Župa Kraljice svete Krunice

Sveti Antun pustinjak

Ovaj sveti pustinjak nam je vremenski vrlo dalek, no ipak njegova slava, sve do danas, nije potamnjela.

Čitava Crkva mu svake godine slavi spomendan, a i u puku je jedan od najomiljenijih svetaca. Svoju popularnost dijelom zahvaljuje svome životopiscu - Svetom Anastaziju, ali o njemu su pisali i najveći sveti oci: Jeronim i Augustin.

Antun potječe iz Kome u srednjem Egiptu. Ondje se rodio oko 250. godine u vrijeme kada je Crkva proživljavala veliko progonstvo od cara Decija. Njegovi roditelji su bili bogati i ugledni građani. Svojom životnom mudrošću i duhovnom izgrađenošću, koje je crpio čitajući Sveto pismo, brzo je stekao ugled.

Nakon smrti roditelja, ostavši sam s veoma mladom sestrom, Antun je s osamnaest godina imao na brizi kuću i sestru. Još nije bilo od smrti roditelja prošlo ni šest mjeseci, kad je po običaju išao na službu u dom Gospodnji te je u sebi razmišljao zašto su apostoli, ostavivši sve, pošli za Spasiteljem. Razmišljajući tako , ušao je u crkvu, a dogodi se da je baš čitano iz Evanđelja:

“Ako želiš biti savršen, hajde prodaj sve što imaš i podaj siromasima pa dođi i slijedi me, i imat ćeš blago na nebu.”

Antunu se činilo kao da su se te riječi čitale baš zbog njega pa izađe, što je prije mogao iz doma Gospodnjeg. Posjed, koji je naslijedio od roditelja, dade na dar suseljanima da nebi bio na teret njemu i sestri. Prodavši i svu pokretnu imovinu, gotovo sav novac podijeli siromasima, a nešto malo zadrži za sestru. Došavši drugi puta u dom Gospodnji, začu u Evanđelju Gospodina gdje veli:

 “Ne brinite se tjeskobno za sutrašnji dan!” 

Radio je svojim rukama da bi preživio. Često je molio, jer je naučio da nasamo valja moliti bez prestanka, a kod čitanja Svetog pisma bio je tako pozoran da mu ništa od napisanog nebi izmaklo. Svi žitelji sela i čestiti ljudi voljeli su ga - bilo kao sina, bilo kao brata.

Svetim evanđeoskim radikalizmom, Antun je htio u potpunosti ostvariti kršćansko savršenstvo. Nakon što je prodao sve, a zadržao dvije ovčje kože, jednu grubu kutu, ogrtač i sjekiru, pošao je u Libijsku pustinju. Nastanio se u jednoj pećini kraj koje je bilo nešto obradive zemlje. Tu je proveo dvadeset godina svoga života uspjevajući odoljevati đavoljim napastima uz Božju milost. 

Kad je car Maksimilijan počeo u Egiptu progoniti Kršćane, Antun, zabrinut za Crkvu, napusti pustinju i dođe u Aleksandriju, gdje je, bez straha, otvoreno i javno propovijedao kršćanstvo. Nitko se nije usudio dirati pustinjaka iz kojeg kao da je proizlazila neka viša sila.

Godine 311., Antun se vratio u pustinju, ali, ovaj put, za njim su došli mladi ljudi koji su htjeli da im on postane učiteljem duhovnog života. Antun je tako, i ne htijući, postao predvodnikom redovništva.

Posljednu godinu života borio se za pravovjerje, tj. za istinu o Kristovom božanstvu protiv Arijeve krive nauke. Napokon je u miru premi-nuo godine 356. u dobi od 105 godina.

Slava je pak Sv. Antuna Pustinjaka u tome što je pošao najljepšim putem, a to je put kojim se Krist slijedi izbliza u evanđeoskim savjetima i siromaštvu, ćistoći i poslušnosti.

Krštenje Gospodinovo

Božić je prošao. Blagdanom Isusova krštenja završava božićno vrijeme crkvene godine!
 

 Ovaj se blagdan krštenja Isusova, u Katoličkoj crkvi, stalno slavi u nedjelju nakon Bogojavljenja. Nova ga liturgija posebno izdvaja i daje mu istaknuto mjesto. Misterij Božića, misterij je utjelovljenja koji zahvaća svakog čovjeka – vjernika u misteriju krštenja.

