Župa Kraljice svete Krunice

Deveta Nedjelja kroz godinu

Za prvo čitanje imamo danas dio Salomonove molitve prilikom otvorenja hrama. Graditelj monoteističkog svetišta predviđa u svojoj molitvi da će u hram dolaziti i pripadnici drugih naroda sa svojim duhovnim i materijalnim potrebama. Moli da Bog usliša i tuđince kako bi i poganski narodi upoznali njegovo Ime. U evanđelju Isus ozdravlja satnikova slugu. Molitelj i bolesnik bili su stranci; dovela ih u židovsku zemlju rimska okupatorska vlast. Židovi svejedno mole Isusa neka usliša molbu satnika: "Dostojan je da mu to učiniš, jer voli naš narod, i sinagogu nam je sagradio!" Isus hvali satnikovu vjeru i uslišava njegovu molbu. Tako nas prvo čitanje i evanđelje potiču da slavimo današnju misu misleći na tuđince među nama. Neki su od njih u prolazu a neki stalno s nama žive. Ljudi drugog naroda a naše vjere. Ili čak drugog naroda i druge vjere, a stalno s nama i među nama. Ili istog naroda a druge ili nikakve vjere. Ova nas liturgija uči da kod Boga ima mjesta i za tuđince. Ima li za njih mjesta u našim župama i srcima?

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (1 Kr 8, 41-43)
Čitanje prve knjige o kraljevima

Salomon je podigao hram u prvim godinama svoga kraljevanja, a gradnja je trajala sedam godina. Tirski vladar Hiram poslao mu je gradu iz libanonskih šuma a i zanatlije. Kako mu nije mogao platiti, morao mu je za uzvrat ustupiti dio svoga državnog područja. Glava osma Prve o kraljevima sadrži opis prijenosa kovčega saveza iz šatorskog svetišta u novosagrađeni hram, kraljev blagoslov narodu prilikom otvorenja hrama, kraljevu molitvu za vlastitu dinastiju, za njegov narod i strance koji budu dolazili u hram te konačno posvetu hrama.

Naš današnji odlomak sadrži molitvu za strance. Ova molitva dopunjena je deuteronomističkom građom nakon povratka iz sužanjstva. U tom vremenu Izraelci su već imali povijesno iskustvo susreta s ljudima drugih vjera a da ostanu pri obdržavanju svoje te dolaženja u Jeruzalem stranaca koji su primjećivali da Bog Svevišnji djeluje u svom savezničkom narodu. Zato su posljednji redaktori stavili Salomonu u usta molitvu za strance. Za "stranac" stoji u hebrejskom izvorniku nekar što označuje pripadnika tuđeg naroda koji je u prolazu, dok riječ ger označuje stranca koji stalno ili privremeno živi u Izraelu. Tuđinac dolazi "iz daleke zemlje radi imena Božjeg, jer je čuo za veliko ime njegovo" (r. 42). Božja " ispružena mišica" je snažno djelovanje Božje u prilog njegovu narodu kroz povijest. Ovo pretpostavlja da su Izraelci svoju povijest doživljavali i pripovijedali kao niz Božjih intervenata ili pripuštenja. Salomon moli Boga da usliši molitvu tuđinca, ne da tuđinac prihvati židovsku religiju i eventualno narodnost. Kad tako doživi uslišanje svoje molitve, stranac će se "bojati Boga kao narod njegov Izrael" (r. 43). "Bojati se Boga" je starozavjetni izraz za pobožnost. To je strah poštovanja koji uključuje vjeru da Bog ljude voli i da im želi dobro. Ova starozavjetna molitva kao čitanje u našoj misi je slika Isusove univerzalnosti iz današnjeg evanđelja. Ako su starozavjetni vjernici opažali da postoje tuđinci sa svojim potrebama te molili Boga da ih uslišava, još više trebamo mi sljedbenici Isusa sveopćeg Spasitelja. 

