Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja
- Detalji
- Objavljeno 05 Kolovoz 2017
- Napisao/la Dražen Đukić
Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja slavi se u Hrvatskoj 5. kolovoza svake godine kao spomen na pobjedu u Domovinskom ratu. Na taj datum 1995. Hrvatska vojska je oslobodila okupirani grad Knin u
vojno-redarstvenoj operaciji OLUJA!
Operacijom je vraćen u hrvatski ustavno-pravni poredak cijeli okupirani teritorij, osim istočne Slavonije. Oluja je uz Bljesak ključna akcija koja je dovela do kraja Domovinskog rata. U operaciji je oslobođeno 10 400 četvornih kilometara ili 18,4 posto ukupne površine Hrvatske.
Nakon četverogodišnje okupacije gotovo trećine hrvatskog teritorija, života u izbjeglištvu i u vječnom strahu od neprijateljske odmazde, granata koje su danonoćno prijetile, brojnih neuspješnih pregovora i inicijativa, Republici Hrvatskoj ništa drugo nije preostalo nego vlastitom oružanom silom osloboditi hrvatski teritorij u cijelosti. Hrvatska je vojska stasala u silu koja je to sad mogla sama i bez ičije pomoći. U svitanje 4. kolovoza 1995. započela je Operacija Oluja. Nakon početnog djelovanja snaga HRZ-a i uništenih neprijateljskih sustava veze te topničke pripreme po vojnim ciljevima hrvatske snage krenule su u akciju istodobno iz 30 pravaca na bojišnici dugoj 700 kilometara. Udarnu snagu na glavnim pravcima napada činile su gardijske brigade, potpomognute specijalnom policijom MUP-a i Hrvatskim gardijskim zdrugom te domobranskim i pričuvnim postrojbama. Bila je to, u taktičkom i strateškom smislu, vojna operacija koju će zahvaljujući svojoj originalnosti i uspješnosti izučavati brojni vojni analitičari. Glavni smjerovi napada bili su s Dinare i Velebita u pravcu Knina. Već u operaciji Ljeto 95 stvoreni su preduvjeti da s vrhova Dinare prema Kninu krenu 4. i 7. gardijska brigada. S druge strane s Velebita preko Svetog Roka silovito su u pravcu Knina prodirale Specijalne postrojbe MUP-a.
Helikopterskim desantom duboko u neprijateljsku pozadinu ušao je 1. hrvatski gardijski zdrug. Sjevernije s područja Kapele preko Slunja i Rakovice s jedne te Korenice i Plitvica s druge strane nadirale su snage 1. gardijske brigade radi spajanja s V. korpusom Armije BiH u cilju deblokade bihaćke enklave. Zauzimanje prijevoja Ljubovo i neutraliziranje neprijateljske zračne baze u Udbini bila je zadaća 9. gardijske brigade. Prostor Banije okružen je iz nekoliko pravaca. Udarna snaga u pravcu Petrinje gdje je neprijatelj pružao žestok otpor, i dalje prema Glini bila je 2. gardijska brigada. Postrojbe 3. i 5. gardijske brigade za to su vrijeme bile u stanju pripravnosti na krajnjem istoku Hrvatske u slučaju eventualnih neprijateljskih pokreta.
Tijekom prvog dana operacije prodor postrojbi Hrvatske vojske po dubini iznosio je pet do petnaest kilometara, a neprijateljska uporišta dovedena u okruženje ili poluokruženje. Već drugog dana operacije provedeno je osamdeset posto planiranih borbenih zadaća. Većina okupiranih hrvatskih gradova je opet slobodna, slave Kostajnica, Petrinja, Glina, Slunj, Gračac, Obrovac, Drniš... Slavi se i u Kninu koji je bio središte neprijateljske pobune, no oduvijek hrvatski kraljevski grad. Slavi cijela Hrvatska. Oslobađanjem Knina, središta neprijateljske pobune u Hrvatskoj, ostvaren je najvažniji strateško-politički i vojni cilj, ne samo operacije Oluja nego i cijelog Domovinskog rata. Samo nekoliko dana poslije i na sjevernom dijelu bojišnice neprijateljske snage 21. kordunskog korpusa prisiljene su potpisati predaju.
U samo 84 sata vojnoredarstvene operacije Oluja, u kojoj je bilo angažirano gotovo 200 tisuća hrvatskih vojnika i kojom je oslobođeno više od 10 000 četvornih kilometara dotad okupiranog područja, Hrvatska vojska ostvarila je sve zacrtane ciljeve.
Čestitamo Vam 5. kolovoza Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja.
