Trideset i treća Nedjelja kroz godinu
- Detalji
- Objavljeno 17 Studeni 2012
- Napisao/la vlč. Ivan Štivičić
Čitanje svetog evanđelja po Marku :
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: U one dane, nakon velike nevolje, sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti, a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom. I razaslat će anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba. A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: ljeto je blizu. Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima! Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti. A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.
Riječ Gospodnja
U današnjemu evanđelju Isus govorio o vremenu koje nam je nepoznato kojemu dolazi kraj, ne možemo ga nigdje svrstati, govori o nevolji koja je prošla te da je poslije nje zasjalo sunce. Koja je to nevolja, tiče li se ona nas ili samo židova Isusova vremena?
I mi se, braćo i sestre, nalazimo pri kraju jednoga vremena, naime približili smo se kraju još jedne liturgijske ili crkvene godine. Zato su i današnja nedjeljna čitanja, pa tako i evanđelje koje smo čuli, usmjereni na govor o svršetku svijeta, na govor o ponovnom Kristovu dolasku.
Humanitarni koncert Slavonskih lola za izgradnju Župne Crkve
- Detalji
- Objavljeno 11 Studeni 2012
- Napisao/la Dražen Đukić
(Klik na sliku za uvećanje)
Dana 18.11.2012. održati će se dobrotvorna zabava (koncert) za izgradnju naše Župne Crkve Kraljice svete Krunice u Novoj Gradiški na Jugu.
Zabava će se održati u Domu "Bešlić", a svojom pjesmom i svirkom zabavit će nas tamburaški sastav Slavonske lole.
Službeni dio počinje od 20,00 sati, a već od 18,00 sati kao predgrupa zabavit će nas tamburaši iz Ljupine.
Ulaz: dobrovoljni prilog, a radi se zapravo o doprinosu za izgradnju Župne Crkve.
Obavezno doći, a sa sobom ponijeti vedro raspoloženje, dobru volju, puno smijeha i dobre cipele za ples.
Ostaviti: nezadovoljstvo, rastresenost, ljutnju, na trenutak zaboraviti financijske probleme, kredite i sve ono što vas opterećuje i ne dopušta da se opustite, zabavite i družite sa prijateljima i poznanicima.
Radujemo se vašem dolasku!
Dodajmo i to da oni koji ne mogu nazočiti zabavi (koncertu), mogu dati novčani doprinos za gradnju naše Župne Crkve.
To je moguće učiniti u Zagrebačkoj Banci na račun: 2360000-1101588094, dok se devize mogu uplatiti na račun ZABA HR 2X: 2500-01305654-000 IBAN: HR1923600001101588094 (2100194397)
U izgradnju naše Crkve uključio se i gosp. Marko Perković Thompson koji je 12. Travnja 2008.g. u organizaciji naše Župe održao veliki spektakularni humanitarni koncert u Elektrotehničkoj dvorani. Cijeli prilog je išao za izgradnju naše nove crkve.
2011. godine u izgradnju naše Crkve uključio se i poznati Slavonski sastav: Slavonija Band koja je održala koncert u prepunom Domu "Bešlić", a cijeli dobrovoljni prilog je također išao za izgradnju naše crkve.