Drugo čitanje (Gal 1, 1-2. 6-10)
Čitanje 1. Poslanice Galaćanima

Ovo je početak poslanice Galaćanima. Povijesni čitaoci bili su kršćani poganskog porijekla. Među njih su zašli misionari Židovi koji su ustvrdili da za spasenje nije dovoljna novozavjetna vjera i krštenost na Isusa nego da je nužno obrezanje kao znak uključivanja u saveznički narod Božji. Pavao se borio protiv nametanja obrezanja kršćanima koji nisu Židovi, jer bi to silno odvraćalo zainteresirane pogane. U ovoj poslanici Apostol dokazuje dostatnost krsne vjere i napada krive učitelje koji iskrivljuju evanđelje. U pozdravu ističe Pavao da nije apostol "od ljudi ni po nekom čovjeku, nego po Isusu Kristu i Bogu Ocu". Time najavljuje oštar ton. Za razliku od samozvanih učitelja, koje šalju ljudi i koji nastupaju po ljudskim željama, Pavla je pozvao i poslao Bog te stoji iza njegova učenja i disciplinskih odredbi. "Galacija" je područje u Maloj Aziji, oko današnje Ankare u Turskoj. Dok u drugim svojim poslanicama Pavao nakon pozdrava zahvaljuje Bogu za vjeru naslovnika, u ovoj izostavlja zahvalu jer je vjera povijesnih naslovnika poljuljana. Odmah izražava čuđenje što Galaćani počinju prelaziti na neko drugo evanđelje koje uostalom ne postoji. "Evanđelje Kristovo" znači evanđelje kojemu je Krist raspeti i uskrsli glavni sadržaj, ali i evanđelje koje od Krista potječe, koje se ne smije iskrivljivati: Pavao izopćava i sebe ako bi iskrivljivao evanđelje koje su vjernici "primi1i". To znači kod evangelizacije prihvatili, na nj pristali i sada unutarnjim osjećajem vjere znaju bitni sadržaj, makar i ne znali sve teološki precizno iskazati. Dok lažni učitelji tražeći obrezanje krštenih Galaćana vide mogućnost ugađanja Židovima domovine i dijaspore, Pavao nastoji ugađati Bogu. To mu donosi predbacivanje Židova da je loš rodoljub, ali on ne odustaje. U ovom čitanju imamo važnost evanđelja kao primljenog sadržaja vjere koji se ne može mijenjati prema ljudskom nahođenju. Imamo ovdje i službu apostola kao poziva Božjeg. Valjanost apostolskog učenja i upravljanja u zajednici krštenih ne dolazi odatle što bi zajednica glasanjem prihvatila predstojnike nego što su oni od Boga pozvani i poslani.

Opširnije...

U Nedjelju podjela Sakramenta Svete potvrde

Podjela sakramenta Svete potvrde u našoj župi je u nedjelju, 29. Svibnja u 11:00 sati.

Za sakrament Svete potvrde pripremat ćemo se trodnevnicom 26., 27., i 28. Svibnja s početkom u 19:00 sati.

U subotu, 28. Svibnja u 17:45 sati bit će ispovijed za krizmanike, njihove roditelje i kumove.

U nedjelju, 29. Svibnja dan Svete potvrde, djeca trebaju doći najmanje 20 minuta ranije.

Sakrament Svete potvrde u nedjelju treba primiti trideset i jedan krizmanik, a ovo su njihova imena:

Obilježeno Tijelovo uz euharistijsko slavlje i procesiju

U našoj župi na svetkovinu Tijela i Krvi Kristove tradicionalno se u sklopu svete mise organizira svečana procesija ulicama naše župe, od 'postaje' do 'postaje'.

 Sastavni dio svetkovine Tijela i Krvi Kristove je i euharistijska procesija - ophod s Presvetim oltarskim sakramentom kroz župu. 

To je važna sastavnica današnje svetkovine, a ima za cilj i na izvanjski način (u znak čašćenja i slavlja našega Spasitelja) uključiti sve slojeve vjernika, svu kulturu i sve udruge koje očituju vjeru u Isusa Krista.

Prolazeći našim ulicama, Krist posvećuje sve redove vjernika, posebno župljane naše župe, svu ljetinu i cijelo naselje. Nakon misnog slavlja i procesije u župnom je dvoru upriličen prigodan domjenak organiziran od strane župe i župljana.

Marija Majka Crkve

Na Duhovski ponedjeljak Crkva slavi blagdan Marije Majke Crkve, koji nas posebno poziva na promišljanje o ulozi Marije u Crkvi.

 Štovanje Isusove Majke Marije proširilo se u kršćanstvu kao znak da je Crkva, ne samo zajednica Isusovih sljedbenika nego da je životno povezana kao velika obitelj. Majka u obitelji ima nezamjenjivu ulogu, ona znači život koji ne ovisi o ideologiji ni o dobroti i svijesti svakoga djeteta. Pripadati toj Crkvi je kao pripadati obitelji, živjeti njezinim životom, hraniti se za njezinim stolom, sudjelovati u zajedničkim pothvatima – ali ne kao zaposlenici nego kao članovi obitelji. 

Prikladno je tako slaviti Mariju odmah uz Duhove. Izvorno Crkva nije zajednica koja se složila oko jedne misli, nego obitelj koju prožimlje i okuplja Duh Sveti – Bog u zajednici. Članovi te zajednice zajedno žive, zajedno se zauzimaju, jedni se drugima raduju i jedni s drugima žaluju.

Drugi Vatikanski koncil u velikoj je dogmatskoj konstituciji “Lumen gentium” o Crkvi- (21. studenog 1964.), posvetio Isusovoj Majci cijelu VIII. glavu pod naslovom “Blažena Djevica Marija Bogorodica u misteriju Krista i Crkve”. Upozorava da je istina o Mariji razvidna iz cijelog Svetog pisma. Marija je na svoj način iskazala vječnu Božju dobrotu i majčinstvo koje je u njemu sadržano – jer Bog je zapravo ponajprije Ljubav, pa je u tom smislu i Otac i Majka. To iskonsko majčinstvo Boga Oca otkriva se i djeluje na očit način u liku i djelovanju Žene koju je Bog već u Knjizi postanka najavio kao Majku Spasiteljevu.

