Župa Kraljice svete Krunice

Mala Gospa – spomendan Marijina rođenja

 Po kalendaru blagdan Male Gospe je uvijek 8. rujna. Zove se tako, budući da se slavi “mala Marija”, spomendan Marijina rođenja, za razliku od “Velike Gospe”, blagdana Marijina uznesenja na nebo, 15. kolovoza.

Blagdan Male Gospe ima svoje početke u Jeruzalemu, u 5. stoljeću. Tada je, naime, na mjestu gdje je prema predaji stajala Marijina rodna kuća, sagrađena crkva u čast svetoj Ani, Marijinoj majci. Kao spomen na ovu posvetu razvio se blagdan u čast Male Gospe: najprije na kršćanskom Istoku, a od 7. stoljeća i na Zapadu.

Za crkveni kalendar je karakteristično da za kalendarske spomendane svetaca uzima njihov “rođendan za nebo”, to jest njihov smrtni dan. U tri slučaja se, naprotiv, kao blagdan slavi početak zemaljskog života: Isusovo rođenje na Božić, rođenje Ivana Krstitelja 24. lipnja i Marijino rođenje - Malu Gospu 8. rujna. Drugim blagdanom slavi se i završetak njihova zemaljskog života. To je prije svega zbog zasebne uloge koju su u Božjem djelu spasenja imale ove tri osobe. Davna latinska izreka to ovako sažima: “Joannes fuit lucifer, Marija aurora, Christi nativitas ortus solis. – Ivan je bio zvijezda, Marija jutarnja zora, Kristovo rođenje sunčev izlazak.”

Iako je Mala Gospa manji blagdan, nezapovjedan, vrlo je drag puku. Toga dana mnogi hodočaste u marijanska svetišta ili barem na misu u najbližu crkvu.

Mala Gospa donosi jesen pa se u puku kaže “Gospa Mala – jesen prava!” O Maloj Gospi se lastavice skupljaju za odlazak. U puku je riječ, da ih Marija odvodi u tople krajeve, kao što ih i vraća na proljetni marijanski blagdan Blagovijest (25. ožujka). Sijeno do Male Gospe treba biti spremljeno, jer nema više pravog sunca i teško će ga biti sušiti. I pčele donose med do Male Gospe, a onda prestaju, znaju reći pčelari.

Mala Gospa je vremenski međaš i pokazatelj: ako je toga dana lijepo vrijeme, bit će cijeli mjeseca lijepo. Ljeto jenjava, vrijeme je jesenskih plodova.

Sveti Marko Križevčanin – mučenik i branitelj katoličke vjere

Dobro je i blaženo trpjeti za jedinstvo i ne bojati se ljudskoga suda, pogotovo u vrijeme netrpeljivosti među vjerama i nacijama, mislio je Marko. Nemoguće je da te drugi ponekad ne osude i ne prezru ma koliko se ti trudio oko njihove izgradnje i spasenja. I zato je jedini ispravan put sve povjeriti Bogu i ne bojati se trpljenja.

Kraljevski grad Križevci rodno je mjesto sv. Marka Križevčanina, koji se je u cvijetu mladosti opredijelio za svećenički poziv. Studirao je u Grazu, a profesor mu je bio Petar Pazmany, kasniji nadbiskup i kardinal. Nastavio je studij u Rimu u Papinskome zavodu “Germanicum et Hungaricum“. Na jednom dokumentu, koji se čuva u arhivu toga Zavoda, i danas se može pročitati njegov vlastoručni potpis s dodatkom “Croata – Hrvat”. Nakon završenih studija ređen je za svećenika, vratio se u domovinu i neko vrijeme radio u svojoj Zagrebačkoj biskupiji. 

Uskoro mu je kardinal Pazmany povjerio službu ravnatelja sjemeništa u Trnavi (Slovačka). Gradska uprava pozvala je o. Stjepana Pongracza i o. Melkiora Grodzieckog, isusovce, da bi se brinuli za katolike u tom gradu i da bi ih duhovno vodili i hrabrili. Obojica su bili ljudi apostolskoga djelovanja i uskoro su se vidjeli plodovi njihova rada. To je razbjesnilo kalvine, pa su optužili katolike, da su namjerno izazvali požar u srpnju 1619. g. Zapovjednik kalvinske naoružane garde Juraj Rakoczy ušao je s vojskom u grad i strpao u tamnicu svu trojicu katoličkih svećenika. Tu su ih nagovarali da se odreknu vjernosti Petrovu nasljedniku, da ne budu više “papisti”, da postanu kalvini. Kad su sva trojica konačno to odbila, vojnici su ih mučili i konačno im odrubili glave 7. rujna 1619. godine.

