Treća Nedjelja Došašća

Evo nas u trećoj nedjelji adventa. Ova je nedjelja prožeta temom radosti, zato se u prošlosti zvala Gaudete - nedjelja radosti zbog početnih riječi ulazne pjesme: "Radujte se u Gospodinu uvijek". 

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Iz 35, 1-6a. 10)
Čitanje Knjige proroka Izaije

Današnje starozavjetno liturgijsko čitanje – 1.čitanje, uzeto je iz Knjige proroka Izaije, iz poglavlja 35., „Božji sud.“ Današnji odlomak može se nazvati Izaijinom odom radosti, jer navješćuje najveću radost ljudskom rodu, skori dolazak Mesije, koji će čovjeku donijeti radost oslobođenja i spasenja. Izraelski narod se u to vrijeme nalazio u progonstvu. Prorok mu govori o povratku u domovinu. To je za narod velika utjeha i radost. Prognanici su bili obaviješteni kako je zemlja njihovih predaka opustošena i kako se pretvara u pustinju. Sveti grad Jeruzalem je u ruševinama i pod vlašću stranaca. Unatoč tome, prorok poziva narod da s pouzdanjem gledaju u budućnost. Izaija govori narodu: „Nek' se uzraduje pustinja i zemlja sasušena, neka kliče stepa i kao ljiljan procvjeta!...neka od veselja kliče i nek' se raduje.“ Prorok pjesničkim riječima govori o promjenama koje će nastati u prirodi. Pustinja će procvjetati. Pustinja i novi život u njoj simbol su preobraženja – muke i tjeskobe ljudskog života u progonstvu. (Mi Vukovarci znamo što je progonstvo, ali znamo i sada što je radost povratka – u Spasitelju). To znači kako će sve ono pretrpljeno biti izvor snage za radost obnove i novoga života. Izaija ohrabruje riječima: „Ukrijepite ruke klonule, učvrstite koljena klecava! Recite preplašenim srcima: Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega,…on sam hita da vas spasi!“ Prorok time najavljuje kako će Bog pohoditi svoj narod, pa tako se sve može izdržati radi povratka. Prorok, Božji čovjek ima korjenitu viziju promjene pa veli: „Sljepačke će oči tad progledati, uši se gluhih otvoriti, tad će hromi skakati ko jelen, njemakov će jezik klicat…pobjeći će bol i jauci.“ Tu je zapravo riječ o ozdravljenju naroda. Oni koji su bili zatvoreni u sebe; oni potišteni i bez nade; oni koji su mislili kako je i Bog digao ruke od njih – bit će prožeti radošću zbog povratka u slobodu. Prorokove riječi i nas danas ohrabruju da ne gubimo nadu, budući da smo pritisnuti različitim teškoćama u našoj novoj 'mladoj' samostalnoj državi. Proslava Božića treba nas ohrabriti i razveseliti, jer Bog je ipak s nama i uz njegovu pomoć možemo svladati sve naše poteškoće. Vjerujmo u slavnu vječnost!

Psalam (Ps 146, 6c-10)

Psalam 146 ima naslov, „Himna Bogu pomoćniku.“ Ovaj Psalam Židovi recitiraju ujutro, za ulazak u novi dan. U Bogu, Jahvi pjesnik slavi osloboditelja Izraela, Stvoritelja, prijatelja „siromaha“ i pjeva: „Hvalit ću Jahvu sveg života svoga. Dok me bude, Bogu ću pjevati.“ Prognanici mole, vape: „Dođi, Gospodine, da nas spasiš.“ Spasenje se ne odnosi samo na prognanike, nego i na sve ljude što znači često: danas izdržati, sada izdržati – muku. Bog je zaokupljen nama u svakom našem vremenu: „Gospodin ostaje vjeran dovijeka, potlačenima vraća pravicu,…Gospodin oslobađa sužnje…“ Radost i veselje koje čovjek u sebi nosi, vjera i nada koju u srcu ima, mogu nadvladati i prevladati svaku tugu i žalost, svu bijedu i neimaštinu, bolest i nemoć. Jer, naša nada i naša radost je u Bogu. On daje da duhovni slijepac progleda: „Gospodin slijepcima oči otvara. Gospodin uspravlja prignute, Gospodin ljubi pravedne…“ Drugim riječima, ako dopustimo da nam Bog priđe, da uđe u naš život, preplovit će nas rijeke radosti. Gospodin: „Sirote i udovice podupire, a grešnicima mrsi putove. Gospodin će kraljevati dovijeka,…od koljena do koljena.“ On ne napušta svoje!