Isusovo krštenje označava se njegovim prvim javnim nastupom, početkom njegova javnog djelovanja. Evanđelist Luka izvještava da je Isus pristupio Ivanovu krštenju posljednji, nakon što su svi koji su došli ušli u Jordan i obavili obred uranjanja, krštenja, pokore i obraćenja. Ivan, je prorok kojemu je 'grnuo' svijet i o kojemu su mnogi mislili da je on, očekivani Mesija.

No Ivan, svjedoči da on Očekivanome nije dostojan biti niti sluga, ni odriješiti mu remenje na obući. Te da će, za razliku od njega, koji krsti vodom, Mesija krstiti ljude ne vodom nego Duhom Svetim i ognjem. Silom Božjom i Riječju koja čisti kao oganj. Ivan Krstitelj je preteča Blagovjesnika, glas iz pustinje koji pripravlja put Mesiji. Ivan je glas koji nadom ispunjava rezignirana i grešna srca ljudi, pozivajući ih na obraćenje. Priprema ih na dolazak Mesije, otklanja njihova „brda“ ohole moći i sebičnosti, poziva ih na ljubav. Isusovo krštenje postalo je poziv svim kršćanima da se oni koji žele slijediti učenje Isusovo trebaju krstiti „u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“

Isusov dolazak na svijet i Isusovo krštenje navješćuje već prorok Staroga zavjeta Izaija, od Boga nadahnutim riječima: „Evo sluge mojega.., mog izabranika, miljenika duše moje!... On će donijeti pravo narodima; vikati neće, neće bučiti, glas mu se neće čuti po trgovima; trske napuknute prelomiti neće, stijenja tek što tinja neće ugasiti; po istini on će donijeti pravo, neće sustati niti malaksati, dok na zemlji ne uspostavi pravo“ (Iz 42, 1-7). Isusovo krštenje ukazuje na početak i uspostavu novoga zajedništva Boga i ljudi – Novoga Božjeg svijeta.

Na početku Isusova djelovanja, u krštenju na Jordanu, započinje Isusov put uživljavanja (ulaženja) u ljudsku povijest, pojedinačnu i skupnu. Isus staje u red, ali kao – posljednji. U njemu se na neponovljiv način susreću: nebo i zemlja, Bog i čovjek.

Njegovo krštenje je krštenje, vodom i Duhom Svetim. Riječ je o onom istom Duhu koji je lebdio nad vodama u času stvaranja, o onom Duhu koji je udahnut u oblikovano tijelo prvoga čovjeka da postane živo boće. To je isti Duh koji je govorio po prorocima, Duh po kojem je Isus začet od Djevice Marije. Taj je Duh lebdio i nad vodama Jordana u trenutku Isusova krštenja. Na našem krštenju i mi postajemo baštinici toga Duha.

Bog je u tom trenutku i nad nama otvorio nebo i rekao: „Ti si moje ljubljeno dijete, ti si moja radost i moj ponos.“ Mi to izravno ne čujemo i ne možemo čuti. Doneseni smo na rukama onih čiji smo ponos – naših roditelja. Nad nama se u vremenu i u vječnosti, zauvijek razliježe glas Božje ljubavi: „Ti si moj!“ Jednako tako i sami smo pozvani biti Božji glas drugima: „Ti si moja radost i moj ponos!“ I u drugima zbog toga buditi ponos. Kuda god kršćanin ide, ma gdje god se našao i on je kao i Isus, zajedno s Isusom – miljenik Božji. To znači: živjeti u milosti Božjoj.

Poziv dubrovačkog biskupa mons. Mate Uzinića na SHKM

Dragi mladi, pred nama je Susret hrvatske katoličke mladeži u Dubrovniku 2014. Radosno vas očekujemo!

Poznati dubrovački pjesnik Ivo Vojnović opisao je Dubrovnik kao uspavani grad koji živi na hridima svoje nekadašnje slave. Često se i danas Dubrovnik promatra takvim očima. Prepoznajemo ga kao biser prošlosti i turističku atrakciju, a ne vidimo blago koje krije unutar svojih zidina. Blaga i vrijednosti Dubrovnika ne nalaze se samo i isključivo u njegovim zidinama, niti u njegovim umjetninama. Blaga Grada nalaze se, prije svega, u njegovim ljudima; u onima koji su ga s ljubavlju gradili i uvijek iznova, nakon potresa i ratova, obnavljali, koji su u njemu stjecali i razvijali svoje talente i sposobnosti, koji su živjeli svoju vjeru i svoje kršćansko opredjeljenje, koji su njegovu slobodu, dar višnjega Boga, čuvali i za nju se borili, a blaga su i u onima koji danas u njemu žive. Susret hrvatske katoličke mladeži 2014. dobra je prilika da upoznate Dubrovnik kao živi grad, grad u kojemu postoji bogata tradicija iskustva slobode, ali i grad u kojemu nove i mlade generacije, ispunjene entuzijazmom i ljubavlju, ulažu svoje srce i talente u izgradnju zajedničke i bolje budućnosti.

