Župa Kraljice svete Krunice

Pohođenje Blažene Djevice Marije

Svibanj, završavamo još jednim omiljenim marijanskim blagdanom. Danas slavimo spomen pohoda Blažene Djevice Marije njezinoj rođakinji Elizabeti.

O tim događajima lijepo i zanimljivo izvještava evanđelist Luka (1, 39-57), a spominjemo ga se i u drugom radosnom otajstvu Svete krunice. Dva mjeseca nakon bezgrešnog začeća Marija je pohodila trudnu Elizabetu, koju je Svevišnji u dubokoj starosti blagoslovio potomkom. Elizabeta i njezin muž Zaharija dobili su sina Ivana, koji je krstio Isusa u rijeci Jordan i koji je skončao život kao mučenik. Marija je krenula u posjet iz svoga grada Nazareta u Elizabetino selo Ein Karem, nedaleko Jeruzalema.

Put je bio dug oko 149 kilometara, za što je trebalo pet dana pješačenja. Čim je Elizabeta vidjela i čula Mariju, zaigralo joj je dijete u utrobi. Bio je to i prvi susret Isusa i svetog Ivana Krstitelja. Elizabeta se napunila Duha Svetoga i radosno kliknula: „Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!“ (Lk 1, 42). Taj Elizabetin zaziv postao je sastavni dio omiljene molitve "Zdravo Marijo". Marija je od sreće izrekla hvalospjev Bogu, što je njoj, neznatnoj službenici povjerio tako odgovornu zadaću, da bude Majka Božja. Taj hvalospjev počinje riječima: "Veliča duša moja Gospodina i klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom“ (Lk 1, 46-48). Marija je ostala s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vratila kući (Lk 1, 56).

Vratila se prije nego što je Elizabeta rodila Ivana Krstitelja. Blagdan Pohođenja Marijinog prvi put se spominje 1263, kada je njegovo slavlje preporučio sveti Bonaventura. Na današnji dan slavi se po želji pape Pavla VI. od 1969. Pohodu Blažene Djevice Marije posvećene su mnoge župe, crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Dolac, Zagreb-Čučerje, Vukovina kod Velike Gorice, Marija Gorica, Soljani kod Vrbanje, Vrbica kod Semeljaca, Aljmaš kod Erduta, Branjina kod Popovca, Šumeće kod Bebrine, Voćin, Draganec kod Čazme, Garešnica, Šandrovac, Sirač, Cirkvena kod Svetog Ivana Žabno, Vinagora kod Pregrade, Višnjica kod Lepoglave, Macinec kod Nedelišća, Sisak-Viktorovac, Topusko, Stari Farkašić kod Lekenika, Mahično kod Karlovca, Brlog kod Otočca, Bale u Istri, Pomer kod Medulina, Pazin, Tribalj kod Bribira, Draga Bašćanska na Krku, Lubenice na Cresu, Molat, Šibenik-Njivice, Tribunj, Mirca kod Supetra na Braču, Orašac kod Dubrovnika, Banja Luka, Veljaci kod Ljubuškog, Krnjaja/Kljajićevo kod Sombora, Bačka Topola, Adorjan kod Kanjiže).

SPASOVO - UZAŠAŠĆE GOSPODINOVO

Četrdeset dana nakon uskrsnuća slavimo blagdan Uzašašća Kristova ili Spasovo.

Ta svetkovina označuje svršetak Isusova ukazivanja apostolima, a broj od »četrdeset dana« znači puninu njegova djelovanja na zemlji, ispunjenje svega što je donio za spas čovječanstva. Uzašašće pak znači da je on sada i kao čovjek uzdignut u božanske sfere, da je i kao čovjek postao gospodar neba i zemlje, da je sjeo zdesna Bogu. Sjediti zdesna Bogu biblijski je izraz koji označuje da netko ima Božju vlast u rukama. Krist, dakle, ima vlast nad svima, posebno nad zlom i Zlim. Na njemu je da podloži zlo i Zloga Očevoj volji, da onda konačno bude Bog sve u svima.

Egzegetski i teološki gledano, smatra se da je Isus doista pokazao fenomen uzdizanja prema nebu i da je to bio znak njegova duhovnog uzdizanja u Očev naručaj.Tako je on i kao čovjek, a ne samo kao Sin Božji, jedno s Ocem i Duhom Svetim u istoj slavi. On je postao čovjekom da sve naše ljudsko uzme na sebe, a sve Božje da dadne nama, te nas uzdigne tamo gdje je on. 

Kristovo uzašašće na nebo usmjeruje naše poglede prema domovini, kamo smo pozvani i kamo idemo, da bismo snagom tog pogleda pobjeđivali zla, nevolje i bitke u našem životu. Isus nije otišao sa zemlje te nas ostavio siročad i same, nego je uzlazeći na nebo još jače ostao u našoj imanenciji, među nama prisutan. Tek sada kad je preuzeo gospodstvo nad svijetom, nad svakim čovjekom, nad svakim detaljem tvog života i ljudske povijesti, tek sada je potpuno među nama i »s nama do svršetka svijeta«. Isusov izraz »ja sam s vama« u Bibliji znači Božju moć, prisutnost i garanciju pobjede. Vjernik je siguran da će pobijediti zlo. On ne vjeruje zlu, ne da se prevariti Zlim, zavarati trenutnim mrakom, nego vjeruje u zoru i već vidi dan koji dolazi.