Vijest o njihovu mučeništvu proširila se munjevitom brzinom. Knez Bethlen nikako nije htio dopustiti da mučenici budu dostojno pokopani. Tek nakon šest mjeseci to će s njegovim dopuštenjem učiniti grofica Katarina Palffy. Danas su njihovi grobovi u uršulinskoj crkvi u Trnavi.

Spomenuti kardinal Pazmany poveo je kanonsku istragu o mučeništvu svjedoka vjere, skupio potrebnu dokumentaciju i zatražio od pape Urbana VIII. da ih proglasi svecima. No, postupak se oduljio. Tek će papa sv. Pio X. svu trojicu mučenika proglasiti blaženima 15. siječnja 1905. godine. Svetima ih je proglasio papa Ivan Pavao II. 2. rujna 1995. u Košicama u tijeku svojega pastoralnog pohoda Slovačkoj.

U životu sv. Marka lako se može zapaziti da je bio uzorno odgojen, sposoban i marljiv, da je stekao takvo znanje i krepost da ga je nekadašnji njegov profesor, kardinal Pazmany, pozvao u svoju ostrogonsku nadbiskupiju (Mađarska) i povjerio mu vrlo odgovorne službe – upravu sjemeništa i odgoj budućih svećenika. Marko je svoje službe vršio predano i uspješno.

Iako je bio svjestan svoje hrvatske nacionalnosti, ništa mu njegovo hrvatstvo nije smetalo da pođe u Mađarsku na poziv ostrogonskoga nadbiskupa i stavi se u službu Crkve i naroda u toj zemlji. A kad je poslan u Trnavu, opet se je ponašao “kao u svojoj kući”. Dakle, Marko je u raznim državama i narodima (Italija, Mađarska, Slovačka) radio kao među svojima. On je zbilja pravi Europljanin. Zagreb i Rim, Ostrogon i Trnava za njega su bili jedno polje apostolskog djelovanja i pastoralnoga rada. Nije ljude dijelio po nacijama, pa ni po vjerskom uvjerenju. Postoje, naime, tolika svjedočanstva da je s kalvinistima bio u dobrim odnosima. Čak su se mnogi zgražali nad njegovom smrću. U kalvinima nije gledao neprijatelje, nego braću u Kristu, s kojima treba zajednički živjeti u Kristovoj ljubavi. Ljubav i dijalog poruke su sv. Marka, kojega Crkva slavi 7. rujna kao priznatog mučenika.

Misa zaziva Duha Svetoga

Kao i svake godine tako je i jučer na dvadeset i treću nedjelju kroz godinu održana sveta misa zaziva Duha Svetoga za uspješnu novu školsku godinu.

Sva školska djeca naše župe i filijale Ljupina sudjelovali su sa svojim roditeljima, djedovima i bakama, učiteljima i vjeroučiteljima na misi na kojoj se na poseban način molilo za njih.

Glavna poruka okupljenima je bila misao sv. Benedikta koji je još u 6. stoljeću rekao „Ora et labora“ ili što bi značilo „Moli i radi“. 

Nakon što smo zazvali Duha Svetoga moleći Himan uslijedio je prinos darova te na kraju svete mise blagoslov djece te podjela prigodnih poklona za djecu osnovne škole.

Neka dobri Bog blagoslovi rad svakoga od nas i neka ga višestruko nagradi!

Fotografije svete mise zaziva Duha Svetoga možete pogledati u našoj galeriji.

Photo: Danijela Begović

Tečaj priprave za sakramentalni brak

Donosimo raspored Tečaja priprave za sakramentalni brak. Satnica početka predavanja ustaljena je u Novoj Gradišci, u dvorani Bl. Alojzije Stepinca s početka u 19:00 sati.

Pozivamo sve one koji se planiraju ženiti ili udavati da Tečaj obave na vrijeme.

Dvorana Bl. Alojzije Stepinca, Nova Gradiška
12. - 16. Rujna 2016 - 19:00 sati
06. - 10. Veljače 2017 - 19:00 sati
08. - 12. Svibnja 2017 - 19:00 sati

Papa Franjo proglasio je svetom blaženu Majku Tereziju!

Blažena Majka Terezija proglašena je svetom tijekom svečanom misnog slavlja na Trgu svetog Petra.

