Župa Kraljice svete Krunice

Dvadeset i osma Nedjelja kroz godinu

Današnji suvremeni čovjek, pa stoga i suvremeni mladi čovjek, izložen je dvjema pogrešnim stavovima: permisivan i konsumistički. Što znači sve je dopušteno prihvatiti i konzumirati, ničim čovjek nije vezan. Smatra se da čovjek toliko vrijedi koliko ima, zapravo koliko može potrošiti. Pomislimo na mnoge u ovom našem svijetu, osobito na mlade. Ljudi imaju svega, a ipak im život nije postao kvalitetniji. Nisu sretniji. Mladi na osobit način pokazuju kako su gladni te sreće, punine života. Tragaju za životom na sve strane. Često u različitim jeftinim i brzim užicima, u zabavama i razonodama, neki čak i u porocima koji duboko otuđuju ljudsku osobu. A sve to u želji da se naužiju života, da žive do sitosti. Tu čežnju za životom usadio je u čovjeka sam Stvoritelj. Odatle i duboka sigurnost da mora postojati način da čovjek postigne taj cilj, život u punini. U današnjem misnom čitanju ostaje radostan izazov u Isusovoj rečenici: „Jedno ti nedostaje…“ Što nam nedostaje i kako to primijetiti? U evanđelju bogati mladić iskreno pita Isusa što treba činiti da bi baštinio vječni život. Isus mu je prvo nabrojio Božje zapovijedi koje je mladić obdržavao. S tim on Isusu postaje simpatičan. Ali kad mu Isus postavi i drugi zahtjev, da svoje bogatstvo podijeli s drugima i pođe za njim, mladić…„ode žalostan jer imaše velik imetak.“ Za ovoga mladića njegovo bogatstvo je bilo jače od Isusa. To je situacija koja je stalno prisutna u našem životu. Isus nas vodi na svoj put, ali ga ne slušamo. Bogatstvo, standard, novac, karijera, slava i sl. nikako ne mogu utažiti tu našu žeđ za pravim životom. Dakle, po Isusu, nedostaje nam gubitak, ne želimo gubiti, ne želimo davati, ne želimo dati, ne želimo čuti. Jer, nitko tko je ostavio nešto, tko je nešto izgubio, radi evanđelja neće ostati nenagrađen – stostruko. Ne bojmo se gubiti!

Najava

Isus se suprotstavlja konzumistima. Ne, nije sve dopušteno. Postoji Božji zakon koji mi ljudi ne možemo preskočiti ili zaobići. I po tome Božjem zakonu postoje drugi kojima si ti, Božji čovječe, mladi čovječe, obvezan. Bez njih se ne možeš ostvariti. I čovjek ne vrijedi koliko troši, nego – vrijedi koliko je kadar utrošiti život za druge. Treba se dakle, unijeti u život drugih: usrećiti druge i tako biti sretan, dobiti Kristovu ljubav. Krist je zakon ljubavi i sreće!

Tumačenje čitanja

Prvo čitanje (Mudr 7, 7-11)