Grad Slobode, kako ga mnogi nazivaju, želi vas primiti u svoje krilo 26. i 27. travnja 2014. Tih dana vam želimo, na posve nov i drukčiji način, ispričati priču o istinskoj ljubavi, zajedništvu i slobodi. Živjeti u slobodi ne uključuje mnogo izgovorenih 'ne', već jedno 'da' Boga i Bogu. Kroz čitavu povijest ljudskoga roda, Bog uvijek ponovo prilazi čovjeku govoreći mu svoj 'da' po kojemu ga želi učiniti radosnim, omogućiti mu život u punini, osloboditi ga od propadljivosti. Konačni Božji 'da' izgovoren nam je u Isusu Kristu. Ipak, od samog početka u svojoj slabosti čovjek na Božji 'da' koji oslobađa, odgovara svojim 'ne' koji zarobljava. Dragi mladi prijatelji, želja nam je da kroz ovo naše zajedništvo, za čije smo geslo uzeli citat iz Poslanice Galaćanima, "Na slobodu pozvani" (Gal 5, 13), svi zajedno odbacimo sve surogate i lažne ideale koji nas vežu i sputavaju kako bismo na Božji 'da', koji nam je konačno izgovoren u Isusu Kristu, rekli svoj konačni 'da' Bogu i tako, jedinstveni i neponovljivi poput Dubrovnika, postali jedinstvena i neponovljiva Božja slika kakvu je Bog u početku zamislio i po Isusu Kristu ostvario.

S nadom da će nas Gospodin preko ovih kateheza, koje smo pripremili kao smjerokaz u našem zajedničkom hodu prema SHKM-u, svojom pedagogijom ljubavi hrabriti za život u istinskoj slobodi, (kako bismo mu doista mogli izreći ono naše zajedničko i konačno 'da'), svima vama još jednom izražavam iskrenu dobrodošlicu. Svome Gradu i biskupiji želim obilne plodove vašeg zajedništva, a svima vama želim da ova priprema za SHKM-u u Dubrovniku 2014., kao i sam Susret, budu na osobnu izgradnju i izgradnju vjerničkih zajednica iz kojih dolazite.

Uz pozdrav i Božji blagoslov, Mate Uzinić, dubrovački biskup.

Održan Božićni koncert u našoj župi

Dana 5. Siječnja 2014. u 18,30 sati u župnoj crkvi Kraljice svete krunice u Novoj Gradiški održan je božićni koncert.

Pjevajući božićne pjesme izvođači su dirnuli u srca mnoge slušatelje i podsjetili ih na djetinjstvo i Božić kakav je nekada bio, pun radosti, obiteljskog ozračja i zajedništva vjernika 

Na Božićnom koncertu su nastupili slijedeći izvođači:

Recitacija: Badnja noć - Alojzije i Šimun Savi
VELIKI ZBOR - Betlehemska sveta noć, Poklon
LJUPINSKI ZBOR - Rodio se Bog i čovjek, U Betlehemu
KUD "TRENK" - Svim na zemlji, Radujte se narodi
DJEČJI ZBOR - Zvončići maleni pjevaju, Od Božića do Božića
UDRUGA ČUVARA PUČKE KULTURNE BAŠTINE "TKANICA" - Na salašu, Tiha noć
LJUPINSKI TAMBURAŠI - Slavonski bijeli Božić, Sretan Božić svakome
SVI ZAJEDNO - Narodi nam se

U. Lijepo je bilo vidjeti mnoge posjetitelje koji su pjevušili zajedno s izvođačima, a u očima se vidjela radost i veselje Božićnoga ozračja. Druženje se i nakon koncerta, uz pjesmu, nastavilo u pastoralnoj dvorani Župe.

Fotografije Božićnog koncerta možete vidjeti u našoj galeriji.

Sveta tri kralja (Bogojavljenje)

Bogojavljenje je kršćanski blagdan kojim se slavi objava Boga čovječanstvu u ljudskom liku, u osobi Isusovoj, a obilježava se 6. siječnja.
 
