Župa Kraljice svete Krunice

Dvadeset i treća Nedjelja kroz godinu

Početak rujna označava i novi početak za mnoge, napose đake školarce. Sve kao da se ponovno vraća u dobro poznatu nam kolotečinu koja nas jako brzo, može uvući u osrednjost i površnost. Zadnjih tjedana Božja riječ, koja se stavlja pred nas postaje sve zahtjevnija. Kao da nas uvijek nanovo pogađa tamo, gdje smo najslabiji kada smo u najvećoj napasti da popustimo. Došli smo u hram Božji nakon tjedna rada, žrtve, nedaća, naprezanja, promišljanja i molitve da bismo se ovdje odmorili. Nadahnuli nad riječju Božjom, koja nas uvijek potiče na više ciljeve i ideale u životu. Danas nas riječ Božja želi potaknuti na razmišljanje o mudrosti, za kojom su čeznuli mnogi starozavjetni ljudi. Na početku današnjega nedjeljnoga euharistijskoga slavlja, kajući se za svoje grijehe, slabosti i propuste, molimo za dar Duha. Koji neka nam otvori pameti i srca, kako bismo razumjeli Božju riječ, prihvatili je i po njoj živjeli. 

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Mudr 9, 13-18b)
Čitanje knjige Mudrosti

Tko od ljudi može spoznati Božju namisao i tko će se domisliti što hoće Gospodin? Plašljive su misli smrtnika i nestalne su naše namisli. Jer propadljivo tijelo tlači dušu i ovaj zemaljski šator pritiskuje um bremenit mislima. Mi jedva nagađamo što je na zemlji i s mukom spoznajemo i ono što je u našim rukama: a što je na nebu, tko će istražiti? Tko bi doznao tvoju volju da nisi dao mudrosti i da s visine nisi poslao Duha svoga svetoga? Samo tako su se poravnale staze ljudima na zemlji i samo su tako naučili ljudi što je tebi milo i spasili se tvojom mudrošću. Riječ Gospodnja. 

Drugo čitanje (Flm 9b-10. 12-17)
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filemonu

Predragi! Ja, Pavao, starac, a sada i sužanj Krista Isusa. Molim te za svoje dijete koje rodih u okovima, za Onezima, Šaljem ti ga - njega, srce svoje. Htjedoh ga zadržati kod sebe da mi mjesto tebe posluži u okovima evanđelja. Ali ne htjedoh preko tvoje volje da ne bi tvoja dobrota bila od nevolje, nego od dobre volje. Možda baš zato bi za čas odijeljen da ga dobiješ zauvijek - ne kao roba, nego više od roba, kao brata ljubljenoga, osobito meni, a koliko više tebi, i po tijelu i po Gospodinu. Smatraš li me dakle drugom, primi ga kao mene. Riječ Gospodnja. 

Evanđelje (Lk 14, 25-33)
Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: S Isusom je zajedno putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im: »Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!« »Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: da ga ne bi - pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti - počeli ismjehivati svi koji to vide: 'Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!' Ili - koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti da li s deset tisuća može presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir.« »Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.« Riječ Gospodnja.

Glavosijek Ivana Krstitelja

Crkva danas slavi liturgijski spomen Glavosijeka svetoga Ivana Krstitelja, najvećeg Kristova proroka - kako je rekao Sveti Otac – koji je zanijekao samoga sebe da ustupi mjesto Spasitelju, a trpio je i umro za istinu.

Ivan nije živio za samoga sebe i nije umro za samoga sebe. Koliko je ljudi, obremenjenih grijehom, njegov tvrdi i strogi život doveo do obraćenja? Koliko je ljudi njegova nezaslužena smrt ohrabrila u podnošenju kušnja? A mi, odakle nama danas dolazi prilika da vjerno zahvalimo Bogu, ako ne od uspomene sv. Ivana, koji je bio ubijen za pravdu, a to znači za Krista? Prema Rimskom martirologiju 29. kolovoza je izabran za proslavu mučeništva ili glavosijeka sv. Ivana Krstitelja, jer je na taj dan po drugi put pronađena časna njegova glava.