„Na čast svetog i nepodijeljenog Trojstva, za širenje katoličke vjere i porast kršćanskoga života, vlašću Gospodina našega Isusa Krista, svetih apostola Petra i Pavla te našom, nakon zrelog razmatranja i čestog zazivanja Božje pomoći, uz savjet mnoge naše braće, proglašavamo i određujemo da je blažena Terezija iz Kolkate svetica, upisujemo je u popis svetaca, zapovijedamo da se u općoj Crkvi časti među svecima. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“ 

Ovim je riječima papa Franjo službeno proglasio svetom blaženu Majku Tereziju pred nebrojenim mnoštvom vjernika okupljenim na Trgu svetog Petra. Njegove riječi popratio je gromoglasan pljesak oduševljenog mnoštva.

“Ubrajamo ju među svete, proglašujući da ju se ima častiti u čitavoj Crkvu. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga”.

U homiliji na misi je istaknuo da je za novu sveticu milosrđe bila „sol“ koja je davala okus njezinom radu te „svjetlo“ koje je svjetlilo u tami za mnoge koji više nisu imali suza za plakati od svojeg siromaštva i patnje. Naglasio je da njezino poslanje ostaje „rječito svjedočanstvo Božje blizine najsiromašnijima od siromašnih“.

Sveti je Otac – kao „divnu sintezu“ onoga što je Bogu ugodno – naglasio riječi proroka Hošee: „Milosrđe mi je milo, a ne žrtva“. U bratu i sestri kojima pomažemo, prepoznajemo i Božje lice koje nitko ne vidi – kazao je Papa, dodajući: „Svaki put kad se sagnemo pred potrebama braće i sestara, dajemo Isusu jesti i piti, zaodijevamo, pomažemo i pohodimo Sina Božjega“.

„Nema alternative djelatnoj ljubavi: oni koji se stavljaju u službu drugih su, čak i ako to ne znaju, oni koji ljube Boga“. Međutim – istaknuo je Papa – tek pružanje ruke u vremenu potrebe nije dovoljno; to je divan znak ljudske solidarnosti, ali život koji se sastoji samo od toga je „sterilan jer mu nedostaju korijeni“. Zadatak koji nam Gospodin povjerava je, naprotiv, „poziv na djelatnu ljubav u kojoj svaki Kristov učenik stavlja čitav svoj život u njegovu službu, tako da svaki dan raste u ljubavi“.

Majka Terezija je u svim vidicima svojega života bila „velikodušna djeliteljica božanskoga milosrđa“ te je bila na raspolaganju „svima po svojem prihvaćanju i zaštiti ljudskoga života, nerođenih, napuštenih i odbačenih.“ Ona je bila „predana zaštiti života, neprestano ističući da su ‘nerođeni najslabiji, najmanji i najranjiviji’“ – istaknuo je Sveti Otac. Svetica iz Kolkate se „priginjala pred istrošenima, koji su ostavljeni da umru kraj ulice, vidjevši u njima njihovo bogomdano dostojanstvo; ona je podigla svoj glas pred moćnicima ovoga svijeta, ne bi li uvidjeli svoju krivnju za zločin siromaštva koje su stvorili“.

Dobrovoljcima je papa Franjo preporučio upravo majku Tereziju kao uzor svetosti. „Neka nam ta neumorna djelatnica milosrđa pomogne da sve više shvatimo kako je jedini kriterij djelovanja besplatna ljubav, oslobođena svake ideologije i svih vezanosti, pružena svima bez razlikovanja jezika, kulture, rase ili religije. Majci Tereziji se sviđalo reći: ‘Možda ne govorim njihov jezik, ali se mogu nasmiješiti’“ – napomenuo je Papa na kraju homilije.

Prije molitve Angelusa pri kraju mise, posebno je pozdravio prisutne misionarke i misionare ljubavi. Neka vaša utemeljiteljica uvijek bdije nad vašim hodom i izmoli vam vjernost Bogu, Crkvi i siromasima – poručio im je Papa. Djelatnike i volontere milosrđa je predao zagovoru nove svetice i poželio da ih „nauči svakoga dana razmatrati i klanjati se raspetom Isusu te mu služiti u potrebitima“. Spomenuvši velikodušan rad ljudi koji služe u teškim okolnostima, osobito je istaknuo španjolsku misionarku sestru Isabel, koja je prije dva dana ubijena u glavnom gradu Haitija, zemlji za koju je poželio da prestanu „toliki čini nasilja“ te izrazio nadu u „veću sigurnost za sve“.