Osim toga što je Ona Isusova Majka, Ona je i Majka Crkve. Sveti Pavao otajstvo Crkve približava slikom tijela. Krist predstavlja Glavu toga Tijela, a svi mi ostali članovi Crkve smo udovi toga Tijela. Crkva je otajstveno Kristovo tijelo koje možemo na ovaj način bolje razumjeti. Crkva je zajednica koja je sa sobom najtješnje poveza

na. Marija koja je rodila Isusa, na otajstven način rađa i Crkvu, te postaje Majkom Crkve. Ona je bila prisutna kada je Isus umirao na križu i kada je rekao apostolu Ivanu: “Sine, evo ti majke” i “Majko, evo ti sina”…. Iz tih riječi biblicisti i teolozi zaključuju da je Isus tu dao svima nama Mariju za majku i da smo svi mi postali i njezina djeca.

Na Duhove smo proslavili događaj kad je Isus poslao obećanog Duha Svetoga na apostole, koji su bili okupljeni upravo oko Marije. Ona je bila prisutna u trenutku rađanja Crkve.

MOLITVA MAJCI CRKVE

Marijo, Majko Kristova i Majko Crkve, srce naše kliče od radosti što si naša Majka, a mi Tvoja djeca. Ti si postala naša Majka kada Te umirući Isus predao nama za Majku. Ujedinjena u molitvi s apostolima, Tvoje je duhovno majčinstvo sveto. Od tada pa do danas nastavljaš duhovno rađati i odgajati nove sinove i kćeri, koji se po sakramentima Tvoga Sina ugrađuju u svetu Crkvu – Hram Božji.

Čuvaj Majko cijelu Crkvu! Budi uvijek uz našeg svetog oca papu, biskupe i svećenike. Izmoli im jakost da neustrašivo navještaju i svjedoče Božju Istinu. Nastani se u našim obiteljima da u njima vlada ozračje nazaretskog doma: ljubav, radost, mir i odanost volji Očevoj.

Tebi povjeravamo našu mladež; vodi ih putem Svoga Sina da ne posrću kroz tolike pogibelji zemaljskog života. Zakrili nas Majčinskim rukama i čuvaj od tolikih neprijatelja koji žele uništiti svetu vjeru u ljudskim dušama.

U tolikim našim svakodnevnim tjeskobama, žalostima, duševnim i tjelesnim bolestima, utječemo se Tvom Majčinskom Srcu koje najbolje pozna svu radost nadanja i sve muke stradanja.

Pomozi nam ustrajati u molitvi Crkve da se pokorom čistimo od grijeha, svakodnevno napredujemo u kreposnom življenju, te da sveto umremo u Tvom naručju, a u nebu se radujemo s Tobom i Sinom Tvojim, koji s Ocem i Duhom Svetim živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen!

Blagdan Duhova - Pedesetnica

Katolička crkva danas slavi blagdan Duhova, blagdan silaska Duha Svetoga na apostole. Poslije Božića i Uskrsa, Duhovi su treća kršćanska svetkovina po važnosti, a slavi se 50 dana nakon Kristova Uskrsnuća.

Nedjelja Duhova jedna je od najstarijih kršćanskih svetkovina Crkve. Slavljena je vrlo rano, a o tome dodatno svjedoče dva spomena u Svetom Pismu: u Djelima apostolskim (Dj 20,16) i u Prvoj poslanici sv. Pavla Korinćanima (1Kor 16,8). Nadomješta židovski blagdan Pentekoste, koji se slavio 50 dana nakon Pashe i kojim se slavilo sklapanje Starog Saveza na brdu Sinaj.

Kršćani, katolici, pravoslavni i protestanti, slave Duhove pedeseti dan nakon Uskrsa (u brojanju se uključuju i Uskrs i dan Duhova). To znači da su i Duhovi pomična svetkovina koja se mijenja svake godine i ovisi o danu kada se slavi Uskrs. Ovom svetkovinom završava i uskrsno vrijeme. Slavi se i kao blagdan "rođenja Crkve" budući da Djela Apostolska donose da su apostoli puni Duha Svetoga govorili tako da su ih mogli razumjeti ljudi svih naroda i jezika, a mnoštvo se "dalo krstiti te su primili Duha Svetoga".

Na nedjelju Duhova, kada je Duh Sveti sašao nad apostole, oni su dobili darove Duha Svetoga. Ti su im darovi pomogli ispuniti njihovu misiju, a to je propovijedati Evanđelje svim narodima. I nama ovi darovi, po sakramentu svete krizme, pomažu da živimo kršćanskim životom, da živimo u Kristu Krist u nama.

Naziv Duhovi u hrvatskom jeziku dolazi iz liturgije. On ne znači mnoštvo duhova, nego je ostatak starog naziva "Duhovi dani". Prije liturgijske reforme blagdan Duhova imao je svoju osminu. Nakon reforme, dani nakon Duhova pripadaju vremenu kroz godinu, a od osam dana, za svetkovanje Duhova ostala je samo nedjelja.