Sedamnaesta Nedjelja kroz godinu
- Detalji
- Objavljeno 30 Srpanj 2017
- Napisao/la Dražen Đukić
Sedamnaesta je nedjelja kroz godinu. Evanđelist Matej predstavlja Isusa koji nastavlja svoj govor u PRISPODOBAMA. Isus koristi prispodobe da bi svojim učenicima i slušateljima približio istinu KRALJEVSTVA NEBESKOG – Kraljevstva Božjeg. Kraljevstvo je Božje istinska stvarnost koju treba uvijek iznova OTKRIVATI i PRONALAZITI. Čovjek je pozvan da otkriva njegove tragove u povijesti i u svome osobnom životu. Riječ je o hodu, traganju, biranju, odlučivanju, žrtvovanju, zauzimanju. Danas Isus predstavlja tri prispodobe: 1. o skrivenom blagu u polju, 2. o dragocjenom biseru, 3. o mreži bačenoj u more. Tako orač nalazi zakopano blago na njivi, a trgovac jedinstveni biser neprocjenjive vrijednosti, dok ribar kad izvuče mrežu, bira samo dobre ribe. To su neočekivani događaji koji mogu potpuno preokrenuti sve životne planove. Prva dva čovjeka prodat će sve što imaju da bi zadobili ono što je neprocjenjivo. U oba slučaja polazište je otkriće. Ono pak predstavlja traženje i čežnju. Istina je, doduše, ponuđena svima, ali je ipak treba tražiti. Srce treba čeznuti za darom kako bi se dosegla radost. Kraljevstvo je Božje nađeno blago, kao i traganje za dragocjenim biserom. Ta otkrića mogu promijeniti kompletan čovjekov život – ostaviti SVE i okrenuti se Kraljevstvu Božjem – obratiti se. Treća prispodoba iz današnjeg evanđelja, mreži bačenoj u more, ima drugačiji prizvuk – prizvuk eshatološkog ispunjenja na koncu vremena. Mreža bačena u more zahvati svakojake ribe. Ribari ju izvuku na obalu, „sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace.“ Tako će učiniti, Sin Čovječji i njegovi Anđeli, na kraju vremena: dobre će pozvati u svoje Kraljevstvo, a loše će izbaciti u nepoznato. To nemojmo zaboraviti!
Najava
Kraljevstvo je Božje traganje za dragocjenim biserom. Kad ga nađemo, stavimo ga u svoje srce i brižljivo čuvamo. Za kršćanina postoji samo jedno pitanje. Ima li koje vremenito dobro koje bi se dalo usporediti s dobrom Kraljevstva nebeskoga? Nema! Cijena ulaznice u Kraljevstvo je neprocjenjiva, jer je neprocjenjiva Božja ljubav koja sačinjava njegovu srž. Tko oklijeva, može zakasniti i ostati izvan dosega milosti koja priopćava hitnost obraćenja.
Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (1Kr 3, 5. 7-12)
Čitanje knjige o Kraljevima
Za ovonedjeljno 1. čitanje, odabran je tekst iz Prve knjige o Kraljevima, iz poglavlja 3., „Salomon moli za dar mudrosti.“ Riječ je dakle o Salomonu, veoma mladom nasljedniku, svoga oca, kralja Davida. Kraljevao je od 970. do 931. godine pr. Kr. Mlad i neiskusan, prije nastupa, otišao je u svetište Gibeon, obratiti se Bogu, Jahvi. Pisac knjige o Kraljevima o mladom kralju piše: „Gospodin se javi Salomonu noću u snu. Bog (mu) reče: Traži što da ti dadem.“ Na upit Boga Salomon odgovara: „Podaj svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla, jer tko bi mogao upravljati tvojim narodom koji je tako velik!“ Bogu se svidjelo to što je Salomon tražio. Nije tražio dug život, bogatstvo ni smrt neprijatelja, kao što se moglo očekivati, nego je tražio „pronicavost u prosuđivanju pravice,“ te mu obeća ispuniti njegovu molbu. Bog Salomonu dade „srce mudro i razumno.“ Salomon je bio čovjek bogatstva i vojne moći. No, on svoje uzdanje stavlja u Božju MUDROST.
Srce u Svetom pismu označava izvor inteligencije, središte čovjekove osobnosti. I baš to traži mladi vladar Salomon koji je u povijesti poznat kao oličenje vladarske „mudrosti.“ Od Boga traži „mudrost srca“ kako bi mogao pravo upravljati narodom Božjim.Ta se mudrost srca očituje osobito u tome da, svi mi, pravilno razlučujemo što je dobro, a što zlo – da živimo po savjesti i činimo dobro. Božja mudrost je, dakle, dragocjeni 'biser' koji čovjeku omogućuje da zna prosuditi što je dobro, a što zlo. Daj nam Bože mudrost!
