Župa Kraljice svete Krunice

Peta Korizmena nedjelja

Korizma je u toku, polako prolazi. Evo, već je stigla i 5. korizmena nedjelja. Korizma je vrijeme intenzivnijeg kršćanskog života, pa stoga i vrijeme produbljivanja kršćanskoga znanja. Svako nedjeljno Evanđelje donosi nam veliku životnu temu – temu kršćanskog obraćenja.

Prošle nedjelje u ozdravljenju slijepca od rođenja liturgija nam je predstavila Isusa kao svjetlo svijeta. Ove nedjelje u događaju Lazarova uskrišenja predstavlja nam ga kao uskrsnuće i život. Vjera i nada u uskrsnuće od mrtvih trebala bi preobraziti sav naš sadašnji život i pomoći nam da nadvladamo sva naša iskušenja i protivljenja sadašnjeg vremena. 

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Ez37, 12, 12b - 14)
Čitanje knjige proroka Ezekiela

Za vrijeme babilonskog sužanjstva dok je Izrael očajavao u svoju budućnost i tjeskobno se pitao nije li sve svršeno, prorok Ezekiel mu upućuje riječ utjehe: Bog Izraelov je Bog živi. Ako i mrtav bude Božji narod, oživjet će i nanovo će zadobiti svoja prava, jer Božja vjernost je moćnija od smrti. Zato Ezekiel u Božje ime tješi narod da će opet oživjeti i izići će iz grobova tuđinskoga ropstva i vratiti se u svoju ljubljenu domovinu. Ganutljivo je kako Gospodin izjavljuje da će On to osobno izvesti narodu koji naziva svojim. I sam će narod jasno uvidjeti da je to govorio i učinio Gospodin, njihov Bog, pa će ga više zavoljeti i biti mu vjerniji. I novi će život Bog dati svojima udahnućem svoga Duha.

Drugo čitanje (Rim 8, 8-11)
Čitanje poslanice Rimljanima

Taj isti Duh Božji bitno djeluje kod krštenja i oživljava grešnike. Da čovjek postane posve Božji to može izvesti samo Bog svojim osobnim Duhom. Duh Sveti kao izvor novoga života djeluje u našem krštenju i čini nas novim Božjim ljudima, odnosno djecom Božjom. Duh Sveti koji je dan vjernicima na krštenju jest Duh Isusa Krista. Taj Kristov Duh stanuje u nama i prema tome nas oživljava, jer je to Duh Životvorac. Kao što je Isus uskrsnuo od mrtvih, tako će uskrsnuti i oni koji žive od njegova Duha.

Kristova sudbina predoznačuje sudbinu kršćanina. Duh Sveti nam donosi slobodu, snagu i slavu, a iznad svega nam otkriva Božju osobnu ljubav prema nama ljudima. Prema tome oni koji žive u tijelu kojim vlada grijeh ne mogu se svidjeti Bogu, jer grešno tijelo teži za neprijateljstvom prema Bogu i stoga za smrću. Mi kršćani možemo Bogu ugoditi, jer mi nismo u takvome tijelu, nego u Duhu. »Oni koji su u tijelu ne mogu ugoditi Bogu. Ali vi niste u tijelu, već u Duhu, ako zbilja Duh Božji prebiva u vama. Ako tko nema Kristova Duha, nije Kristov.

A ako je Krist u vama, vaše je tijelo mrtvo zbog grijeha, a vaš je duh živ jer ste opravdani.« (Rim 8,8-10) 

Evanđelje (Iv 11, 3-7. 17. 20-27. 33b-45)
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Uskrisujući Lazara, Isus se objavljuje svima nama kao darovatelj života. Vjerovati u Isusa kao Sina Božjega znači vjerovati da onaj koji uz njega prione neće umrijeti nikada. Tim čudom uskrsnuće Lazara od mrtvih Isus svoje apostole, a zatim Martu i Mariju, kao i sve nas nastoji ne samo učvrstiti u vjeri nego je u nama produbiti te nas uzdignuti da se posve pouzdamo u njega i njemu prepustimo. A iz Isusova razgovora s Martom otkrivamo tko je On u sebi, tko je On za nas, što smo mi njemu i što treba da radi njega mi budemo jedni drugima.

“Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?” Odgovori mu: “Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!”(Iv 11,25-27) To je evanđeoska poruka za sve nas koji osjećamo potrebu da vjerujemo u Isusa i s njima se povežemo kako bismo bili dionici njegova uskrsnuća i života. Ono što se zbilo na Lazarovu grobu bio je znak i početak čuda koje Isus i dalje čini u Crkvi i u svijetu. Lazarovo uskrsnuće od mrtvih koje je Isus učinio slika je našega duhovnog uskrsnuća na krštenju i obraćenja, a ujedno znak i zalog da ćemo svi jednom i tijelom uskrsnuti. I nas će Bog uskrisiti u posljednji dan kao što je uskrisio i Isusa Krista. Takva vjera i nada u uskrsnuće od mrtvih trebala bi preobraziti sav naš sadašnji život i pomoći nam da nadvladamo sva naša iskušenja i protivljenja ovoga sadašnjeg vremena.

Četvrta Korizmena Nedjelja

U 4. smo korizmenoj nedjelji. Glavna tema ove nedjelje je SVJETLOST od SVJETLOSTI. Svjetlost od Isusa PROSVJETITELJA. Svjetlost je pratemeljni religiozni simbol. Ona je prvo 'stvorenje' Božje: „I reče Bog: Neka bude svjetlost“ (Post 1,3). Isus je došao među ljude i donio svjetlost. „On doñe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo…“ (Iv 1,7). Isus „prosvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na svijet“ (Iv 1,9). KRST se u starini nazivao i PROSVJETLJENJE, a krštenici: prosvjetljenici. Sva tri današnja čitanja govore, zapravo, o „krštenim dušama“ i o onome što se u krstu s njima dogodilo. Sukob između svjetla i tame značajan je za Ivanovo evanđelje: „I svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze,“ piše već u proslovu (Iv 1,5). Krst označava svu sudbinu svijeta u odnosu prema Isusu koji jest SVJETLOST. U Ivanovu evanđelju ozdravljenje slijepca od rođenja zauzima središnje mjesto. Slijepac od rođenja nije izgubio vid. On ga nikada nije ni imao. Odmah pitamo tko je za to kriv? Možemo se roditi bez vida, ali možemo i izgubiti vid koji već imamo. Ozdravljenje slijepca od rođenja za evanđelistu Ivana, postat će jaka slika VJERE u Isusa. Ovo je jedno od Isusovih znamenja, o čudu kojim je slijepcu vratio vid. Više nije bitno tko je kriv za njegovu sljepoću. Ozdravljeni se čovjek sve više otvara vjeri. Farizejima nije drago vidjeti da je slijepac od rođenja progledao. Ozdravljeni slijepac unosi u njih nemir, jer se pojavio netko tko se usprotivio njima koji su povezivali grijeh i bolest. Isus je taj koji rješava i grijeh i bolest. Ozdravljenom čovjeku je važan njegov VID i SVJETLO koje je dobio: on VJERUJE! Vjeruje u Sina Čovječjega! Vjera je svjetlost. On postaje svjedok novoga svjetla.

Najava

Hodite kao djeca svjetlosti. „Probudi se, ti što spavaš, ustani od mrtvih i zasvijetlit će ti Krist,“ kaže nam sv. Pavao. Vjerujte, jer vjera je svjetlost. Povjerovati znači promijeniti način prihvaćanja života. Sve stvari gledati novim pogledom, naučiti razlikovati dobro od zla. U vjeri; oči su otvorene za svjetlo koje prodire dublje od tjelesnoga mraka. Ljudi koji su tjelesno slijepi, po vjeri mogu vidjeti više od onih koji imaju oči zdrave. Rasvijetli Isuse moju tamu!

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (1Sam 16, 1b. 6-7. 10-13a)
Čitanje knjige o proroku Samuelu

Za današnje 1. čitanje, odabran je tekst iz Prve knjige o Samuelu, iz poglavlja 16., „David pomazan za kralja.“ Tekst iz Prve knjige o Samuelu govori o odabiru novog kralja iz mjesta Betlehema. Samuel, Božji čovjek, prorok, dobio je Božju zapovijed: „Napuni uljem svoj rog i poñi na put! Ja te šaljem Betlehemcu Jišaju, jer sam između njegovih sinova izabrao sebi kralja.“ Po Božjem prosvjetljenju prorok Samuel je otišao kod čovjeka Jišaja koji je imao 8 sinova. Ponosni otac Jišaj doveo je pred Samuela 7 svojih sinova.

Opširnije...

Navještenje Gospodinovo - Blagovijest

Blagovijest ili Navještenje Gospodinovo katolička je svetkovina u spomen na događaj, kada je arkanđeo Gabrijel navijestio Blaženoj Djevici Mariji, da će začeti Isusa po Duhu Svetom.

Blagovijest se slavi 25. ožujka, 9 mjeseci prije Božića. Riječ je staroslavenskog porijekla i znači dobra, lijepa vijest. Prema Bibliji, arkanđeo Gabrijel navijestio je Mariji, da će začeti Sina Božjega po Duhu Svetome. 

