Župa Kraljice svete Krunice

Svečano obilježeno rođenje Gospodnje

Badnja večer obilježena je misom Polnoćkom. Radosno isčekivanje rođenja Isusova je bilo na polnoćki u 22:00 sati u filijali Ljupina te na misi polnoćki u prepunoj župnoj crkvi Kraljice svete Krunice. 

 Prije same mise polnoćke, Folklorni ansambl mladih iz župe Kraljice svete Krunice priredio je kratki, poučni, igrokaz o Božiću.

 Božić je istinska radost. To je ona neokaljana čista ljubav s neba koja nam silazi po Sinu Božjem i grli nas i ispunjava radošću.

 Na misi polnoćki Kulturno umjetničko društvo Trenk iz Nove Gradiške je predvodilo pjevanje pod svetom misom.

 Poslije svete mise, župnik je pozvao sve vjernike na druženje u župnoj dvorani. Kulturno umjetničko društvo Trenk koji su pjevali polnoćku su nakon mise zasvirali i na druženju u župnoj dvorani.

Fotografije mise Polnoćke i Božića možete pogledati u našoj galeriji.

Photo: Milan Knežević

Sveti Ivan - apostol i evanđelist

Neka vas prati zagovor Vašeg zagovornika i sveca Ivana Evanđeliste, te u njemu nađite uzor služenju Isusu u vjeri!

Sveti Ivan Evanđelist (etim., na hebrejskom יוחנן Johanan, "Gospodin je milostiv"), (Betsaida u Galileji, početkom I. st. - Patmos, 101 g.) apostol i evanđelist, svetac Rimokatoličke Crkve, pisac Evanđelja po Ivanu, Prve, Druge i Treće Ivanove poslanice te knjige Otkrivenja.

Jedan od "stupova" Jeruzalemske Crkve, prve kršćanske skupine. Poznat je i kao Isusov ljubljeni učenik (Iv 13,23 i Iv 21,7). Porijeklom Židov iz Galileje. Roditelji su mu bili Zebedej i sveta Saloma, a brat mu bijaše sveti Jakov Stariji. Prvotno je s obitelji bio ribar na Galilejskom moru pa učenik i suradnik sv. Ivana Krstitelja. Prvi je sa sv. Andrijom pošao za Kristom. Nalazi se, uz sv. Petra i sv. Jakova Starijega, svoga brata, u užoj skupini učenika, koju Isus u određenim okolnostima uzima sa sobom, u čemu se očituje Učiteljev prisniji odnos s tom trojicom.

Zajedno je s Petrom i Jakovom kada Isus, u Kafarnaumu, ulazi u Petrovu kuću kako bi mu ozdravio punicu (Mk 1,29); s ostalom dvojicom slijedi Krista u kuću nadglednika sinagoge Jaira, čija je kći vraćena u život (Mk 5,37); slijedi ga dok se uspinje na goru Tabor gdje će svjedočiti Preobraženju Gospodnjem (Mk 9,2); uz njega je na Maslinskoj gori kad, pred veličinom Hrama, izgovara besjedu o svršetku grada i svijeta (Mk 13,3); blizu mu je kad se u Getsemanskom vrtu povlači kako bi uputio molitvu Ocu prije muke (Mk 14,33).

Prvog dana Pashe zajedno s Petrom, s kojim je uvijek gajio najdublje prijateljstvo, po Isusovom zahtjevu priprema i posljednju večeru (Lk 22,8). Unatoč opasnosti, najveću vjernost i hrabrost pokazao je kada je ostao, kao jedini od apostola, zajedno sa Djevicom Marijom, Isusovom tetom Marijom Kleofinom i Marijom Magdalenom podno raspetog Isusa (Iv. 19:25). Tada je Isus svoju Majku povjerio baš njemu, da se za nju brine (Iv 19,26). Nakon uskrsnuća, ponovno nalazimo Zebedejeve sinove, zajedno s Petrom i ostalima, u bezuspješnom noćnom ribolovu, nakon kojega, zahvatom Uskrsloga, dolaze do čudesnog ulova. Tada je upravo učenik kojeg je Isus ljubio taj koji prvi prepoznaje Gospodina i to kaže Petru (Iv 21,7).