Ta je glava kasnije bila prenesena u Rim, gdje se s velikim poštovanjem čuva u crkvi Sv. Silvestra ad Campum Martium. Osim sv. Marka, mučeništvo sv. Ivana opisuje sv. Matej i sv. Luka. Ti opisi idu u red najdramatičnijih scena Novoga zavjeta.

Veliki je Augustin, ovim riječima komentirao taj događaj: "Tek što sam pročitao Evanđelje, pred našim se očima ukazao okrutan prizor: glava sv. Ivana na pladnju, prokleti nalog pun okrutnosti, jer se nije mogla podnositi istina. Jedna djevojka pleše, a jedna se mati odmara; usred bestidnosti i uživanja jedne gozbe drsko se stvara i izvodi bezbožna zavjera. I tako se na Ivanu ispunila riječ, koju je sam unaprijed rekao: 'On mora rasti, a ja se umanjivati. On je, uistinu, bio umanjen kad mu je bila odrubljena glava; a Krist je porastao na križu."

Zanimljivo je da je i židovski povjesničar Josip Flavije oko g. 90. dao o Ivanu Krstitelju ovako divno svjedočanstvo: "Herod je, naime, dao pogubiti toga Ivana, zvanoga Krstitelj, jer je bio dobar čovjek i židove poticao na nastojanje oko kreposti, zapovijedajući im da se među sobom vladaju pravedno a prema Bogu pobožno i tako se očiste." Osim toga, on točno navodi da je Ivan bio zatvoren u tvrđavi Meheront, današnji Mukawer, a razlog je uhićenja ležao u "strahu da toliki ugled toga čovjeka ne bi njegove podanike naveo na otpad". U takvom su postupku svi tirani jednaki, i stari i novi. Njima uvijek smetaju oni koji se boje više Boga nego ljudi, koji ljube pravdu, a mrze bezakonje, pogotovo ako još hrabrošću Ivana Krstitelja otvoreno žigošu zločin i nepravdu.

Blažena Djevica Marija Kraljica

Danas je blagdan Blažene Djevice Marije Kraljice, svojevrsna dopuna blagdana Marijina uznesenja na Nebo ili Velike Gospe.

Pio XII. je zaključio proslavu Marijanske godine 1954. uvođenjem blagdana Bl. Djevice Marije, Kraljice. Blagdan se slavio najprije 31. svibnja, a po novom se kalendaru slavi danas, na osminu Marijina uznesenja na nebo. Po svome uznesenju Marija je postala i kraljica neba i zemlje. Nauk je o Marijinu dostojanstvu kraljice izložio Pio XII. u svojoj enciklici Ad caeli Reginam. 

Naslov “kraljice” ide među one Marijine oznake što joj dade vjerničko razmišljanje, a još više pučka pobožnost. Marija se u pobožnosti ne naziva samo “kraljica”, već i “gospodarica”, “vojvotkinja”, pa čak i “carica”, u našem starom jeziku “cesarica”. Da li je pridavanje Mariji takvih naslova teološki opravdano? – Jest, jer se ona kao Majka i službenica Gospodinova dostojnom pokazala takove časti. Njezino kraljevsko dostojanstvo proizlazi iz njezina bogomajčinskoga dostojanstva. No ako liturgija kaže “da Bogu služiti znači kraljevati”, onda je Marija kao najodličnija Gospodinova službenica i iz toga razloga prava kraljica.

Zanimljivo je da je kršćanska pobožnost Marijin naslov kraljice često vezala uz pojam milosrđa, kako to svjedoči ona lijepa, u srednjem vijeku nastala molitva “Zdravo, Kraljice, Majko milosrđa”! Ona označuje vjeru u Marijinu dobrotu i spremnost da nas grješnike pred Gospodinom zagovara, da nam od njega prosi oproštenje i milost. Marija se kao kraljica sagiba nad našu ljudsku bijedu i pritječe joj u pomoć.