Psalam (Ps 119, 57. 72. 76-77. 127-130)
Psalam 119 je najduži Psalam Psaltira. (Psaltir je zbirka izraelskih religioznih pjesama). To je „kraljevska“ pjesma koja donosi proroštva u prilog kralju. U Izraelu kralj je Božji pomazanik – Jahvin sluga i zamjenik na zemlji. On je Pomazanik, za Židove, Mesija. Kršćanima je Mesija – Pomazanik – Krist. Cijeli Psalam 119 je prožet MOLITVENIM vapajem Bogu da (nam) Bog daruje „mudro srce.“ Samo „mudro srce“ može znati i shvatiti što Bog od čovjeka želi. Pjesnik Psalma pjeva: „O, kako ljubim Zakon tvoj, Gospodine!“ Govori kako mu je draža Riječ Gospodnja od „zlatnika i srebrnjaka.“ Ili, pobožnik vjeruje u Božju Ljubav i milosrđe pa veli: „Tvoja ljubav (Bože) nek' mi bude tješiteljicom…Nek' dođe na me milosrđe tvoje da poživim.“ Ovaj Psalam je najkarakterističniji spomenik izraelske pobožnosti prema Božjoj objavi. Vjernik slavi Boga: „Divna su tvoja svjedočanstva, stoga ih čuva duša moja. Objava riječi tvojih prosvjetljuje.“ Vjernost Božjim zapovijedima već je radost i nagrada.
Drugo čitanje (Rim 8, 28-30)
Čitanje Poslanice Rimljanima
Za današnje 2. čitanje, odabran je tekst iz Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima, iz poglavlja 8., „Naum spasenja.“ Pavao piše rimskim kršćanima: „Braćo! Znam da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, …i koje je predodredio da budu suobličeni slici Sina njegova.“ Bog odredi, za posinstvo, one koji ga ljube. Pavao izražava cilj cjelokupne Božje povijesti čovječanstva: da svaki čovjek postane što vjernija slika Sina Božjega. Naš Bog je Bog SURADNIK: koji „na dobro surađuje.“ Ali i mi moramo biti „suradnici“ Božji. Isus je prvorođenac među mnogom braćom – ispred nas – ispred svih. On je 'uzorak' Božji našega ostvarenja. Stvoritelj, Otac, nas je kroz vjeru pozvao u svoje zajedništvo po Isusu Kristu i njihovom zajedničkom Svetom Duhu. To je Božji DAR. U svom planu Otac nas predodredi i za vječno spasenje ako kroz ovozemaljsko putovanje to ljubavlju prihvatimo. Bog poziva SVE na svoju ljubav. Pavao to potvrđuje Rimljanima, ovim riječima: „Koje pak (Bog) predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi.“ A to su svi koji se Stvoritelju odazovu i koji ga ljube.
Evanđelje (LMt 13, 44-52)
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: „Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu. Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga. Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Jeste li sve ovo razumjeli?“ Odgovore mu: „Jesmo.“ A on će im: „Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.“ Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande. Riječ Gospodnja.
