Župa Kraljice svete Krunice

Velika Subota

Velika subota je dan Kristova počinka u grobu. Po starom običaju, iako više nije propisano, Velika subota je i dan posta.

Crkva u molitvi kod groba čeka Gospodina: vjernici, pojedinačno ili roditelji s djecom dolaze preko dana, u slobodno vrijeme, posjetiti "Isusov grob". Oltar ostaje simbolično nepokriven, misa se ne slavi niti se pričešćuje.

U obiteljima se mirno sprema za uskrsnu svetkovinu i svaki vjernik nađe vremena da u tijeku dana pohodi svečano urešeni Isusov grob u crkvi. Tako Crkva ulazi u vazmeno bdijenje koje počinje u subotu navečer.

Blagoslivlje se vatra izvan crkve, na njoj se pali uskrsna svijeća koja iznačava Isusa Krista uskrsloga, naše svijetlo. Unosi se u procesiji u župnu crkvu koja je u mraku. Tek unosom uskrsne svijeće u crkvu pale i vjernici svoje svijeće i pale se sva svijetla, nakon čega slijedi svečani pjevani hvalospjev uskrsnoj svijeći. Drugi dio bdijenja je Služba riječi. Čitanja svetopisamskih tekstova, pjevanje palama, slušamo Božju riječ o stvaranju, kroz psalme hvalimo i slavimo Gospodina i njegova djela.

Slijedimo put Božjeg naroda iz ropstva u slobodu i stvaranje novoga čovjeka čiji je vrhunac Kristovo djelo. Čitanja završavaju svečanom pjesmom Slava Bogu na visini i tada se oglase orgulje, sva zvona na crkvama, pale svijeće. Ovo je stvarni trenutak novoga čovjeka, novoga svijeta, novoga vremena – pobijeđeni su grijeh i smrt. Kršćani se pozivaju na radosno slavljenje Gospodina.

Ovo je predokus vječnosti. Poslije Službe riječi slijedi krsna služba, blagoslivlje se voda, krste se katekumeni. Vazmeno bdijenje završava euharistijom.

VELIKI PETAK

Dok je visio na križu, Isus je izgovorio nekoliko upečatljivih riječi. Zadržimo se na slijedećima: 

1. Evo ti majke – zaziv je to koji svjedoči ljubav Božju prema čovjeku. Ivan je predstavnik svakoga od nas pod Isusovim križem jer je i Marija naša nebeska majka. Na tu Božju ljubav uzvratimo i mi tako što ćemo častiti Gospu, njoj se utjecati, po njezinu primjeru živjeti svoj vjernički život. Znajmo i ljubiti bližnjega onako kako Gospodin ljubi svakoga od nas. Iz te ljubavi proizlazi i praštanje, valja nam biti spreman oprostiti, ali i od drugih tražiti oproštenje.
   
   

2. Žedan sam – Isus žeđa za našom ljubavlju, za ljubavlju koja nas vraća njemu. Jesmo ili i mi žedni Krista? Njegove ljubavi?
   
   

3. Dovršeno je – Isus je dovršio čin otkupljenja čovječanstva od grijeha i smrti. Ovaj čin spasenja ostvaren je za sva vremena, ne treba se ponavljati. Otvorimo svoje srce da i u nama Krist dovrši započeto otkupljenje. Zaogrnimo se plaštem ljubavi poput Marije i dopustimo da Krist djeluje u nama i po nama. 

Veliki Četvrtak

Draga braćo i sestre!