U Časoslovu naroda Božjega Crkva je na današnji dan u Službi čitanja stavila odlomak iz jedne od osam homilija blaženoga Amadeja, lozanskog biskupa. On je živio u prvoj polovini XII. stoljeća te sveto preminuo 27. kolovoza 1159. Prije nego je postao biskup u Lausannei, bio je redovnik cistercita u Clairvauxu, a zatim u Vivianu, gdje je stajao na čelu opatije Hautecombe. Papa Lucije II. imenovao ga je protiv njegove volje biskupom u Lausannei. Kao biskup dao se svim marom na apostolski posao obilazeći i najudaljenije predjele svoje biskupije. Veoma je nastojao i oko kršćanskoga odgoja mladeži, a ponajviše oko izgradnje pobožnoga i učenoga klera.

Kao vjerni učenik i sljedbenik sv. Bernarda bio je iskreno, žarko i odano pobožan prema Majci Božjoj, o čemu naročito svjedoči njegovih 8 homilija. Neka nam, dakle, on danas progovori o Mariji kao Kraljici svijeta i mira. “Promotri kako je ispravnim uređenjem i prije uznesenja po svemu svijetu zasjalo divno Marijino ime i kako se posvuda o njoj raširio slavni glas i prije nego bijaše na nebo uzneseno njezino veličanstvo. Dolikovalo je, naime, da Djevica Majka zbog časti svoga Djeteta najprije vlada na zemlji, a da onda uz slavu zadobije nebo. Dolično je bilo da se rasprostre u nižim stranama, da bi u svetoj punini ušla u nebesko: prenošena od Duha Gospodnjega iz kreposti u krepost, iz jasnoće u jasnoću.

Tako je već u tijelu imala predokus budućeg kraljevanja. A prispjevši neizrecivom uzvišenošću k Bogu, sada je bližnjima blagonaklona neiskazivom ljubavlju. Zato joj anđeli iskazivahu službu, zato je ljudi štovahu svojom odanošću. Njoj je pristupio Gabrijel s anđelima, a Ivan, radujući se što je njemu kao djevcu s križa bila povjerena majka Djevica, služio joj je s apostolima. Prvi su se veselili što vide kraljicu, a ovi drugi gospodaricu. Jedni pak i drugi bijahu joj poslušni blagim zanosom odanosti.

A ona, boraveći u najuzvišenijoj kuli kreposti i kao more puna božanskih darova, vjernom i ožednjelom puku u najvećem je izobilju izlijevala bezdan milosti, kojom je sve nadvisila. Tijelu je, naime, pružala spasenje, a duši lijek, moćna da podigne iz tjelesne i duševne smrti. Tko je ikad od nje otišao bolestan, žalostan ili neupućen u nebeska otajstva? Tko se nije vratio kući veseo i radostan, jer je isprosio od Gospodinove majke Marije što je htio?

Obilujući tolikim dobrima, zaručnica, majka jedinog zaručnika, mila i najdraža u raskošima, vrelo razumnih vrtova, zdenac živih i oživljujućih voda koje snažno teku s božanskog Libana - ona je tim nebeskim pritjecanjem dovodila s brda Siona do okolnih izvanjskih naroda rijeke mira i tokove milosti. Kad je, dakle, njezin Bog i Sin, kralj kraljeva, doveo Djevicu djevica uz slavlje anđela, radost arkanđela i klicanje neba, ispunjeno je proroštvo psalmiste, koji govori Gospodinu: "Kraljica ti zdesna stade, u odjeći pozlaćenoj, zaodjenuta izvezenim ruhom."

Pješačko hodočašće Gospi Voćinskoj

Proslavi blagdana Gospe Voćinske, koji se slavi 21. kolovoza, i ove godine je prethodilo pješačkom hodočašćem na kojem su sudjelovali župljani naše župe.

U Stražeman, 21.kolovoza, u 5 sati dolaze brojni vjernici-hodočasnici, iz cijele Požeške Biskupije, koji se priključuju hodočasničkoj koloni koja preko Poljanske, Gornjih Vrhovaca i Zvečeva molitvom i pjesmom dolaze do Voćina u poslijepodnevnim satima.