Trideset i druga Nedjelja kroz godinu
- Detalji
- Objavljeno 10 Studeni 2012
- Napisao/la Dražen Đukić
U današnjem Markovu evanđelju, u 32. nedjelji kroz godinu B, Isus govori o lažnoj pobožnosti, ali i o istinskim vrednotama, o pravoj velikodušnosti. Isus poziva svoje učenike da ne sude prema vanjskom izgledu, već da budu iskreni. Poučava ih da se ne povode za farizejskom pobožnošću koja je tašta, licemjerna i nepravedna. Već trebaju pomagati braći nadahnjujući se velikodušnošću siromašne udovice. A što Isus o velikodušnosti, govori nama danas? Današnji je svijet ogrezao u potrošački mentalitet. Osnovno je pravilo ponašanja; ponuda i potražnja, uz glamuroznu reklamu. Propagandna promidžba, uspijeva ljudima nametnuti i ono što im uopće nije potrebno. Reklama je glavni pokretač suvremenog potrošačkog ludila. Trgovački odnosi podržavani reklamom, nisu samo stvarnost ljudskih materijalnih potreba, nego se, nažalost, nameću i čovjekovim duhovnim potrebama, njegovu odnosu s Bogom. Novac je toliko zarobio ljudska srca da mnogi misle da se njime može sve riješiti. Sve se svodi na ono: dam da daš. Najprije čovječe, ispuni svoje obveze prema Bogu, a onda će i tebi Bog udijeliti ono što spada na njega. Dakle, misli se, da ispunjenje obveze prema Bogu može se kompenzirati i novčanim prinosom. Takve trgovačke odnose propagiraju pismoznanci, koje Isus u misnom odlomku iz evanđelja prikazuje kao prave majstore reklame. Rado idu u dugim haljinama, u kićenom odijelu da budu zapaženi. Traže uvijek prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama da ih slučajno, rekli bismo danas, kamere koje stvaraju javno mnijenje, ne bi zaobišle. Malo (ili nimalo) paze na one koji su ugroženi. Ne će zaboraviti pojaviti se i u Crkvi kada im to dobro dolazi u promidžbene svrhe, za stranku. Dat će i velike iznose, ali neka se to zna, neka novinari, kamere i mikrofoni to zabilježe, neka se vidi njihova darežljivost. Isus tumači drugačije. Učimo od Isusa!
Najava
Nasuprot farizejima, političarima i bogatašima, kao uzor ponašanja, Isus stavlja siromašnu nezaštićenu udovicu. U Božjim očima, prema njegovim mjerilima, svatko može zadovoljiti, može darovati neizrecivo puno, može darovati svoje srce, samoga sebe. Na dan Gospodnji, pozvani smo na misu, da se u njoj uključimo u Isusov dar Ocu, u njegovu žrtvu: ne samo usputnim slušanjem, nego vjerom i ljubavlju, molitvom i žrtvom što izvire iz srca i duše.
Trideset i prva Nedjelja kroz godinu
- Detalji
- Objavljeno 03 Studeni 2012
- Napisao/la Dražen Đukić
Današnja 31. nedjelja kroz godinu, evanđelista Marka, donosi nam Kristovu zapovijed ljubavi. U životnim razočaranjima, u mukama i prazninama koje čovjek tako često proživljava, jer oko sebe ne osjeća ljubav, treba nečiju potporu. Tu potporu daje nam Isus. Isus bi nam htio najprije probuditi u srcu najvažniju, najdublju ljubav, a to je ljubav prema Bogu. Jer, Bog je nas iz ljubavi stvorio, Bog je nas prvi ljubio. Čovjek je stvoren po ljubavi i samo u Božjoj ljubavi nalazi opravdanje za svoju egzistenciju. S dolaskom Isusa Krista, na ljudski način, čovjek je preporođen, ponovo stvoren po njegovoj ljubavi. To je ljubav duboka, do kraja stalna i do vječnosti trajna. To je najdublja čovjekova potvrda koliko je vrijedan Božje ljubavi. Nije li onda i logična Kristova zapovijed ljubavi i poziv na ljubav. Odgovor je potvrdan, jer u objavi otkrivamo da ima netko tko nas silno ljubi, tko nas je iz ljubavi dozvao u život, tko nam se neizrecivo raduje. Kada čovjek to zna, on u sebi osjeća da je u stanju na tu ljubav odgovoriti radosnim darivanje, jednostavno: prepustiti se Božjoj ljubavi. U tome je zapravo tajna čovjekove ljubavi prema Bogu: dopustit da ga Bog ljubi i prihvatiti tu ljubav kao temelj svoga života. Tada nitko neće doći u opasnost da bude razočarani prosjak ljubavi pred vratima ljudskih srdaca. Otkrit će da je najprije pozvan na duboko iskustvo, Božje ljubavi, Boga Oca. Tako će osjetiti kao svoj zadatak: obogatiti tim iskustvom, Božje ljubavi, sve oko sebe kao i prepoznavati oko sebe djecu istoga Oca, to jest, svoju braću i sestre. Tada će taj čovjek, muškarac ili žena, shvatiti da je njegovo poslanje ljubiti. On će iz svog iskustva i iz iskustva ljubljenog bića, moći obogatiti druge koji tog iskustva još nemaju ili su ga zaboravili. U toj ljubavi prema Bogu čovjek je zaštićen od sebične ljubavi prema bližnjemu.