Slavlje ovog blagdana ima svoje početke u istočnim kršćanskim crkvama, a uključivalo Isusovo rođenje (koje će se kasnije početi slaviti kao Božić), pohod trojice mudraca (grč. μάγοι "magi") koji su došli u Betlehem pokloniti se novorođenom kralju, te sve događaje Isusova djetinjstva do njegova krštenja na Jordanu. Blagdan se od početka slavi 6. siječnja. Drevne liturgije u ovom blagdanu prepoznaju Illuminatio (prosvjetljenje), Manifestatio (Objava) i Declaratio (Proglašenje). Ubrzo se, kao osobiti čin Isusove božanske objave, počelo slaviti i njegov prvi čudesni znak na svadbi u Kani Galilejskoj (usp. Evanđelje po Ivanu 2,1-11). Kršćanske su crkve uz ovaj blagdan govorile i o "objavi poganima" (gdje pogani označuju ne-Židove), budući da su trojica Mudraca prepoznati kao pripadnici poganskih naroda. 

Na Zapadu, u Rimokatoličkoj Crkvi, Božić se počeo slaviti prije Bogojavljenja, a datum Božića bio je 25. prosinca. Kad je s Istoka krajem 4. stoljeća uvedeno slavlje Bogojavljenja 6. siječnja, Božić je ostao blagdan Isusova rođenja, a Bogojavljenje je naglašavalo spomen pohoda triju Mudraca i Isusovo krštenje. Usto, razdoblje između ova dva blagdana počelo se profilirati kao božićno vrijeme u liturgijskoj godini, koje će kasnije biti produženo sve do 2. veljače.

U srednjem vijeku uz ovaj je blagdan osobiti naglasak stavljen na poklonstvo trojice kraljeva. Trojica Mudraca iz Evanđelja po Mateju (2,1-12), vrlo su rano počeli biti štovani kao »kraljevi«, na što je utjecao tekst proroka Izaije, gdje se kaže: "K tvojoj svjetlosti koračaju narodi, i kraljevi k istoku tvoga sjaja" (60,3). Usto, u franačkoj državi, u Kölnu, uspostavljeno je svetište u kojem su se čuvale relikvije Svetih triju kraljeva. Ovo je svetište postalo središtem hodočašća naroda iz mnogih dijelova središnje, zapadne i sjeverne Europe (postoje podaci i o hrvatskim hodočasnicima. Posljedica takvog velikog pokreta hodočasnika bilo je gotovo potpuno poistovjećivanje blagdana Bogojavljenja s isključivim spomenom ovih kraljeva, kojima je tradicija nadjenula imena Melkior, Gašpar i Baltazar.

Nakon Drugog vatikanskog sabora božićno vrijeme završava prvom nedjeljom nakon Bogojavljenja, a na tu se nedjelju slavi Krštenje Gospodinovo. Samo Bogojavljenje ostaje i dalje svetkovina Božje objave u kojoj se spominje pohod trojice Mudraca, Isusovo krštenje i Isusovo čudo na svadbi u Kani Galilejskoj, gdje se Isus, na početku svoga javnog djelovanja, objavljuje kao onaj koji ima moć pretvoriti vodu u vino, čime posredno naviješta i ustanovljenje euharistije.

Pod utjecajem istočnog kršćanstva, među hrvatskim rimokatolicima razvio se običaj blagoslivljanja vode na blagdan Bogojavljenja, premda je u zapadnoj liturgiji takav obred prvotno vezan uz Uskrs. Ovom blagoslovljenom vodom vrši se blagoslov kuća i obitelji.Prilikom blagoslova kuća, nadvratnici se označuju slovima "G", "M" i "B" koja označavaju inicijale trojice kraljeva, Gašpara, Melkiora i Baltazara. Izvorno su se ovi inicijali zapisivali na latinskom, pa je umjesto početnoga "G" stajalo "C" (Casparus). Tako su inicijali, osim imena kraljeva, označavali i akronim blagoslovne formule: Christus mansionem benedicat, što na hrvatskom znači: "Neka Krist prebivalište blagoslivlja." Između inicijala stavljaju se križići, kao znak blagoslova, a oko inicijala upisuju se brojke koje označavaju tekuću godinu. Ranije su se ovi znakovi upisivali kredom, dok se u novije vrijeme češće koriste posebne naljepnice. Konačan izgled natpisa ima oblik 20 G+M+B XX (gdje XX označava zadnje dvije brojke tekuće godine).