Na ovogodišnjem hodočašću sudjeluju brojni pješaci-hodočasnici, i mladi i stari i svi oni koji se osjećaju sposobnima prijeći dugačak put.

Također, kao i svakih godina, sudjelovali su i naši župljani na pješačkom hodočašću.

Središnje hodočasničko euharistijsko slavlje s početkom u 18:30 sati predvodit će u koncelebraciji brojnih svećenika biskup Antun Škvorčević.

Slike pješačkog hodočašća Gospi Voćinskoj možete pogledati u našoj galeriji.

VELIKA GOSPA - UZNESENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE

Dan 15. kolovoza Crkva katolička po svem svijetu slavi ponajveću marijansku svetkovinu Veliku Gospu ili Uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo.

Središnji je sadržaj svetkovine, da je Marija, kao prvi i jedini čovjek poslije Krista s njim u nebeskoj slavi "dušom i tijelom". To znači izraz "uznesena na nebo". Velika Gospa je i dan kada mnogi vjernici hodočaste u Gospina svetišta. 

Uznesenje - budućnost vjernika - Riječ "uznesenje" koliko god navješćuje nutarnji sadržaj onoga što Crkva slavi na Veliku Gospu, toliko mnogog vjernika stavlja u nedoumicu: što to znači? U čemu je srž, nauk Crkve, teološka podloga, sadržaj blagdana? Koju to vjersku zbilju, istinu, članak vjere, ima ovaj ponajveći marijanski blagdan? Crkveni blagdani nikada nisu samo vanjština, maglovita tradicija, slučajno nastali običaji, pučke svečanosti. Naprotiv, kršćanski blagdan ili svetkovina je uvijek mnogo više od obične svakodnevice. On približava vjernika otajstvu! Obnavlja i budi vjeru u Božja djela i obećanja.

Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije upravlja pogled vjernika k svršetku Marijinog zemaljskog života. Za nju je, kao i za svakog kršćanina završetak zemaljskog života istovremeno ulaz u vječni život, u neposredno zajedništvo s Bogom, u nebo, kako se najpopularnije kaže. Crkva blagdanom radosno proglašava: "Marija je uznesena na nebo!" Ostvarila je vjerničku, sveljudsku čežnju za nepomućenim, trajnim životom. I još nešto. Ovdje nije riječ kao kod drugih svetaca, da je Marija iz ovog "života Božje milosti" prešla u "život Božje slave". Središnji je sadržaj, otajstvo svetkovine, da je Marija kao jedini čovjek poslije Krista i s njim u nebeskoj slavi "dušom i tijelom". Ne samo dušom, kako to vjerujemo za druge pokojnike!

Otajstvo je u tome da je ona uznesena, proslavljena, u nebu, i dušom i tijelom, kako će, prema vjeri Crkve, svi spašenici biti tek na kraju ovog oblika vremena i svijeta, na sudnji dan, o "uskrsnuća mrtvih", kako stoji u kršćanskom Credu. Isus Krist je "tijelom i dušom" uzašao na nebo, u Božju slavu (Blagdan Kristova Uzašašća). Tako i Marija, upravo zato, jer je nedjeljivo povezana s Kristom: kao njegova tjelesna Majka i najbliža sudjelovateljica u njegovom spasiteljskom djelu. K tome: Marijino je uznesenje ne samo njezina odlika, nego, kaže saborski dokument, to je "slika i početak Crkve kakva ima biti u budućnosti".

Kratko: Marijina otajstvena sadašnjost je obećana budućnost svakom vjerniku! U tom saznanju se zapravo krije razlog tolikog štovanja i ljubavi vjernika svih dobi i svih vremena spram Isusove Majke Marije.

Marija je uznesena, znači ona je prvi uskrsnuli čovjek poslije Krista. I kao što je Kristovo uskrsnuće u zajedinci vjernika (Crkvi) djelotvorno njegovom životvornom otajstvenom prisutnošću (u sakramentima, svetopisamskoj riječi) tako se isto može reći o Mariji. Ona je prisutnija u svijetu nego ikoja druga žena.