Nekoliko riječi  o samom liku Jude Iškariotskog

Njega je Isus pozvao među apostole. Isus ga je volio! Pozvao ga je radi navještanja Radosne vijesti. Ali malo po malo u Judino se srce uvukla sumnja. Jedva primjetljivo počeo je vagati Isusov nauk. Govorio je u sebi: ovaj Isus traži previše pa je premalo uspješan. Juda je htio Božje kraljevstvo na zemlji, odmah, putem ljudskih sredstva i prema osobnim planovima. Čuo je, međutim, Isusa koji govori: Misli vaše nisu moje misli (Iz 55,18). Juda se, bez obzira na sve udaljio. Krista više nije čuo. Nije ga više pratio u onim dugim noćnim šutnjama i molitvama. Bavio se samo svjetovnim poslovima. Brinuo se za kesu, novac i trgovanje. Lažljivac, i dalje je išao za Kristom, ali više mu nije vjerovao. Gunđao je. Navečer, na Veliki četvrtak, Učitelj mu je oprao noge. Tu pred njim, na koljenima, bio je Gospodin, ponizni sluga koji pere noge, njemu koji će ga predati. Isus je na Judu bacio posljednji pogled, pun nježnosti i milosrđa. Ali đavao se već nastanio u njegovu srcu. Nije poniknuo pogledom. U sebi, valjda, izreko je prastaru riječ pobune: neću služiti! U času kad se na toj večeri pričestio, njegova misao bijaše gotova. Bila je to prva svetogrdna pričest u povijesti. I izdao ga je.

Braćo i sestre, Juda je zauvijek ime izdajnika, a sjena njegova je i ponad nas. Da, i mi smo izdali, kao on! Napustili smo molitvu. Posvuda se uvuklo zlo učinkovita aktivizma. Crkva, a to smo ti i ja, samo gleda zemaljsko. Nastojimo oponašati organizacije velikih poduzeća. Zaboravili smo da je molitva jedina krv koja je kadra natopiti srce Crkve. Tvrdimo da ne smijemo gubiti vrijeme. Vrijeme kojim raspolažemo želimo potrošiti za društveno korisna djela. Ali tko više ne moli, već je izdao. Već je spreman na sve kompromise sa svijetom. Stupa Judinom stazom.

Mi pristajemo da se sve dovede u pitanje. Sumnja se u katolički nauk. Teolozi se, u ime takozvanih intelektualnih polazišta,, zabavljaju prepravljanjem dogmi, pražnjenjem morala od njegovog dubokog smisla. Judina krinka jest relativizam. Danas je svećenički dan. A postavljam si pitanje kao svećenik: čemu se čuditi što svećenici izlaze, što prestaju djelovati? Relativiziramo smisao celibata, tražimo pravo na privatan život koji je suprotan svećeničkom poslanju. Nižu se sablazni među svećenicima i biskupima. 

A narod narod bez duhovnog vođe prestaje moliti, prestaje tražiti prostor tišine, prestaje građevinu crkve gledati kao prostor susreta Boga i čovjeka. Bez molitve i duhovnih voditelja srlja u provaliju pakla. Misterij Jude se širi. (kardinal Robert Sarah)

Braćo i sestre, na Veliki četvrtak, na svećenički dan pozivam vas da molite za sve svećenike i biskupe da nas ne zahvati Judin virus. Molite da možemo vršiti svoju prvotnu zadaću, a to je navještati radosnu vijest. Amen.

VELIKI TJEDAN

VELIKI ČETVRTAK – za osobnu molitvu crkva će biti otvorena od 19,00 sati do 21,00 sati

Misa Večere Gospodnje bez naroda slavit će se u 18,00 sati

VELIKI PETAK – za osobnu molitvu kod Božjega groba crkva će biti otvorena od 08,00-13,00 sati i od 17,00-20,00 sati

Obredi Muke Gospodnje bez naroda slavit će se u 16,00 sati

VELIKA SUBOTA – za osobnu molitvu crkva će biti otvorena od 08,00-13,00 sati

Blagoslov jela: Jelo za blagoslov može se u župnu crkvu i u crkvu u Ljupini donijeti od 11,00-12,30 sati. Nakon 13,00 sati može se doći po blagoslovljeno jelo.

Jelo može blagosloviti i na sam Uskrs glava obitelji  s blagoslovljenom vodom koju imate u svojim kućama.