Vjernik nije otuđen stanovnik ove zemlje koji bi neprestano gledao prema nebu i maštao o njemu, te mislio kako treba podnijeti zla ovdje, jer će tamo uživati. Vjernik je čovjek koji od Isusove vlasti i moći uzima snagu da pobijedi zlo, patnju, ratove i bijedu oko sebe. Apostoli su na dan Uzašašća čuli riječi: »Ljudi Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uzet u nebo, isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi u nebo.« Isus stalno dolazi, on je već među nama, ulazi u svaku situaciju.

Vjernik je čovjek čiji su korijeni u Isusu Kristu, te zato nosi plodove Kristovog života, njegovu milost i spas u svijet. On je pozvan svjedočiti da je Bog s nama, da ne očajavamo zbog poteškoća, problema, nesreća i katastrofa. On je poput dječaka na brodu usred bure i oluje koji se jedini ne boji, jer mu je Otac na kormilu.

Kršćanin treba biti svjestan da mu je Isus dao svu vlast. Isus, naime, kaže: »Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji i zato idite i učinite sve ljude mojim učenicima.« Kršćanin nije bolji od drugih, on nije bez grijeha, slabosti i pogrešaka, pa ipak on u sebi nosi sile kojima može pobijediti zlo u sebi i u svijetu, a to su Božja riječ i prisutnost Kristova duha. Svetkovina Uzašašća dokaz je spasa za čitavo čovječanstvo, zato se zove Spasovo. Ona je garancija da je dobro biti čovjek. Nesreće i nevolje samo su napasti koje nas žele zaustaviti, ali na nama je da ne posumnjamo nego da sigurno idemo ususret novom svijetu, novom nebu i novoj zemlji. Moli Boga da te uvede u tu silu i taj svijet.

Slavlje sakramenta svete potvrde

Na šestu Uskrsnu nedjelju, u našoj župi je održano slavlje sakramenta svete potvrde!

Svečanu svetu misu predvodio je biskup dr. Antun Škvorčević koji je našim mladima podijelio sakrament svete potvrde. Biskupa je na početku slavlja pozdravio župnik Ivan Štivičić te predstavnici ovogodišnjih krizmanika.

U našoj župi bilo je 34 krizmanika, zajedno iz filijale Ljupina. Pripreme za sakrament svete potvrde trajale su cijelu godinu kroz vjeronauke i svete Mise

Na kraju svete mise biskup je čestitao krizmanicima na primanju sakramenta svete potvrde i kazao kako su snagom Duha Svetoga potpuno ugrađeni u Isusovu Crkvu, postali Božji sinovi i kćeri. Zahvalio je svima koji su im pomogli na njihovom putu do ovoga trenutka njihova života.

Za ovaj sveti sakrament posebno naše mlade je pripremao naš župnik i vjeroučiteljice. Hvala svima koji su molitvama i svjedočenjem pomogli da naši krizmanici rastu u istinskim vrijednostima.

Nedjelja molitve i prikupljanje dara za poplavljene

Požeški biskup Antun Škvorčević pozvao je vjernike svoje Biskupije na molitvu i prikupljanje pomoći za nastradale sljedećim Pismom:

„Potresno je ovih dana gledati uživo ili putem medija brojne ljude koje je iznenadni nalet vode potjerao iz njihovih domova uz plač i tjeskobni uzdah „sve smo izgubili“. Osobno sam bio svjedokom dramatičnog nastojanja da se iz poplavljenih kuća u naselju Gradac i Ivandvor u Pleternici isele obitelji i pojedinci zarobljeni vodom. Isto se dogodilo i obiteljima u Lipiku te u drugim dijelovima naše Biskupije, a u još većem broju ljudima u županjskoj Posavini. Stanje tih stradalnika, najteže nakon ratnih nevolja u Slavoniji, kao i onih u Bosni i Hercegovini te u Srbiji nikoga nije ostavilo ravnodušnim, nego je probudilo osjećaje samilosti i spremnost iskazati im blizinu i pomoć. Val ljubavi i dobrote kojim su ovih dana progovorili mnogi hrvatski ljudi jači je od vodenog vala i nevolje koju je on donio. Svojevrsna je to suradnja s Isusovom ljubavlju jačom od smrti. 

Želio bih od srca zahvaliti svima onima koji su već pružili dar nastradalima, napose onima koji su žurno odgovorili na poziv Caritasa Požeške biskupije te se u svojim župama uključili u prikupljanje pomoći. Posljedice poplave bit će teške i dugotrajne te budućnost nastradalih pojedinaca i obitelji ovisi o našoj dobroti i plemenitosti. Stoga pozivam i sve druge da se pridruže plemenitom djelu, da svaka naša župa pod vodstvom župnih caritasa i u suradnji s Biskupijskim caritasom posvjedoči snagu vjere koja prepoznaje Isusa Krista u stradalnicima i patnicima te im iskazuje djelotvornu ljubav.

Braćo i sestre! U nedjelju, 25. svibnja 2014. u svim župama Požeške biskupije dan je molitve za nastradale u poplavama. Ujedno toga dana u svim župama na svršetku svake svete mise prikupljamo novčani prilog za braću u nevolji. Uvjeren sam da će i ovom prigodom progovoriti vaše veliko srce te da ćete svojom molitvom i darom unesrećenima pružiti nadu. Neka Bog ohrabri sve klonule i udijeli svoje svjetlo, mir i utjehu svima onima koji trpe velike nevolje a darovatelje ispuni radošću što mogu pomagati braći i sestrama u potrebi.

Svima vam od srca zahvaljujem i sve u Gospodinu pozdravljam – vaš biskup“, završava Pismo.

Ovogodišnji prvopričesnici primili sveti sakrament