Zaključak:
Kraljevstvo Božje čovjek „nalazi,“ poput skrivenog blaga ili bisera. Ono nije ljudsko djelo nego je DAR – dar potreban ulaganja i čuvanja. Čovjek blago nalazi „na njivi,“ a njiva je zemlja, svijet u kojem živimo. Dakle, kraljevstvo je Božje među nama, skriveno „na našoj zemlji.“ Trebamo ga, samo, tražiti i naći. Kraljevstvo je Božje kao pronađeni „dragocjeni biser,“ poručuje nam Isus, u današnjem Matejevu evanđelju. Biser je najvjernija slika „blaga.“ Zbog rijetkosti i „savršenosti“ svoje forme, biser je u antičko doba bio slika božanskoga i kraljevskoga dostojanstva. To znači: „pronaći“ biser postaje se dionikom toga nedostižnog dostojanstva. Dragocjeni biser je blago koje čovjek ne može stvoriti sam. Biser je Božje 'stvorenje' i postoji, samo ga moramo pokušati i željeti naći. Krist uspoređuje kraljevstvo nebesko s tim dragocjenim biserom. A biser kraljevstva nebeskoga zahtijeva potpunu predanost. Potrebno je „sve rasprodati i kupiti ga.“ Prodati SVE i kupiti dragocjeni biser! Eto, to je stav čovjeka koji je otkrio neprocjenjivo bogatstvo Božje ljubavi. Krist nam poručuje da nas kraljevstvo Božje uljepšava poput bisera. S dragocjenim biserom oko vrata i u našem srcu, osjećamo se skladno i zadovoljno već sada, na ovome svijetu. Zapravo, jedino po kraljevstvu Božjem, po Bogu, sve ljepote ovoga svijeta dobivaju svoju važnost. Misliti i živjeti kraljevstvo nebesko, zajedno s Bogom, pod vidom ljepote znači osjećati se zadovoljno i skladno u svome tijelu, u svijetu, a ne shvaćati ga samo kao zahtjev i prikaz na ono što nam nedostaje. Kraljevstvo Božje zahtijeva našu nenavezanost na bogatstvo ovoga svijeta koja je oblik mudrosti samoga Krista. Pokušajmo o kršćanskoj vjeri katkada više govoriti kao o lijepom biseru koji ništa ne zahtijeva, nego sve čini lijepim. Kristove prispodobe nas uzdižu prema kraljevstvu nebeskom, prema Isusu Kristu koji je kraljevstvo nebesko u osobi. On je to skriveno blago, dragocjeni biser koji nam život čini zanimljivijim i ljepšim. Koliko samo novca i energije posvećujemo stvarima ovoga svijeta (bogatstvu i ljepoti)? Kako bi bilo dobro, više od toga, zauzeti se za Onoga koji nam je najbliskiji, bliskiji i od nas samih, a to je sam Bog. Treba Boga pretpostaviti svemu. Svoje uzdanje staviti u Božju Mudrost. To je „dragocjeni biser“ koji nam omogućuje kako prosuditi što je dobro, a što je zlo. AMEN!
Sveti Joakim i Ana, roditelji Blažene Djevice Marije
- Detalji
- Objavljeno 26 Srpanj 2017
- Napisao/la Dražen Đukić
Sveti Joakim i Ana su kršćanski sveci, supružnici, roditelji Blažene Djevice Marije. Spomendan im je u Katoličkoj crkvi 26. srpnja.
Sv. Joakim i Ana ne spominju se u Svetom pismu, ali ih zato susrećemo u apokrifnom spisu iz 2. st. pod naslovom Protoevanđelje sv. Jakova.
Prema tom apokrifnom spisu, Joakim i Ana nisu mogli imati djece pa su molili Boga da im udijeli taj dar. Joakim je kao bogat čovjek svoje prihode dijelio na dva dijela. Jedan dio je davao narodu, a drugi dio je prikazivao Gospodinu kao žrtvu. Joakim se tijekom 40 dana povukao u pustinju da posti i moli ne bi li mu se Gospodin smilovao i dao potomka. Isto je kod kuće činila i njegova žena Ana.
Ana je u poodmakloj dobi rodila djevojčicu – Mariju. Svetoj se Ani u zagovor utječu žene željne poroda, trudnice i porodilje i majke općenito. U Njemačkoj su sv. Anu štovali rudari, rezbari drva i ebanovine i zlatari. Anu se zaziva i moli za dobru smrt. Na papinskome dvoru sv. Anu su osobito štovali konjušari pa su na njezin blagdan priređivali svečanu procesiju. Svjedok je toga kulta crkva sv. Ane u Vatikanu podignuta 1505. godine.
Mjesni odbor “Tenja” nizom prigodnih manifestacija obilježava Dan Mjesnog odbora Tenja – Svete Ane. U Osijeku, Dan Svete Ane obilježava se molitvom u crkvama, a posebno ispred groblja Sveta Ana.
Ana je jedno od mnogih svetopisamskih vlastitih imena vrlo raširenih u svijetu. U izvornom hebrejskom i u grčkom jeziku glasi Hannah i znači ljupkost, milost. Inačica ovog imena je mnogo: Ane, Anica, Ančica, Anika, Ankica, Anita, Anuša, Nuša, Hana.
Navedenima sretan imendan!
Blagdan svetog Jakova apostola
- Detalji
- Objavljeno 25 Srpanj 2017
- Napisao/la Dražen Đukić
Blagdan je svetog Jakova apostola, a posebno će ga proslaviti Šibenska biskupija koja mu je i posvećena.
Svečane mise održat će se i u kapeli sv. Jakova na obroncima Medvednice, iznad Zagreba, a tu je još i crkva sv. Jakova u Opatiji. U đakovačkoj biskupiji više je župnih crkvi posvećeno sv. Jakovu.