Drugo čitanje (Jak 5, 7-10)
Čitanje Jakovljeve poslanice

Za današnje 2. čitanje, izabran je odlomak iz Poslanice svetoga Jakova apostola, poglavlje 5., „Strpljivost i molitva.“ Njegove riječi su također upravljene jednostavnim i siromašnim ljudima. Mnogi će u apostolovim riječima prepoznati sebe i svoje probleme života. Apostol unatoč gruboj realnosti života, potiče na STRPLJIVOST. Progoni kršćana i grubi život, slabe vjeru i nadu. Zato Jakov, za utjehu, iznosi primjer ratara, zemljoradnika. Pisac Jakov govori: „Evo: ratar iščekuje dragocjeni urod zemlje, strpljiv je s njime dok ne dobije kišu ranu i kasnu. Strpite se i vi, očvrsnite srce, jer se Dolazak Gospodnji približio!“ Svaki seljak zna što znači ovisiti o zemlji, kiši, suncu. Zna koliko truda i muke treba, sa strpljenjem, uložiti da bi se došlo do uroda. Zna koliko se s nadom treba prepustiti vremenu da bi vidio rezultate svoga rada. Takvu strpljivost treba imati kršćanin u očekivanju slavnog Kristova dolaska. Ratar dok čeka, ne čeka „skrštenih ruku,“ nego obilazi polje, promatra, plijevi, okopava, čeka kišu i moli. Kad Krist ponovo dođe bit će sve drugačije. Zato nema razloga za očaj, već s nadom ići naprijed – strpljivo čekajući. Jakov upozorava: „Ne tužite se jedni na druge da ne budete osuđeni! Dakle, dobrota nas može spasiti. Ako ne možemo ništa promijeniti, onda apostol poručuje: „Strpite se do dolaska Gospodnjega!“ Ima onih koji ne znaju strpljivo čekati pa očekuju spas od novca, karijere, ideologije…pa dožive razočaranje. Jakov nas upućuje na proroke „za uzor strpljivosti i podnošenja zla…“ Ima i 'svijetlih' primjera. Ima u povijesti našega naroda ljudi koji su bili krivo optuženi i utamničeni, ali se nisu dali slomiti, jer je u njima bila jaka vjera u konačnu pravdu pred Bogom, pred konačnim sudištem, kojemu nitko ne može izbjeći.

Evanđelje (Mt 11, 2-11)
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova, posla svoje učenike da ga upitaju: „Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?“ Isus im odgovori: „Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje. I blago onom tko se ne sablazni o mene.“ Kad oni odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: „Što ste izišli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? Ili što ste izišli vidjeti? Čovjeka u mekušasto odjevena? Eno, oni što se mekušasto nose po kraljevskim su dvorima. Ili što ste izišli? Vidjeti proroka? Da, kažem vam i više nego proroka. On je onaj o kome je pisano: 'Evo, ja šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom.' Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega. Riječ Gospodnja.

Zaključak: 

Mesija je među nama! Koji Mesija? Isus Krist, Spasitelj! Onaj koji ostvaruje ono što je bilo prorečeno u Pismima. Ljudi dobivaju SVJETLO i ŽIVOT. Kristova prisutnost u svijetu uvijek je prisutnost „Onoga koji dolazi.“ Njegovo dolaženje preobražava naše IŠČEKIVANJE. Naše iščekivanje prerasta u hod. Onoga koji dolazi ako ga jako želimo i volimo, nije moguće dočekati, a da mu sami ne hitamo u susret. Gdje i kada ćemo ga susreti ne znamo. Isusa, Mesiju navijestio je Ivan Krstitelj – Mesijin glasnik. Ivan za sebe kaže: „Ja sam glas koji viče u pustinji“ (Iv 1,23). Ivan je glas, a Isus Krist riječ. Riječ se ne čuje bez glasa, nema je, ostaje mrtva, jer ne može doprijeti do drugoga. Stoga je potreban glas. On omogućuje riječi da dođe do drugoga. To je Ivan, on omogućuje dolazak Riječi, Isusa Krista. I kao što se glas, nakon izgovorene riječi, ponovo povlači i nestaje, tako se i Ivan Krstitelj „umanjuje“ (Iv 3,30), ne stavlja sebe u središte, nego Isusa Krista. Ivan u svojoj poniznost ujedinjuje sve glasove. „Ivan je osoba svih glasova, a Krist osoba Riječi“ (sv. Augustin). Na taj način Ivan Krstitelj predstavlja izazov i pitanje za kršćane: Koliko smo mi danas glas koji donosi Krista? Je li danas naš glas tako bučan ili milozvučan da se od njega više ne čuje Riječ? Tako nas Ivan Krstitelj uči da je došašće vrijeme suglasja naših glasova za navještaj Riječi, Isusa Krista. Isus je poslanik Božji. Isus je znak neizrecive Božje ljubavi. On je Otkupitelj. Sud Božji nad grijehom događa se u oproštenju i spasenju. Blago onom tko se ne sablazni nad njim! Ivanu u tamnici poručuje da je ispunio svoje životno poslanje, da je zahvaćen njegovim spasiteljskim djelovanjem. Ivanova mučenička smrt u tamnici bit će dar ljubavi, djelo potpune slobode onoga koji svoj život vidi samo u svjetlu preteče, u službi Mesije. I mi često pomišljamo kako se puno toga još nije obistinilo. Međutim, Bog je sigurno na djelu. U Isusu Kristu ušao je u ovaj svijet i u njemu su temelji njegova života. Na nama je da to prepoznamo i da se uključimo u tu novost bez sebičnih računica. Ne očekujmo u našoj svakidašnjici život bez problema. Dovoljno je da, prosvijetljeni njegovom ljubavlju, učinimo da nitko uz nas i zbog nas ne pati. Isuse! Ivanu si poručio odgovor. Izgleda da je on shvatio i da mu je to bilo dovoljno. Neki čak misle, Isuse, da je Ivan poslao svoje učenike da bi se oni uvjerili u istinu o tebi, da bi ostali uz tebe. Ivanu je bilo jasno! Jer, Isuse, Ivan i nije bio zatočen, nije utamničen, on je, zapravo, slobodan, njegova je duša slobodna. On je obavio svoju dužnost. On ti je pripravio put Isuse. Ivan ti vjeruje, Isuse! Vjerujemo li ti i mi? Vjeruje li ti i ja? Ti to znaš!

Podijeli