Dogodilo se to u Nazaretu, u vrijeme kada je Marija bila zaručena s Josipom, ali još nisu zajedno živjeli. Arhanđeo joj se na početku obratio riječima: "Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s Tobom", što je postalo početak molitve "Zdravo Marijo". Marija je prihvatila Božji naum riječima: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!" Arkanđeo je tada otišao. Ovo Kristovo utjelovljenje događaj je spasenja. Sin Božji utjelovio se da postane Spasitelj, da izvrši djelo spasenja.

Blagovijest se slavi u korizmi, čime se naglašava radost zbog začeća djeteta, ali i žalost zbog muke koja ga čeka. U Nazaretu se nalazi Bazilika Navještenja Gospodinova. Prema predaji, Marijina kuća, gdje se dogodilo navještenje, nalazila se u Nazaretu do kraja 13. stoljeća. Tada joj je prijetilo rušenje pa su je anđeli prenijeli na Trsat u Hrvatsku.

Na Trsatu je bila od 10. svibnja 1291. do 10. prosinca 1294. Tada su je anđeli, odnijeli u Loreto u Italiju, gdje je i danas. Za utjehu, papa Urban V. 1367. godine šalje na Trsat čudotvornu sliku Majke Božje imena "Majka milosti". Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist.

Nacionalna peticija „Imam pravo živjeti“ krenula po cijeloj Hrvatskoj

Na održanoj konferenciji za medije građanska inicijativa Prolife.hr na zagrebačkom Cvjetnom trgu i službeno je objavljen početak nacionalne peticije "Imam pravo živjeti" za zaštitu nerođenih i pomoć majkama koje žele roditi svoje dijete. Potpisivanja će se provoditi po glavnim gradskim trgovima diljem Hrvatske, kao i po svim župama u Hrvatskoj.

Građanska inicijativa Prolife.hr predstavila je u petak nacionalnu peticiju “Imam pravo živjeti” kojom, kako ističu, traže maksimalnu zaštitu nerođene djece i pomoć ženama, a potpise, koje će predati Vladi i Saboru, prikupljat će od 19. ožujka do 16. travnja.

Potpise će u idućih 40 dana prikupljati diljem Hrvatske, u svim gradovima, selima, župama i biskupijama, a peticiju je moguće potpisati i na internetskim stranicama inicijative Prolife.hr.

Traže zakone za zaštitu nerođene djece.

Organizatori očekuju veliki broj potpisa, a nisu željeli govoriti o konkretnim zakonskim odredbama koje traže, poručivši tek da očekuju zakone koji će maksimalno zaštititi nerođenu djecu, uzimajući u obzir medicinsku činjenicu da život počinje od začeća. 

Internetska peticija već je započela 2. ožujka, na dan objave presude Ustavnog suda, koji je odbio zahtjev za zabranom prava žene na pobačaj i naložio Saboru da u roku dvije godine donese novi zakon umjesto tzv. Zakona o abortusu iz 1978. godine. 

“Želimo skupiti što više potpisa koje ćemo poslati Hrvatskom saboru i Vladi, kako bi sukladno odluci Ustavnog suda u iduće dvije godine donijeli novi zakon o nerođenima”, kazala je na konferenciji za novinare predstavnica inicijative Mateja Glavaš. 

Napomenula je da su četiri medicinska fakulteta ocijenila da ljudski život počinje trenutkom začeća, stoga traže od političara i vlasti da se kod kreiranja novog zakona vode odlukom Ustavnog suda i znanstvenim mišljenjem te da “ne dopuste ideološkim pretpostavkama da nadvladaju te znanstvene činjenice”. 

Traže da hrvatska vlast s konkretnim mjerama pomogne trudnicama i pobrine za njih, te da u odbore koji će biti oformljeni za kreiranje novog zakona uđu stručni ljudi i suradnici koji će “pomoći da se maksimalno zaštiti nerođeni život”. 

Od Vlade očekuju da konkretnim novčanim mjerama podupire sigurne kuće i izgradi nove kuće u kojima će se zlostavljane žene lakše odlučiti na rađanje. 

Predsjednik Zaklade Vigilare Vice J. Batarelo izjavio je da imaju spremnu cijelu mrežu za prikupljanje potpisa. 

Nije peticija za referendum već pritisak na Vladu 

“Ova peticija nije za referendum, već je klasična peticija – pritisak na Vladu da donese pravedne zakone za nerođene i da se pomogne ženama. Ovo je proces. Nakon peticije idu razgovori i radne skupine, a vrijeme će svoje pokazati”, istaknuo je Batarelo. 

“Pokušat ćemo dobiti pravni legitimitet da ono što radimo podržava velika većina građana”, rekao je odvjetnik Hrvatskog pokreta za život i obitelj Mario Vojvodić. Potpisi na peticiji su osnova na kojoj će u drugoj fazi postupka pokušati “na neki način prisiliti zakonodavca da uzme u obzir argumente koje su prikupljali više od šest mjeseci, a koji su pravne, medicinske i bioetičke naravi”. 

Vojvodić je najavio da će se niz stručnjaka priključiti pravnom timu koji će razgovarati s predstavnicima Vlade i Sabora. “Želimo da ova bitka za život bude pravna, a ne temeljena na emocijama i vjerskim uvjerenjima”, ustvrdio je. 

Vlada i Sabor moraju uskladiti zakonodavstvo sa svim medicinskim i bioetičkim istraživanjima koja su se pojavila na svim znanstvenim osnovama. “Tražimo pravni legitimitet, a to je ova peticija. Građani su mjerodavni, oni će ocijeniti jesmo li bili na pravom putu, je li naš put samo grupa zanesenjaka ili projekt koji podržava većina”, poručio je. 

Krešimir Planinić iz inicijative U ime obitelji izrazio je uvjerenje da će “proklamiranjem života slaviti i radost nerođenog života i osvijestiti i taj život u pozitivnom svjetlu”. Peticija je jedan od demokratskih alata kojim to žele postići, dodao je. 

Predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj Katarina Kovačević poručila je kako je pravo na život temeljno pravo iz kojeg proizlazi svako drugo pravo, a Kristina Pavlović iz udruge GROZD da “civilizacija koja ubija svoju djecu nije napredna civilizacija”, pa je žele učiniti naprednijom.

IMAM PRAVO ŽIVJETI!
Vapaj nerođenih za vašom zaštitom.
ISPUNI PETICIJU

Treća Korizmena Nedjelja, Sveti Josip, zaručnik Blažene Djevice Marije

Središnja je svetkovina u ožujku blagdan svetog Josipa, Djevičina zaručnika, Isusova poočima i zaštitnika svete Crkve. Štoviše, i čitav je ožujak posvećen svetom Josipu kao njegov mjesec, kad na njega mislimo više no obično.

Svetkovina svetoga Josipa iz Nazareta, Isusova hranitelja i Marijina zaručnika je po kalendaru uvijek 19. ožujka. U svim je crkvama svečanije bogoslužje i nedjeljni misni raspored. Sveti Josip je vrlo štovan među vjernicima zbog njegove uloge čuvara i hranitelja Isusa i Marije. Evanđelje ga opisuje u dvije riječi: bio je pravedan i vjeran. Štuje se napose kao zaštitnik cijele Crkve i svake obitelji. Patron je napose očeva, muževa te svih zanatlija i radnika. Josip je posebno štovan u Hrvatskoj. Vrijedno je spomenuti, da ga je Hrvatski sabor prije više od tri stoljeća, (1687.) proglasio Zaštitnikom Hrvatske.

U svakoj je crkvi njegov kip ili slika. Prikazuju ga kao srednjovječna čovjeka blagih, ali odlučnih crta, s bradom, u ruci mu je štap, a Dijete Isus u naručju ili uz njega. Slikaju ga i u radionici, sa stolarskim ili tesarskim alatom. Isti Sveti Josip slavi se po kalendaru i 1. svibnja, kao “Josip Radnik”

“Jakov rodi Josipa, muža Marije, koja rodi Isusa koji se zove Krist” (Mt 1,16).

U toj suhoj, gotovo protokolarnoj rečenici, kojom sv. Matej završava rodoslovlje Isusova ljudskog podrijetla, sadržano je ono najvažnije što predaja kaže o Josipu iz Nazareta. To je da je i on bio “sin Davidov”, anđeo ga tako i naziva, i da je u njegovim žilama kolala krv kralja Davida, iz čijeg je roda imao poteći i Mesija. On sam bit će tome Mesiji poslije Marije najbliži. Pred zakonom će biti njegov pravni iako ne i naravni otac. Apokrifna evanđelja pričaju o njemu nevjerojatne stvari, koje nemaju ništa zajedničko s trijeznošću kojom ga opisuju vjerodostojna Evanđelja. Prema njima Josip je bio pravedan muž, čovjek dobra srca, primjernog pouzdanja u Boga, čovjek vjere i poslušnosti, vjeran i onda kad je poslušnost tražila od njega velike žrtve, zaručnik i muž čista srca koji s poštovanjem živi s Marijom Djevicom kao brižan čuvar, skrbnik i otac najsvetije obitelji. Zbog svega toga zaslužuje sve ono poštovanje kojim su ga osobito kasnija i najnovija stoljeća obasipala.

Povijest štovanja sv. Josipa

Stvarnu veličinu sv. Josipa uz Evanđelja otkrili su i sveti Oci i kasnije teolozi i duhovni pisci. Daleko bi nas odvelo kad bismo spomenuli sva svjedočanstva, zato ćemo se ograničiti na ona najvrjednija i najznačajnija. Sv. Jeronim protiv izmišljotina apokrifa, a i nekih poganskih pisaca, uz Marijino brani i Josipovo djevičanstvo. Njega slijedi u tome i sv. Augustin te uzvisuje jedinstveno Josipovo očinstvo braneći kako vezu pravoga braka tako i međusobno Marijino i Josipovo djevičanstvo. Walafrid Strabon, opat samostana Reichenau na Bodenskom jezeru u IX. stoljeću, pišući o tome kako su pastiri našli Mariju, Josipa i dijete, zaključuje: “I posredstvom tih troje svijet je bio spašen.” 

Remigije iz Antuna oko godine 900. opisuje sv. Josipa kao intimnog suradnika u djelu našega otkupljenja te uzdiže njegovu izvanrednu poslušnost. Od velikih skolastičkih teologa mnogo su toga rekli o sv. Josipu sv. Bernard i sv. Toma Akvinski. Prvi ga uspoređuje s Josipom Egipatskim, a drugi tvrdi kako je između Marije i Josipa postojala prava ženidbena veza, ali se nisu služili bračnim pravima. Zatim sv. Toma naučava kako je sveti Josip kroz čitav život održavao savršeno djevičanstvo i, napokon, kako je Marijin i Josipov zavjet djevičanstva prije ženidbe bio uvjetan, a poslije apsolutan. Razvoju teologije o sv. Josipu mnogo je pridonijela franjevačka škola. Tako sv. Bonaventura veliča sv. Josipa kao savršen uzor pobožnosti prema Isusu i Mariji. Sv. Bernardin Sijenski u jednom govoru čak govori o tjelesnom uskrsnuću sv. Josipa i njegovu uznesenju na nebo. Velik štovatelj sv. Josipa u srednjem vijeku bio je i slavni kancelar Pariškoga sveučilišta Ivan Gerson. On je sastavio o njemu veliku latinsku pjesmu od 4800 stihova uzvisujući njegove kreposti i dostojanstvo. Održao je i svoj veliki govor pred ocima na saboru u Konstanzu, 8. rujna 1416., u kojem traži da bi Sabor službeno zazivao pomoć i zagovor sv. Josipa te da bi uspostavio njegov blagdan, a sve zato da bi se postiglo jedinstvo Crkve. Bilo je to u jednom od najkritičnijih trenutaka crkvene povijesti kad je valjalo ukloniti takozvani zapadni raskol, kad je Crkva imala trojicu papa i zapadno kršćanstvo bilo razjedinjeno. I Gerson drži da je sv. Josip bio posvećen već u majčinu krilu, da je bio slobodan od požude te da je uskrsnuo skupa s našim Gospodinom i da je uznesen na nebo.

Molitva sv. Josipu za zaštitu

Preslavni sveti Josipe, tebe je Bog izabrao za hranitelja svom Sinu i za zaručnika prečistoj Majci Njegovoj i postavio te tako glavarom Svetoj Obitelji, pa te je zbog toga Namjesnik Kristov proglasio zaštitnikom Crkve Isusove.Svim pouzdanjem srca svoga molim te priteci u pomoć čitavoj radničkoj Crkvi! Štiti na poseban način svojom očinskom skrbi Svetog Oca, te sve biskupe i svećenike, koji su sjedinjeni s Petrovom Stolicom!

Brani sve koji se uz sve poteškoće i patnje trude oko spasa duša i učini da se svi narodi ponizno podlože svetoj Crkvi izvan koje nema spasenja. Udostoj se, predobri sveti Josipe, primiti i mene među svoje štićenike.

Posvećujem ti se posve i molim te budi mi ocem, zaštitnikom i vođom na putu k spasenju. Isprosi mi čisto srce i veliku želju za vlastitim posvećenjem. Učini da po tvom primjeru sva moja djela budu upravljena na što veću Božju proslavu i za sjedinjenje s božanskim Srcem Isusovim i bezgrešnim Srcem Marijinim i s tobom, o sveti Josipe. Moli za me da postanem vrijedan biti dionikom onoga pokoja i blaženstva što si ga ti osjetio na svom smrtnom času. Amen.