Najava
Ljubi Gospodina Boga svojega i ljubi svoga bližnjega: to je Kristova jedna te ista zapovijed ljubavi, zato što obje te ljubavi imaju isti izvor. O ljubavi se može govoriti samo iz objave da je Bog Ljubav. Prepuštajući se izazovu Božje ljubavi čovjek će osjetiti da zaista može ljubiti Boga kao osobno biće – Boga kao Oca, da ga može ljubiti svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim umom svojim i svom snagom svojom. A budući da je to jedna te ista ljubav, isto će tako svaki plemeniti osjećaj ljubavi i milosti prema bližnjemu dovesti čovjeka do Boga.
Spomen svih vjernih mrtvih – Dušni dan
- Detalji
- Objavljeno 02 Studeni 2012
- Napisao/la Dražen Đukić
Dušni dana ili Dani svih vjernih mrtvih je, najljepše je reći, svetkovina duša. Naši pokojnici su otišli "tamo", ali naša se komunikacija s njima nastavlja. Doduše, u drugom i drugačijem načinu izražavanja. Zemaljski način međusobne povezanosti zamjenjuje molitva, meditacija, a za vjernike je tu i najpovjerljivi posrednik, "onaj treći", Bog, Otac neba i zemlje. Koliko god to izgledalo neobično, upravo je na taj način razgovor s pokojnicima dublji, doživljeniji negoli je često bio u površnim i nusputnim među-osobnim odnosima za zemaljskog puta. Gotovo u pravilu svoje pokojnike više cijenimo nego kad smo bili s njima ovdje na zemlji vidljivo zajedno. Donosimo im cvijeće, svijeće, uređujemo grobove! Za zemaljskog života nismo bili uvijek tako pažljivi. I nismo uvijek svijetlili jedni drugima. U svemu tomu, u ovim tako ljudski bliskim danima svi ljudi bivaju bliži s onima koji su na drugoj obali, ovdje međusobno, samima sebi i Bogu. - na Dušni dan u crkvama se služi po nekoliko misa za sve pokojne. Gdje je to moguće mise se služe i u grobljanskim kapelama (crkvama).
Poštovanje tijela. Kod blagdana Svih svetih naglasak je na ono "svih", po cijelom svijetu, kroz svu povijest, a Dušni dan (2. studenoga) upravlja vjerniku misao više na njegovu pokojnu rodbinu, prijatelje, pretke, poznanike, sunarodnjake. Slaveći Sve svete vjernik se duhom i vjerom uzdiže u nebesku, Božju slavu, u budući, vječni život, svrhu ovozemaljskog življenja. I s tog gledišta je to sadržajem radostan blagdan. Na Dušni dan, naprotiv, vjernik daje oduška i svojoj ljudskoj, prirodnoj, zemaljskoj žalosti. Ne gubeći kršćansku nadu. Povrh toga Dušni dan budi u vjerniku - poštovanje prema čovjekovom tjelesnom, vremenitom životu, općenito prema tijelu.
Crkva je oduvijek iskazivala poštovanje svojim pokojnicima. Štoviše, častila ih je budući da su ta tijela bila posvećena sakramentima, napose krstom i euharistijom, i jer će ona kod drugog Kristovog dolaska (na Sudnji dan) uskrsnuti i biti s njim u slavi. To je vrhunac kršćanske vjere i nade koja preseže ovozemaljsko iskustvo. Upravo iz tih razloga se u Crkvi razvilo štovanje mučenika, svetaca. No nikada se nije prestala poštovati svakog pokojnika.