Sv. Ivan i sv. Petar pojavljuju se zajedno kada su na prvu Pedesetnicu, puni Duha Svetog propovijedali mnoštvu te ga krstili (Dj 2) ili kada čine prvo čudo ozdravljenja nakon Isusovog uzašašća ozdravivši čovjeka koji bijaše hrom više od četrdeset godina (Dj 3), a što ih je dovelo pred židovsko vijeće glavara, starješina, pismoznanaca i svećenika, pred kojima su neustrašivo govorili o Isusu kao Kristu, unatoč prijetnjama koje su im ovi upućivali (Dj 4). Nakon obraćenja Samarije poslaše tamo Petra i Ivana pa se pomoliše za njih da bi primili Duha Svetoga (Dj 8, 14-16) Od tada pa do zadnje trećine I. st. gotovo apsolutna tišina obavija život sv. Ivana i od strane tradicije i od strane pisma. Znamo da je bio prisutan Apostolskom koncilu u Jeruzalemu, oko 50. g., gdje se uz sv. Petra i sv. Jakova Mlađega ubraja među stupove prve Crkve (Gal 2,9).

Sv. Irenej, crkveni otac, koji je bio učenik sv. Polikarpa iz Smirne, učenika sv. Ivana Evanđelista, bio je siguran izvor informacija o apostolu. Po sv. Ireneju spoznajemo da se Ivan, nakon Petrovog i Pavlovog mučeništva, 60-ih. g. nastanjuje u Efezu u Maloj Aziji imenujući biskupe i osnivajući kršćanske zajednice. Tradicija nam govori kako je bio odveden u Rim gdje ga je car Domicijan osudio na paljenje u vrelom ulju. Međutim, čudesno se izbavio od smrti. Ivan je potom bio osuđen na rad u rudnicima na zatvorskom otoku Patmosu gdje je u Špilji Otkrivenja napisao Otkrivenje. Nakon Domicijanove smrti na čelo Rima dolazi Nerva i Ivan se slobodno vraća u Efez, gdje je napisao ostatak svojih rukopisa. Smatra ga se odgovornim za evangelizaciju područja Male Azije zbog čega su ga Rimljani kažnjavali. Smatra se da je sv. Ivan bio najmlađi od dvanaet Isusovih izabranika te da ih je sve nadživio. Doživio je duboku starost te bijaše jedini od apostola koji nije prošao kroz mučeničku smrt. Umro je oko 101 g. za vrijeme treće godine vladavine cara Trajana u Efezu.

jegovo evanđelje, napisano je za kršćane koji su potekli iz poganstva. U njima želi utvrditi vjeru u mesijanstvo i božanstvo Isusa Krista. Osim Evanđelja napisao je tri poslanice i Otkrivenje. Sve su te njegove knjige pune najdublje teologije. Ivanove poslanice mogu se nazvati, a posebno prva, poslanicama ljubavi, jer u njima dolazi 31 puta glagol »ljubiti« te 21 puta imenica »ljubav«. On nam je u njima dao i najdivniju definiciju Boga: »Bog je ljubav!« Otkrivenje je proročka knjiga, o konačnoj pobjedi Isusa Krista. Napisao ju je na grčkom otoku Patmosu. Njegov simbol na slikama je orao. Zaštitnik je teologa, pisaca, knjižnjičara, izdavača knjiga i novina, skladatelja, slikara, prijateljstva, Male Azije i mnogih biskupija i župa u raznim dijelovima svijeta.

Raspored blagoslova Obitelji 2014/15

Tradicionalni blagoslov obitelji u našoj Župi započinje iza božićnih blagdana, točnije na „Sv. Ivana“ 27. prosinca, a završit će 09. siječnja 2015. godine.

27.12. sub. - 08:30h - Ljupina – od kraja«Pustare» do križa (obje strane)
28.12. ned. - 14:00h - Zagrebačka (od kr. Zvonimira do I. G. Kovačića obje strane), A. Hebranga (od Zagrebačke obje strane) i M. Đurića
29. 12. pon. - 08:30h - Ljupina – «Gornji kraj» (parna str. od škole do autoputa i nazad do crkve) i „Soljani“ (do križa)
30. 12. uto. - 08:30h - Ljupina –od križa u «Soljanima» (južna strana) «Žegari» i do križa na «Pustari»
31. 12. sri. - 08:30h - I.G. Kovačića (nepar. str. do kraja)
01.01. čet. - NOVA GODINA - nema blagoslova obitelji
02.01. pet. - 08:30h - I.G. Kovačića (parna strana do kraja)
03.01. sub. - 08:30h - B. Trenka (parna str. od Željezn. do kraja)
04.01. ned. - 14:00h - I. Domca (od B. Trenka do kraja)
05.01. pon. - 08:30h - B.Trenka (nepar. str. od I. Domca do kraja)
06.01. uto. - 14:00h - Sv. Tri Kralja – S. Raškaj i E. Purgarića (obje strane), Željeznička (od groblja) 
07.01. sri. - 08:30h - Kr. Zvonimira (par. str. od podvožnjaka do doma «Bešlić») R. Boškovića i I. Kerdića
08.01. čet. - 08:30h - Kr. Zvonimira (parna str. od doma «Bešlić» do kraja), sv. Vida, Kr. Zvonimira (nepar. str.od autoputa do križanja sa B. Trenka) i Posavska
09.01. pet. - 08:30h - Kr. Zvonimira (nepar. str. od križanja sa B. Trenka prema podvožnjaku) te K. Trpimira i C. Medovića

ZA BLAGOSLOV JE POTREBNO:

Pričekati svećenika vani kod ulaza i tako mu dati znak kamo treba doći.
Pripremiti na stolu svijeću, križ, sveto pismo i svetu vodu.
Da bude okupljena cijela obitelj (roditelji, djeca, bake i djedovi i dr.)