Posebno će svečano biti u Međugorju jer je sv. Jakov apostol – zaštitnik župe Međugorje.
Sveti Jakov, zajedno s Petrom i Ivanom, pripada najužem krugu oko Isusa. S njima je bio prisutan uskrsnuću Jairove kćeri, Isusovu preobraženju na Taboru, njegovoj smrtnoj borbi u Getsemaniju.
Bio je sin Zebedeja i Salome, brat Ivana evanđelista. Na apostolsko ga je djelo pozvao sam Isus Krist.
Tijelo sv. Jakova preneseno je u Compostellu u Španjolskoj gdje je njegov grob, uz Rim i Jeruzalem, postao najpoznatije hodočasničko stjecište. Španjolska ga je uzela za svoga zaštitnika, a kad njegov blagdan padne u nedjelju onda je za Španjolsku ta cijela godina jubilarna Jakovljeva godina.
Svetog Jakova su u srednjem vijeku kao svoga zaštitnika uzeli vitezovi, a pod njegovu se zaštitu utječu kožari, apotekari, ratari, voćari te hodočasnici i putnici, pa ga slikari često prikazuju upravo kao hodočasnika sa štapom u ruci.
Šesnaesta Nedjelja kroz godinu
- Detalji
- Objavljeno 23 Srpanj 2017
- Napisao/la Dražen Đukić
U 16. nedjelji kroz godinu, Isus opet govori u prispodobama. Ovo je prva prispodoba u evanđeoskom nizu o NEPRIJATELJU koji, dok drugi spavaju, posije posred žita KUKOLJ. Ta je situacija bliska svakodnevnom životu. Čovjek često osjeti da ima, oko sebe, ljude koji mu ne žele dobro – pokazuju zlobu, žele napakostiti i osvetiti se. Za takvo ponašanje postoje razni razlozi. Prispodoba jasno govori o onome što se zbiva na njivi. Kukolj o kojem je riječ nije lako prepoznatljiv, dok ne naraste i dozrije. Ako ga se želi odstaraniti prije, uništilo bi se i žito. Zato Gospodar poziva da se na taj trenutak čeka kako se ne bi ugrozio i zdravi urod. Sijač je Bog, sjeme je njegova riječ, dok kukolj sije đavao. Temeljna riječ prispodobe je STRPLJIVOST sijača. Strpljivo, bez ljutnje, treba čekati da oboje; i kukolj i pšenica rastu zajedno do žetve. Isus kaže: „U vrijeme žetve žito će se skupiti u žitnicu, a kukolj predati plamenu.“ Prispodobom Isus tumači kraljevstvo nebesko – Božje okončanje povijesti – dobrih i zlih ljudi. Dobro je – Bog nije nestrpljiv. On ne žuri odvojiti dobre od zlih. Jer nestrpljivim odvajanjem zlih, uništavaju se i dobri. A, Bog strpljivo čeka i sve zle poziva na obraćenje. Kukolj ostaje kukolj i njega čeka čupanje i vatra. On neće imati istu sudbinu kao dobro sjeme. No, vrijeme suda, kada će se kukolj spaliti, pripada Bogu, a ne ljudima. Isus poučava kako je snaga dobra u 'malome,' pričajući druge dvije prispodobe: o GORUŠIČINU sjemenu i KVASCU. Zrno se gorušičino razvija u stablo i tako se daje pticama. Kvasac služi tijestu. Dobro je uvijek besplatno i služi, dok je zlo agresivno i oduzima. Nažalost, riječ je o činjenici da su dobro i zlo uvijek pomiješani. Ljudi su i dobri i zli. Svatko ima dobrih i loših postupaka. Naša je sreća što se Bog očituje strpljivošću. To potvrđuje i današnje 1. čitanje, kao i Psalam. Psalmist ističe kako je Bog „dobar i rado prašta, milosrdan i blag, sama ljubav i vjernost.“
Najava
„Dok su spavali, dođe neprijatelj i posije kukolj.“ Tom rečenicom Isus poziva na budnost, na brigu oko darovane riječi koja poput sjemena klija i raste. Budnost i 'meko' ljudsko srce su „dobra zemlja“ za sjeme riječi. Isus kaže: „Pustite neka rastu!“ Pa ipak, sud se nije promijenio. Kukolj kad naraste bit će iščupan i spaljen, a žito spremljeno u žitnicu. Isus je strpljivi sijač i ne želi izgubiti ni jednu korisnu stabljiku čupajući kukolj. Ali, zlo će iščupati.