Slavlje Vazmenoga bdijenja bez naroda u 20,00 sati

USKRS – VAZAM – za osobnu molitvu župna crkva će biti otvorena od 08,00-09,00 sati, a crkva u Ljupini od 09,30-10,30 sati

NEDJELJA MUKE GOSPODNJE (A) – 2020.

Za mlade i malo mlađe...

Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih
od uvreda ni od pljuvanja. (Iz 50,6)

Duhovna priča preuzeta je iz knjige Drugačije Evanđelje, slike i zgode uz nedjelje i blagdane, autora Darka Tomaševića.

Odražavati svjetlo u tami

Za vrijeme Drugog svjetskog rata njemačke su trupe napale otok Kretu. Kad su se iskrcali u mjesto Malame otočani su izašli pred njih držeći kuhinjske noževe ili kose za košenje trave. Posljedice takva otpora bile su porazne; stanovnici okolnih sela bili su postrojeni i ubijani.

Želeći nadići sve što se dogodilo čovjek po imenu Alexander Papaderous osnovao je Institu za mir i razumjevanje. Imao je samo šest godina kad je rat počeo. Njegovo je selo bilo uništeno, a on je bio u koncentracijskom logoru. Kad je rat završio, bio je uvjeren da ljudi trebaju prestati s mržnjom koju je rat pokrenuo. S tom je nakanom osnovao Institut u mjestu koje je svjedočilo užasu i mržnji koju je donio rat.

Jednom, na koncu njegova predavanja, netko ga je upitao? „Što je smisao života?“ U zraku se osjećala napetost. Bilo je to teško pitanje. No Papaderous je odgovorio: otvorio je svoj novčanik pa iz njega izvadio malo, okruglo zrcalo i podigao ga tako da ga svi vide. Za vrijeme rata naišao je na olupinu motocikla koji je pripadao njemačkim vojnicima. Alexander je vidio dijelove slomljena zrcala koje je ležalo pored motocikla na zemlji, pokušao ih je uklopiti, ali se to nije moglo. Uzeo je, stoga najveći komad zrcala i trljao ga o kamen sve dok mu rubovi nisu postali glatki, a zrcalo okruglasto. Bio je još dječak i zrcalo mu je bila igračka, očaravalo ga je to što je njime mogao osvjetljavati rupe i pukotine. Sačuvao je to zrcalo i u odrasloj dobi, a tijekom vremena postalo mu je važnim znakom. Postalo je metafora onoga što je mogao činiti sa svojim životom. Zaključio je rečenicom: „Ja sam samo dio zrcala čiji potpuni izgled i oblik ne znam. Ipak, s onim što imam mogu odražavit svjetlo u tamnim prostorima ovoga svijeta – tamnim mjestima ljudskih srdaca, i mogu ljudima pomagati da se mjenjaju na bolje. Možda će to tko vidjeti i činiti isto. Eto, to sam ja. To je smisao mojega života.

Iz muke i pratnje možeš izaći slomljen, a možeš izaći ojačan. Ne možemo ostati isti. I ne možemo izbjeći ni muku ni patnju. I ne možeš sam. Bogu hvala, i ne moraš!

Za malo starije...

[Krist] ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom... (usp. Fil 2,8-9)

Sigurno da i nama starijima može gore ispričana priča pomoći da se i mi pitamo koji je smisao života. Naša razmišljanja na Nedjelju Muke Gospodnje, također, nas mogu dovesti do pitanja koji je smisao Kristova života. Mi kršćani znamo odgovor jer smo upoznali Pisma. A i sveti Pavao te sama sveta evanđelja daju nam odgovor. Krist kroz muku i patnju ostvaruje smisao svoga zemaljskog života. Prihvaća patnju radi našega spasenja, postaje čovjekom radi našega otkupljenja. Dok se na današnju nedjelju hranimo riječima svetoga evanđelja koje nam donosi govor o Isusovoj muci ohrabrimo se u svom vjerničkom životu i ponovo otkrimo smisao  sebe kao vjernika, kao onoga koji je navjestitelj Radosne vijesti.