Knjiga Mudrosti (Liber Sapientiae), ocrtava ulogu Mudrosti u sudbini čovjeka i uspoređuje sreću pravednika i grešnika za vrijeme zemaljskog života i poslije smrti (1-5). Drugi dio (6-9) izlaže podrijetlo i narav Mudrosti i načine kako je postići. U trećem dijelu (10-19) veliča se djelo Mudrosti Boga u povijesti izabranog naroda. Knjiga Mudrosti je najnovija knjiga Staroga zavjeta. Knjiga se predstavlja kao djelo Salomona. U grčkom je tekst naslovljen: „Mudrost Salomonova.“ Ne može se sa sigurnošću reći koliko su se ljudi u Novom zavjetu služili knjigom Mudrosti, ali je vjerojatno da je ona književno utjecala na sv. Pavla, kao i na sv. Jeronima koji je iz nje crpio pojmove za svoju teologiju Riječi. Današnje 1. čitanje iz Knjige mudrosti govori o kralju Salomonu, koji za sebe kaže: „Ja sam smrtnik kao i svi ostali…“(7,1). Salomon posebno štuje Mudrost koja dolazi od Boga. Mudrost se poistovjećuje s Bogom, Stvoriteljem i upravljačem svijeta. Salomon objavljuje: „Pomolih se i razbor dobih, zavapih i primih duh mudrosti.“ On uzdiže mudrost iznad svih zemaljskih vrijednosti – svih dragocjenosti: „Zavoljeh je više nego žezla i prijestolja…i ne cijenih bogatstvo,(dragulji, zlato, srebro) u usporedbi s njom.“ Autor dodaje bitne ljudske vrednote; zdravlje, ljepotu i svjetlost dana, ali Salomon kaže: „Ljubio sam je (Mudrost) više od zdravlja i ljepote i zavolio više od svjetlosti…zašto?, jer njezin sjaj bez prestanka svijetli.“ Najbolje je biti: učen, pametan i mudar čovjek. No, ako od toga treba birati? Mudrost je najvrjednija. Biti mudar znači: prosuditi, procijeniti, vrjednovati, odabrati, založiti se za prave vrijednosti. Mudar čovjek će dakle, svojim radom, svojom pameću, svojim znanjem i svojom dobrotom, na zemlji, postići sve ono što mu treba. Mudrost je roditeljica svega. „Ona je neiscrpljiva riznica ljudima (7,14) i koji se njome služe, postaju prijatelji Božji“ Mudrost dolazi od Boga, postiže se molitvom, a izvor je svih kreposti te pribavlja svako dobro. Mudrost ostvaruje čovjeka.

Psalam (90,12-17)

Naslov Psalma 90, „Krhkost čovjekova,“ je vrlo znakovit i kaže da čovjek, bez obzira što ima, što zna i što može, je uvijek samo „krhak čovjek.“ Psalam je molitva Mojsija, sluge Božjega. To je molitva mudraca prožetog Pismima (Post; Job; Pnz) koji razmišlja o čovjekovoj slabosti i o kratkoći, grijesima, skraćenog života. (Ovo je jedini Psalam pripisan Mojsiju). On se Bogu obraća s molitvom: „Nauči nas dane naše brojiti da steknemo mudro srce.“ Pjesnik moli Boga da mu podari mudro srce, da bi znao uspješno živjeti: „Daj da nam uspije djelo naših ruku,…“ Uz mudro srce pjesnik moli i Božju dobrotu: „Dobrota Gospodina, Boga našega, nek bude nad nama!“ Iz spoznaje ljudske krhkosti proizlazi Mudrost, koja je strah Božji (Izr 1,7). Strah pred grijehom, da ne uvrijedimo i ne izgubimo Božju ljubav.

Drugo čitanje (Heb 4, 12-13)

Poslanica Hebrejima nema uobičajenog naslova ni pozdrava. Zbog toga se smatra propovijed u obliku pisma. Naslov „Hebreji“ potječe iz 2. st. i teško ga je uskladiti sa samom poslanicom. Primaoci su sigurno kršćani koji nisu udomaćeni u Palestini. U svakom slučaju poslanica je upućivana čitaocima koji su dobro poznavali Stari savez i Pisma. Misli se da je poslanica upućena kršćanima miješanog porijekla. Poslanica Hebrejima smatra se spisom ohrabrenja (Heb 13,22). Pisana je s ciljem da kršćane malaksale i nesigurne u vjeri ohrabri za pravi kršćanski život. Kršćanima otvara shvaćanje života kao hodočašće, putovanje k Ocu – prema obećanom spokoju u nebeskoj domovini, pod vodstvom Krista. Krist je taj koji nadvisuje Mojsija (3,1-6), u svjetlu vjere i nade, koju su već imali patrijarsi njihova roda kod izlaska Židova iz Egipta. Po poslanici Isus Krist je „Veliki svećenik,“ veći od svih u Starome zavjetu. On je čovjek kojega je Bog pozvao. Krist je od Boga postavljen za svećenika. Bog potvrđuje Isusovo svećeničko djelovanje kroz njegov život i predanost. Isusova smrt ima povijesno – spasovno značenje. Ona je za spas vjernika (Iz 45,17). Time je Isus Krist postao vječni „Veliki svećenik.“ I današnje 2. čitanje govori vjerniku o mudrosti, o Božjoj riječi. Ona razlučuje dobro od zla, tamu od svjetlosti u samom čovjeku i u svemu što ga okružuje. Knjiga Mudrosti kaže: „Živa je riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača;…dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca.“ Božjoj misli nitko i ništa nije skriveno. Po Božjoj riječi se narod Božji treba mjeriti, odlučivati – mijenjati (usp. Heb 3,7-9). Božja riječ je snažna stvoriteljska riječ, a time onda i uništavajuća, sudačka riječ. Riječ Božja u Sinu je Božja snaga = Evanđelje. Kroz Posluh Božjoj riječi čovjek se, svakoga trenutka svojega života, već sada stavlja pod sud Božji.

