Župa Kraljice svete Krunice

Blagoslovljen Božić i sretna Nova 2013. godina

(Klik na sliku za uvećanje)

Jaslice u našoj župi

Jaslice su prikaz Isusova rođenja opisanoga u Evanđeljima po Mateju i Luki. Sastoje se od pomičnih ili nepomičnih figurica Djeteta Isusa, Djevice Marije, sv. Josipa te pejsažnih kulisa. Složenije jaslice imaju i mnoge druge likove poput pastira, anđela, svetih triju kraljeva i dr. 

Postoje i žive jaslice s ljudima odjevenima u Mariju i Josipa, koji nepomično stoje, dok živo dijete koje predstavlja Isusa leži u jaslama. Vol i magarac su često sastavni dio jaslica, makar se ne spominju u biblijskom opisu Isusova rođenja. 
Jaslice se postavljaju u domove na Badnjak i ostaju do blagdana Bogojavljanja, a u crkvama do blagdana Krštenja Isusova.

Prve jaslice postavio je sv. Franjo Asiški u talijanskom mjestu Grecciju 1223. godine. Prve jaslice s figuricama, postavljene su u samostanu Fussen u Bavarskoj, 1252. godine. Jaslice kakve danas poznajemo potječu iz 16. stoljeća, a procvat su doživjele nakon Prvog svjetskog rata. Najstarije hrvatske jaslice, čuvaju se na otočiću Košljunu kraj Krka. Papa Ivan Pavao II. započeo je 1982. godine, tradiciju postavljanja jaslica u Vatikanu na Trgu sv. Petra ispred božićnog drvca. U Bijeloj kući u božićno vrijeme izložene su talijanske jaslice iz 18. stoljeća. Među poznatijim jaslicama u Europi su provansalski santoni, krakovske i napuljske jaslice.

  
(Klik na sliku za uvećanje)

Sveti Stjepan Prvomučenik

Sveti Stjepan, prvi kršćanski mučenik ili Prvomučenik, bio je jedan od sedam đakona izabranih u počecima crkve, prema Djelima apostolskim (Dj 6:5).

Njegovo ime na grčkome jeziku znači »kruna«, »vijenac.« Prema tradiciji iz 5. stoljeća, stefanos je grčki ekvivalent aramejskog kelil (sirsko kelila, "kruna"). Ništa se ne zna o Stjepanovom ranom životu. Nakon Isusove smrti, Stjepanovo otvoreno propovijedanje Isusova nauka i pripadništvo zajednici kršćanskih učenika dovelo ga je do osude za bogohuljenje, a potom i do smrti kamenovanjem.

Sveti se Stjepan obično prikazuje kao mladić odjeven u đakonsku dalmatiku, s mučeničkom palmom u jednoj i kamenom u drugoj ruci.

Blagdan sv. Stjepana (Sjepanje) slavi se u Katoličkoj Crkvi 26. prosinca, drugog dana Božića i državni je blagdan u Republici Hrvatskoj i nizu drugih država.

Božić - Polnoćka

Badnjak je! Božić je na vratima. Pripreme su gotove. Slavimo blagdan Utjelovljenja. Hrlimo na POLNOĆKU! 

Slavimo jedinstvenu činjenicu da je Riječ Božja, druga božanska osoba, po neizrecivom Božjem planu, u vremenu postala čovjekom. Vrijedno je taj događaj uvijek iznova slaviti. Slavimo ga na poseban način svake godine.

Zato se kršćani okupljaju u osobito vrijeme u noći, na prijelazu u novi dan. Zapravo BDIJU, u središtu noći kada tama vlada, o PONOĆI, da proslave pobjedu SVJETLA. Čekaju trenutak kad je Mlado sunce s visine zasjalo ovoj našoj zemlji – svim ljudima dobre volje. Što je tako očaravajuće u Božiću? 

Već, sam naziv: Božić = Mali Bog! Govori o Božjem sagibu prema čovjeku. Bog je čovjeku prišao s tolikom ljubavi i postao Mali Bog – Bog po mjeri čovjeka. Bog, Sin Božji odvijeka, rodio se kao čovjek i progovorio ljudskim jezikom. Posebno, postao je djetešce da pokaže koliko je željan naše ljubavi. Biti dijete!
Kasnije će Isus proglasiti kao preduvjet ulaska u kraljevstvo Božje: „Ako ne postanete kao djeca, ne, nećete ući u kraljevstvo Božje.“ Tako blagdan Božića postaje, u svom najizvornijem smislu, blagdanom novih međuljudskih odnosa. To je blagdan ljudske solidarnosti i uzajamnosti. Božić je prvenstveno blagdan obitelji – poziva nas da podupiremo jedni druge: u obitelji, susjedstvu, sugrađanstvu, u Crkvi, u zajednici naroda i država, u ujedinjenom čovječanstvu. Otkako, „On sebe dade za nas,“ kako stoji u polnoćnoj poslanici, u 2. čitanju, pozvani smo biti čuvari jedni drugih. Svaki od nas treba biti čuvar brata svoga, svim svojim bićem. U tom smislu Božić je blagdan Povelje ljudskih prava.

Možemo reći: 25. prosinca slavi se Božji proglas ljudskog dostojanstva koje je donio Isus.

Božić je! SVJETLO istinsko dođe na svijet. Božić je blagdan Isusova rođenja od Djevice Marije. Bog je na jedinstven način objavio da mu ništa nije nemoguće. Isus Krist se rodio i došao na ovaj svijet. U njemu, koji je druga božanska osoba, Sin Božji, Bog je zakoračio na našu zemlju da je oplodi dobrotom i oplemeni svojom prisutnošću.

