Marijana ukazanja u Fatimi, povijesno su pridonijela još većem širenju ove pobožnosti. Sestri Luciji, nakon ukazanja 1917. g., Marija se ukazala i 1925. g. upravo s Bezgrješnim Srcem, tražeći pobožnost Bezgrješnome Srcu, te potičući pape, da posvete Njenom Srcu Rusiju, radi zaustavljanja širenja ateističkog komunizma i radi mira u svijetu.

Marija je u Fatimi pozvala vjernike, da časte Njezino Bezgrješno Srce tako da svaki dan mole krunicu te obavljajući pobožnost pet prvih subota u mjesecu, prisustvujući u te dane svetoj Misi, primajući sv. Pričest i četvrt sata razmatrajući jedno od otajstva krunice.

Presveto Srce Isusovo, dan župnog klanjanja

Na petak poslije druge nedjelje po Duhovima Crkva slavi svetkovinu
Presvetoga Srca Isusova. Na današnji dan u našoj župi je dan župnog klanjanja.

Pobožnost Presvetom Srcu Isusovu istaknuto je obilježje suvremenog katoličanstva. Srce je postalo simbolom uzvišene Kristove ljubavi uglavnom u europskoj civilizaciji. Čak i u Bibliji srce se smatra više sjedištem znanja negoli ljubavi. Pobožnost Presvetom Srcu Isusovu nalazimo kod srednjovjekovnih mistika, kao što su Julijana iz Norwicha, Francisca Rimska i sv. Bonaventura. U 16. st. njegovali su je kartuzijanci i kasnije isusovci.

Sv. Ivan Eudes (17. st.) dao joj je teološki temelj. Poticaj za uvođenje blagdana Srca Isusova, došao je iz francuskog grada Paray le Moniala prigodom ukazanja Srca Isusova, sv. Mariji Margareti Alacoque 1675. g. Ali tek 1765. g. papa Klement XIII. dopušta slavljenje blagdana Srca Isusova i to samo za one koji su izričito tražili. Bili su to poljski biskupi onoga vremena i rimska Nadbratovština Srca Isusova. 

Ubrzo su blagdan prihvatili redovnice Reda Pohođenja kojemu je pripadala sv. Margareta, cijeli Rim, potom biskupi i kraljica francuskog naroda, poglavari i članovi Družbe Isusove i tako se za kratko proširio gotovo u cijeloj Crkvi. Sv. Ivan Eudes (17. st.) dao joj je teološki temelj. Poticaj za uvođenje blagdana Srca Isusova, došao je iz francuskog grada Paray le Moniala prigodom ukazanja Srca Isusova, sv. Mariji Margareti Alacoque 1675. g. Ali tek 1765. g. papa Klement XIII. dopušta slavljenje blagdana Srca Isusova i to samo za one koji su izričito tražili. 

Bili su to poljski biskupi onoga vremena i rimska Nadbratovština Srca Isusova. Ubrzo su blagdan prihvatili redovnice Reda Pohođenja kojemu je pripadala sv. Margareta, cijeli Rim, potom biskupi i kraljica francuskog naroda, poglavari i članovi Družbe Isusove i tako se za kratko proširio gotovo u cijeloj Crkvi.

 Nakon što se blagdan Srca Isusova tako brzo proširio po mnogim biskupijama svijeta i vidjevši velike duhovne koristi od njegovog slavljenja, papa Pio IX. je 1856. g. posebnim dekretom odredio da se blagdan službeno slavi u cijeloj Katoličkoj Crkvi osobito s obzirom na potrebu zadovoljštine za grijehe. Misa i oficij odobreni su 1765. a općevažeći postali su 1856.. Blagdan Presvetog Srca Isusovog slavi se u petak nakon blagdana Tijelova i stoga je lipanj mjesec Presvetog Srca Isusova.
Jules Chevalier, utemeljitelj Misionara Presvetoga Srca Isusova je sebe i svoje djelo uvijek povjeravao Majci Božjoj.

Majku Božju je štovao pod imenom Notre Dame du Sacre–Coeur (Majka Srca Isusova), a sam Isus je prvi misionar toga Srca, jer nam je prvo objavio Božju ljubav prema nama. Sv. Margareta Marija imala je od 1673. g. do 1675. g. nekoliko viđenja Srca Isusova. U jednom od posljednjih koje se obično zove "veliko ukazanje", a bilo je 16. lipnja 1675. g., u tijelovskoj osmini, Isus daje nalog za uvođenje blagdana Srca Isusova: "Stoga od tebe tražim da prvi petak nakon tijelovske osmine bude posvećen naročitom blagdanu u čast moga Srca, da mu se na taj dan učini časna naknada i prošnja naknadnom pričešću kako bi se naknadilo za sve nedostatke poštovanja dok je moje Tijelo u Euharistiji bilo izloženo na oltarima."

Na svršetku poruke Isus obećaje nagradu svima onima koji budu svetkovali blagdan njegova Srca: "Obećajem ti da će se moje Srce raširiti da obilno izlije bujice svoje božanske ljubavi na sve one koji mu budu iskazali tu čast, i koji će nastojati da je i drugi iskazuju."

 Danas, na dan klanjanja svetu misu u 11:00 sati predvodi vlč. Roko Ivanović, župni vikar iz Nove Gradiške.
Nužno je da nađemo malo vremena za susret sa Isusom prisutnim u Presvetom Oltarskom Sakramentu.