Evanđelje (MK 10, 17-30)

U ono vrijeme: Dok je Isus izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: „Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?“ Isus mu reče: „Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!“ On mu odgovori: „Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti.“ Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: „Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.“ On se na tu riječ smrkne i ode žalostan, jer imaše velik imetak. Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: „Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!“ Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: „Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.“ Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: „Pa tko se onda može spasiti?“ Isus upre u njih pogled i reče: „Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!“ Petar mu poče govoriti: „Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.“ Reče Isus: „Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki i djece i polja – i u budućem vijeku život vječni.“

Zaključak: 

Bog nam je utjelovljenom Riječju objavio i poslao svoju Mudrost. On nam je i danas priopćava po svome Duhu. „Otac i danas daje svoga Duha koji nadilazi sve darove“ (usp. Lk 11,13). Mudrost Božja dobiva se molitvom. Kralj Salomon (1.čitanje) kaže da ljubi Mudrost Božju više od svega:..„više od zdravlja i ljepote, više od svjetlosti, jer njezin sjaj bez prestanka svijetli.“ Mudrost je naročito potrebna mladim ljudima; da znaju odabrati školu, opredijeliti se za svoju budućnost, kroz koju će ostvariti sebe. Uz to sretno pronaći bračnog druga ili družicu, partnera ili partnericu. Opredijeliti se za duhovno zvanje – službu Kristu u Crkvi. Bez mudrosti čovjek se teško može 'ostvariti.' U Psalmu, pjesnik (Mojsije) moli Boga: „Nauči nas dane naše brojiti da steknemo mudro srce.“ Na poziv Kristove riječi koju danas slušamo u Crkvi, pazimo da ne otvrdnu naša srca. Prihvaćajmo Božju riječ s vjerom kako bismo postigli sreću koju nam Bog nudi. Riječ Božja: „oštrija je od svakoga dvosjekla mača…prosuđuje nakane i misli srca.“ Krist od kršćanina traži da svoje srce odvrati od svake sebičnosti i prione jedino uz Boga. Nije dovoljno da vršimo samo zapovijedi Božje. Pitanje bogatog mladića: „Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?,“ razotkriva njegovu spoznaju da se vječni život ne može steći ili kupiti, nego samo zadobiti, primiti u baštinu. On je svjestan da svojim bogatstvom može kupiti sve osim onog što je dar. Tek kad smo slobodni od moći kupovanja i posjedovanja, možemo u radosti primiti dar. Ali mladić je otišao žalostan. Bilo mu je teško odreći se svog imetka. I mi čeznemo za životom, za srećom, za standardom, za bogatstvom, za novcem, za slobodom! Sve to u želji za punim životom.Teško nam se toga odreći. Isus i nas poziva najprije na poštivanje zakona. A prema evanđelju, za kršćane, za vjernike Novoga zavjeta, temeljni zakon je sama osoba Isusa Krista. On je naš Put, Istina i Život. Danas smo pozvani da se opet opredijelimo za Isusa i da ne mirujemo dok susret s njim ne osmisli sve nade, čežnje, svako trpljenje, svaku žrtvu. AMEN!

• < Prethodno