Bog je u Isusu učinio čudo: postao je nama jednak, postao je čovjekom, našim bratom. Ušao je u našu ljudsku obitelj i učinio nas dionicima božanske obitelji i zajedništva ljubavi: Oca i Sina i Duha Svetoga. Ne zaboravimo da je Božić prvenstveno blagdan upravo te Božje ljubavi. Na svim božićnim misama; kroz božićne pjesme i radost, kroz biblijske poruke ovoga blagdana pozvani smo na čin vjere u tu tajnu.

Vjerniče! Vjeruj da si ti 'zemlja' koju Isus pohađa. Ti si plodno 'tlo' koje će roditi novim plodovima radosti i mira. Isus i k tebi dolazi! Rodio se zato da ti živiš novim, plemenitijim životom koji će uvijek zračiti smislom i istinom, koji će i drugima donositi svjetlo. Isus se u tebi želi roditi da na ovom svijetu bude više svjetla i radosti. Zato mu dopustimo da se u nama rodi, kako bi sve što je tamno postalo svjetlo; sve što je prljavo postalo čisto; sve što je hladno postalo zagrijano nesebičnom, potpunom ljubavlju. Bog se želi roditi u nama za nas, da nas oslobodi od tamnice unutarnjih neurednosti, prisila i rastrganosti kako bi nas obasjala „Slava Božja.“ Dragi vjerniče, Isus se rodio da bi nas ohrabrio na ljubav.

Poziva nas da ga prepoznamo i otkrijemo na čitavom svijetu. On je na svim kontinentima. Jednom povijesno roñen u Betlehemu, danas je snagom svoga uskrsnuća neprestano prisutan na svakom mjestu, u svakom srcu koje mu se otvara. Jer, došao je da sve ljude spasi. Riješimo se svoje sebičnosti. Prihvatimo u dubini srca sve ljude, sve narode. Odbacim mržnju iz srca i oslobodimo ga za Božju ljubav. To nije lako, ali, Bogu ništa nije nemoguće! Neka Bog u tebi osigura prostor u kojem će zavladati ljubav! Tajna Božića, tiče se i nas i duhovne obnove, naše domovine Hrvatske. Božić je! Učinimo taj dan nekome ljepšim, radosnijim.

Tada je to taj „Sretan Božić“ što ga jedni drugima želimo. Kad učinimo nešto dobro, usrećimo nekoga, otkrit ćemo da na taj način i sami postajemo sretniji i radosniji. Veliki Bog postao je malen – Dijete! Isuse, dobro došao na ovaj svijet! Ostani Isuse s nama!

Četvrta Nedjelja Došašća

Četvrta adventska nedjelja svake je godine usredotočena na marijansko evanđelje.

 

U godini A čita se Matejevo: Navještenje Josipu (Mt 1, 18-25). U godini B čita se Lukino: Navještenje Isusova rođenja – Mariji (Lk 1, 26-38). I evo sada u godini C čita se: Marijin pohod Elizabeti (Lk 1, 39-45). U vremenu smo kad se sve više približavamo Božiću. Zapravo, ova četvrta nedjelja došašća neposredno prethodi Božiću – danu kada se Krist utjelovio u našu povijest. Tri evanđeoska čitanja govore o Kristu, o njegovoj Majci i o mjestu, na kojem na svijet dolazi Mesija. U današnjim čitanjima na misi čut ćemo koja je volja Božja i što znači biti Majka Božja. Prema ponašanju Majke Božje trebaju se ponašati sve majke svijeta. Služba Božja, ove nedjelje, nas upućuje tko je ona – Marija. Dok nas ona Marija, upućuje tko je on – Isus. Majka Marija je ta koja nas usredotočuje na Isusa. A 'naš' dragi papa Ivan Pavao II. u svojoj prvoj enciklici Otkupitelj čovjeka piše: „Ako u ovom teškom i odgovornom razdoblju povijesti Crkve i čovječanstva opažamo kako je osobito potrebno obratiti se Kristu koji je snagom otajstva otkupljenja Gospodar svoje Crkve i Gospodar povijesti, uvjereni smo da nas nitko ne zna uvesti u božanske i ljudske dubine toga otajstva kao što zna Marija.“ Što dublje ulazimo u otajstvo Marije, produbljujemo otajstvo Krista Isusa. A u Mariji i po Mariji, u Isusu prepoznajemo tko smo mi, koje je naše dostojanstvo i poziv. Mi tako živimo neprestano došašće. Krist se utjelovio u našu povijest; pozvao nas je da se i mi utjelovljujemo u ovo naše vrijeme, da ispunjavamo Božji naum sa svijetom i da poput Marije donosimo svima, s kojima se susrećemo, istinsku radost. Blagoslovljen Isus plod utrobe tvoje! Plod ljubavi tvoje!

Najava

Marijo, svojim si pohodom Elizabeti priuštila radost kakvu ona do tada nije poznavala. To je bila radost koja je preplavila njezino biće, radost koja je doprla i do ploda njezine utrobe. Osjetila je da je i dijete ispod njezina srca i u dubinama njezina tijela osjetilo prisutnost koja usrećuje! Marija, postala si izvorom radosti, uzrokom radosti. Blagoslovljena bila, Marijo, što si prihvatila službu ljubavi i slijedila glas srca. Marijo, uzroče naše radosti, moli za nas!

Opširnije...