RASPORED KLANJANJA NA DAN ŽUPNOG KLANJANJA - 03 lipnja 2016.

u 10:00 – izlaganje Presvetoga na klanjanje
od 10:00 – 11:00 – Ljupina
od 11:00 – 12:00 – svečana misa 
od 12:00 – 13:00 – Ul. B. Trenka /parna. strana/, C.Medovića i K. Trpimira 
od 13:00 – 14:00 – Ul. B. Trenka / nep. strana/, Ivana Domca i Posavska 
od 14:00 – 15:00 – Ul. Kr. Zvonimira /nep. strana/ i Sv. Vida 
od 15:00 – 16:00 – Ul. Kr. Zvonimira /parna strana/, R. Boškovića i I. Kerdića 
od 16:00 – 17:00 – Ul. I.G. Kovačića /nep. strana/, Željeznička, 
od 17:00 – 18:00 – Ul. I.G. Kovačića /parna strana/, S. Raškaj i E. Purgarića 
od 18:00 – 18:45 – Zagrebačka, A. Hebranga i M. Đurića

 U 18:45 je završetak klanjanja, a potom večernja sveta misa koju prevodi naš župnik Ivan Štivičić

Pohođenje Blažene Djevice Marije

Svibanj, završavamo još jednim omiljenim marijanskim blagdanom. Danas slavimo spomen pohoda Blažene Djevice Marije njezinoj rođakinji Elizabeti.

O tim događajima lijepo i zanimljivo izvještava evanđelist Luka (1, 39-57), a spominjemo ga se i u drugom radosnom otajstvu Svete krunice. Dva mjeseca nakon bezgrešnog začeća Marija je pohodila trudnu Elizabetu, koju je Svevišnji u dubokoj starosti blagoslovio potomkom. Elizabeta i njezin muž Zaharija dobili su sina Ivana, koji je krstio Isusa u rijeci Jordan i koji je skončao život kao mučenik. Marija je krenula u posjet iz svoga grada Nazareta u Elizabetino selo Ein Karem, nedaleko Jeruzalema.

Put je bio dug oko 149 kilometara, za što je trebalo pet dana pješačenja. Čim je Elizabeta vidjela i čula Mariju, zaigralo joj je dijete u utrobi. Bio je to i prvi susret Isusa i svetog Ivana Krstitelja. Elizabeta se napunila Duha Svetoga i radosno kliknula: „Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!“ (Lk 1, 42). Taj Elizabetin zaziv postao je sastavni dio omiljene molitve "Zdravo Marijo". Marija je od sreće izrekla hvalospjev Bogu, što je njoj, neznatnoj službenici povjerio tako odgovornu zadaću, da bude Majka Božja. Taj hvalospjev počinje riječima: "Veliča duša moja Gospodina i klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom“ (Lk 1, 46-48). Marija je ostala s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vratila kući (Lk 1, 56).

Vratila se prije nego što je Elizabeta rodila Ivana Krstitelja. Blagdan Pohođenja Marijinog prvi put se spominje 1263, kada je njegovo slavlje preporučio sveti Bonaventura. Na današnji dan slavi se po želji pape Pavla VI. od 1969. Pohodu Blažene Djevice Marije posvećene su mnoge župe, crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Dolac, Zagreb-Čučerje, Vukovina kod Velike Gorice, Marija Gorica, Soljani kod Vrbanje, Vrbica kod Semeljaca, Aljmaš kod Erduta, Branjina kod Popovca, Šumeće kod Bebrine, Voćin, Draganec kod Čazme, Garešnica, Šandrovac, Sirač, Cirkvena kod Svetog Ivana Žabno, Vinagora kod Pregrade, Višnjica kod Lepoglave, Macinec kod Nedelišća, Sisak-Viktorovac, Topusko, Stari Farkašić kod Lekenika, Mahično kod Karlovca, Brlog kod Otočca, Bale u Istri, Pomer kod Medulina, Pazin, Tribalj kod Bribira, Draga Bašćanska na Krku, Lubenice na Cresu, Molat, Šibenik-Njivice, Tribunj, Mirca kod Supetra na Braču, Orašac kod Dubrovnika, Banja Luka, Veljaci kod Ljubuškog, Krnjaja/Kljajićevo kod Sombora, Bačka Topola, Adorjan kod Kanjiže).

Na presveto srce Isusovo dan župnog klanjanja u našoj župi

03. lipnja je dan kada je Župa Kraljice svete Krunice određena za cjelodnevnu molitvu pred Presvetim na biskupijske, župne i osobne nakane.

Crkva će biti cijeli dan otvorena stoga vas potičemo da nađete za sebe nekoliko slobodnih trenutaka za iznijeti svoje molitve, vapaje i zahvale Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu. 

Na dan klečanja svetu misu u 11:00 predvodit će vlč. Roko Ivanović, župni vikar iz Nove Gradiške.

Raspored klanjanja na dan Župnog klanjanja:

u 10:00 – izlaganje Presvetoga na klanjanje
od 10:00 – 11:00 – Ljupina
od 11:00 – 12:00 – svečana misa 
od 12:00 – 13:00 – Ul. B. Trenka /parna. strana/, C.Medovića i K. Trpimira 
od 13:00 – 14:00 – Ul. B. Trenka / nep. strana/, Ivana Domca i Posavska 
od 14:00 – 15:00 – Ul. Kr. Zvonimira /nep. strana/ i Sv. Vida 
od 15:00 – 16:00 – Ul. Kr. Zvonimira /parna strana/, R. Boškovića i I. Kerdića 
od 16:00 – 17:00 – Ul. I.G. Kovačića /nep. strana/, Željeznička, 
od 17:00 – 18:00 – Ul. I.G. Kovačića /parna strana/, S. Raškaj i E. Purgarića 
od 18:00 – 18:45 – Zagrebačka, A. Hebranga i M. Đurića

U 18:45 je završetak klanjanja, a potom večernja sveta misa koju prevodi naš župnik Ivan Štivičić.