Sveti Stjepan Prvomučenik

Sveti Stjepan, prvi kršćanski mučenik ili Prvomučenik, bio je jedan od sedam đakona izabranih u počecima crkve, prema Djelima apostolskim.

 Njegovo ime na grčkome jeziku znači »kruna«, »vijenac.« Prema tradiciji iz 5. stoljeća, stefanos je grčki ekvivalent aramejskog kelil (sirsko kelila, "kruna"). Ništa se ne zna o Stjepanovom ranom životu. Nakon Isusove smrti, Stjepanovo otvoreno propovijedanje Isusova nauka i pripadništvo zajednici kršćanskih učenika dovelo ga je do osude za bogohuljenje, a potom i do smrti kamenovanjem. 

Sveti se Stjepan obično prikazuje kao mladić odjeven u đakonsku dalmatiku, s mučeničkom palmom u jednoj i kamenom u drugoj ruci.

Blagdan sv. Stjepana (Sjepanje) slavi se u Katoličkoj Crkvi 26. prosinca, drugog dana Božića i državni je blagdan u Republici Hrvatskoj i nizu drugih država.

BOŽIĆ

Po riječima sv. Augustina: "Bog se počovječio, da se čovjek može pobožanstveniti". Taj jedinstveni povijesni događaj rođenja Boga-čovjeka kršćanski svijet slavi od davnina. Svetkovina je nazvana Božić.

 Većina kršćanskih crkvi Božić slavi 25. prosinca. Međutim, neke istočne crkve slave ga 7. siječnja, jer po Julijanskom kalendaru 25. prosinca pada na taj dan. Božić je u mnogim državama svijeta, tako i u Hrvatskoj, državni blagdan.

Božić spada, zajedno s Uskrsom i Duhovima, među tri najveća kršćanska blagdana. Božićno vrijeme traje od Božića pa do blagdana Krštenja Gospodinova, a to je uvijek nedjelja iza Svetih triju kraljeva. Budući da u Novom zavjetu ne stoji kada se točno rodio Isus, prvi kršćani nisu slavili Božić, nego samo Uskrs. Božić se počeo slaviti u Rimu u 4. stoljeću (u izvorima dokazana godina 336.). Do danas nije jasno zašto se Božić slavi baš 25. prosinca. Prevladavajuće je mišljenje da se Božić počeo slaviti toga datuma zato što se toga datuma u tada još uvijek većinski poganskom Rimu slavilo rođenje boga Sunca (Nativitas Solis Invicti - Rođenje nepobjedivoga Sunca) pa je Crkva željeći potisnuti taj poganski blagdan tada počela slaviti rođenje Isusa Krista koji je Božansko Sunce s visine.

Isusa, Božjeg Sina, rodila je Djevica Marija, uz pomoć svoga zaručnika Josipa u gradu Betlehemu. Car August zapovjedio je popisivanje stanovništva te su Josip i Marija krenuli na put. Zbog gužvi nisu mogli naći mjesto u svratištima te su na posljetku završili u staji, okruženi domaćim životinjama, gdje se Isus rodio. Anđeli su pastirima dojavili vijest o Isusovu rođenju te su prvi vidjeli dijete. Poslije je zvijezda repatica dovela sveta tri kralja do Isusa.

Prizor u brojnim prikazima i umjetničkim djelima uključuje svetu obitelj, tri kralja (mudraca) - Baltazara, Melkiora i Gašpara, koji su Isusu donijeli darove - zlato, tamjan i smirnu. Često se prave i jaslice, koje uključuju figurice navedenih osoba, zajedno sa životinjama i stajom. Prve je jaslice napravio sveti Franjo Asiški, 1223. godine u prirodnoj veličini.

Prikaz rođenja Isusova po Lukinu Evanđelju (1-2):
U one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta. Bijaše to prvi popis izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom. Svi su išli na popis, svaki u svoj grad. Tako i Josip, budući da je bio iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju - u grad Davidov, koji se zove Betlehem - da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja bijaše trudna. I dok su bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu.