Župa Kraljice svete Krunice

Sv. Ćiril i Metodije

Sveta braća propovjednici kršćanstva koji su zajedno postavili temelje slavenske pismenosti sastavljanjem glagoljskog pisma i prevođenjem crkvenih knjiga.

Sveti Ćiril (grčki: Κύριλλος ; 826./827. - 869.) i Sveti Metod (grčki: Μεθόδιος ; 815. - 885.) kršćanski su sveci, spomendan im je 5. srpnja. Braća Ćiril (pravo ime Konstantin, ime Ćiril uzeo je nakon zaređenja) i Metod, obojica su rođena u Solunu. Poznati su i kao Solunska braća, Sveta braća i slavenski apostoli. Njihov otac Lav bio je visoki bizantski vojni zapovjednik (drungar). Najraniju mladost proveli su u Solunu koji je u to vrijeme posve okružen Slavenima. Metod postaje upravitelj jedne arhontije u istočnoj Makedoniji, dok je Ćiril, odgojen na carskom dvoru, nakon završenih filozofskih i teoloških studija postavljen za bibliotekara Svete Sofije u Carigradu i učitelja filozofije na carigradskoj visokoj školi. 

Godine 851. Ćiril postaje član bizantskog poslanstva arapskom kalifu u Samari, a 856. u doba političkih i crkvenih trzavica Metod napušta svoj položaj arhonta i povlači se u samostan na Olimpu u Maloj Aziji. Malo kasnije za njim dolazi i Ćiril. Ali po nalogu bizantskog cara Mihala, 860. oba brata odlaze kao misionari među tursko-tatarske Hazare u južnoj Rusiji. Neposredno nakon povratka iz Rusije angažirani su za novu misiju kod Slavena. Naime, 862. poslanstvo moravskog kneza Rastislava zatražilo je od cara Mihajla biskupa i svećenike koji će propovijedati na slavenskom jeziku kršćansku vjeru. Zadatak je bio velik i delikatan. Na područjima prostrane Rastislavljeve države širili su kršćanstvo već od početka 9. stoljeća njemački svećenici iz regensburške i pasaunske dijeceze. Rastislav, bojeći se njihovog političkog utjecaja, traži u Bizantu oslonac protiv kralja Ludviga Njemačkog, ispod čije se vlasti ogorčenom borbom istrgao. Rastisavljeva koncepcija išla je za tim da samostalna moravska crkva s domaćim klerom i vlastitim liturgijskim jezikom postane brana svakom stranom utjecaju.

Bizant donekle udovoljava Rastislavljevoj želji i šalje mu Ćirila i Metoda. Braća su se za ovaj posao ozbiljno spremili; Ćiril je sastavio prvo slavensko pismo (glagoljicu) i na jezik makedonskih Slavena iz okolice Soluna (koji su od djetinstva dobro znali) preveli su najnužnije crkvene knjige. Na taj su način stvorili prvi slavenski književni jezik i postavili temelje slavenskoj književnosti. Godine 863. braća kreću na put i stižu 864. knezu Rastislavu koji ih je gostoljubivo primio, ali uspjeh njihove misije, mnogobrojni učenici i narodne simpatije izazivaju reakciju njemačkog klera. Protiv slavenskih misionara počinje podmukla borba njemačkog svećenstva. Glavni argument protivnika slavenske liturgije bila je tzv. trojezična teorija prema kojoj postoje samo tri sveta jezika na kojima se mogu vršiti vjerski obredi: hebrejski, grčki i latinski.

Nakon trogodišnjeg boravka u Moravskoj braća polaze na put kako bi biskup zaredio Metoda i nove slavenske svećenike. Došavši u Panoniju neko vrijeme su se zadržali na dvoru kneza Kocelja kako bi ga upoznali sa svojim radom na slavenskoj crkvenoj knjizi. Stekavši i tu mnogo učenika polaze u Veneciju gdje su morali voditi oštru polemiku s tamošnjim "trojezičnjacima". Odatle ne kreću za Carigrad, gdje je umoren car Mihajlo, a vlast preuzeo Vasilije Makedonski, već odlaze u Rim. Papa Hadrijan vidi u slavenskim misionarima dobre pomagače u borbi protiv osiljenih i neposlušnih njemačkih nadbiskupa i njihova suverena te ih prima svečano. U Rimu se Ćiril razboli i uskoro kao redovnik umire u Rimu (sahranjen je u crkvi sv. Klementa, gdje je i danas sačuvan njegov grob). Hadrijan je odobrio slavensku službu, a Metoda poslao 869. knezu Kocelju, čak ga prilikom njegovog drugog boravka u Rimu posvetio za panonskog nadbiskupa. Time je zapadni Ilirik trebao biti izdvojen iz jurisdikcije salzburškog nadbiskupa i podvrgnut izravno Rimu. 

Čim je Metod došao u Panoniju, njemački ga svećenici napadaju kao heretika, a kada je stigao u Moravsku (gdje je Rastislava zbacio njegov sinovac, njitranski knez Slavopuk) njemački biskupi pozivaju Metoda na svoju sinodu, osuđuju ga i bacaju u tamnicu, gdje je ostao 2,5 godine. Godine 873. Metod je na papin nalog pušten iz tamnice, ali je slavenska liturgija zabranjena. Kako je Metod ipak nastavio svoju djelatnost te se slavensko bogoslužlje sve više širilo po Moravskoj podignuta je protiv njega optužnica u Rimu. Metod je 879. pozvan pred papu da se opravda. Papa Ivan VIII., nastojeći da ne ošteti rimske pozicije u Moravskoj potvrdio je slavensko bogoslužlje bulom Industriae tuae iz 880. godine. Isto je učinio i 882. carigradski patrijarh Fotije koji se pomirio s papom. 

Metod prevodi u Moravskoj na slavenski jezik Bibliju. Nakon njegove smrti u Moravskoj je zabranjena slavenska liturgija, a knez Svatopluk je prognao njegove učenike. Neki od njih prodani su u ropstvo, a neki su se uspjeli skloniti u Bugarsku, Makedoniju, Rašku i primorsku Hrvatsku gdje su nastavili svoj rad. Prijevodom liturgijskih i biblijskih knjiga udarili su Ćiril i Metod temelje slavenskoj pismenosti.

Papa mladima: Budite revolucionarni poput Isusovih Blaženstava

U Nizozemskoj je ovog vikenda održan festival mladih katolika, kojima je Sveti Otac uputio poruku i potaknuo ih da ozbiljno shvate Isusove riječi iz Evanđelja.

U Blaženstvima možete naći program za „novi, čist i cjeloviti“ život, – istaknuo je Papa u poruci predlažući im kao uzor blaženoga Piergiorgia Frassatija, koji se nije zadovoljavao „životarenjem“. 

Živjeti bez vjere, bez baštine koju valja braniti, bez potpore istini u trajnoj borbi, nije življenje nego životarenje – piše Sveti Otac ponavljajući riječi blaženoga Peirgiorgia Frassatija, kako bi mlade nizozemske katolike potaknuo da budu „revolucionarni“ poput Isusovih Blaženstava.

Papa napominje da je poruka Blaženstava – koja su u središtu pripreme za sljedeći Svjetski dan mladeži u Krakovu – „novi, čist i cjeloviti“ život, a predlaže model sreće suprotan logici ovoga svijeta. One koje Isus naziva blaženima – primijetio je Papa – svijet smatra nekorisnima i gubitnicima. Svijet slavi „uspjeh po svaku cijenu, bogatstvo, moć“ i osobno ostvarenje na štetu drugih. Isus nam naprotiv nudi vrlo različito poimanje blaženstava: očituje put za život i istinsku sreću. Dapače, sam je Isus put, a svojim nam je životom zaista pokazao kako živjeti Blaženstva – istaknuo je papa Franjo.

Isus svakog od nas ljubi neizmjernom ljubavlju – piše nadalje Sveti Otac – a svojom smrću i uskrsnućem očitovao nam je beskrajno milosrđe. I tako, „kad razmišljamo o siromašnom Isusu, čistoći njegova srca i njegovu milosrđu, shvaćamo ljepotu svoga kršćanskoga poziva i ne oklijevamo približiti se putom koji vodi u istinsku sreću – piše papa Franjo.

Ne bojte se Krista – potiče Papa, citirajuću papu emeritusa Benedikta XVI. – On vam ne oduzima ništa, a daje vam sve. Mladi žele živjeti snažna iskustva. Potičem vas da ozbiljno shvatite Božje riječi. Recite ‘NE’ prolaznoj, površnoj kulturi, kao i kulturi odbacivanja; kulturi koja vas ne smatra jakima, koja vas drži nesposobnima sučeliti se s velikim izazovima vašega života. Neka vaše misli lete visoko – zaključio je na koncu Sveti Otac.

Trinaesta Nedjelja kroz godinu, Sveti Petar i Pavao

Apostoli Petar i Pavao bili su jednostavni ljudi poput nas danas. Petar je bio ribar, a Pavao visoko naobraženi teolog.

Obojica su bih vjernici židovske vjere, ah bez nekog iskustva vjere, stoga obični, svagdašnji ljudi. Petar je rekao Isusu: »Odlazi od mene, jer sam čovjek grešnik«. Pavao je umjesto ljubavi koju je naređivalo Sveto pismo išao progoniti i zatvarati kršćane. U čemu je bila njihova veličina? Kad su doživjeli preokret? 

Petra je Isus zapazio, čvrsto uzeo za ruku i rekao mu: »Pođi za mnom.« Pavla je Isus srušio s konja, ukazao mu se i rekao mu da će ga od sada upotrijebiti da bude navjestitelj njegove Radosne vijesti. Petar se dugo opirao Isusu, nije prihvaćao ono što Isus govori. Griješio je, plakao, suprotstavljao se Isusu i kajao, bježao od njega i vraćao mu se. I ustrajao je do kraja. Nakon najtežeg razočaranja, Isusove smrti, nije odustao, jer ga je Isus uporno tražio. Na Duhove je doživio iskustvo Duha Svetoga, primio darove Duha i iskustva vjere te je počeo držati govore koji su obraćali tisuće ljudi. Zbog tog iskustva koje je dobio na Duhove, mogao je liječiti bolesnike; ljudi su bolesnike iznosili na trgove da Petrova sjena padne na njih, i bili bi izliječeni.

I Pavao se opirao Isusu. Isus ga je srušio na tlo na putu za Damask. Tada je Pavao upitao: »Gospodine, što hoćeš da činim?« Isus mu je rekao neka primi krštenje i slijedi njegove stope. Pavao je to učinio, progledao, dao se krstiti i počeo naviještati vjerno po Maloj Aziji sve do Grčke i do blizine naših krajeva, a na kraju dospio i u Rim, gdje je smrću svjedočio za Isusa iz Nazareta. Nije žalio života, jer je bio svjestan koliko mu Isus znači. Pisao je: »Znam kome sam povjerovao«. »Meni je živjeti Krist, a smrt samo dobitak«, kaže on. »Znam kome sam povjerovao« - to je Pavao živio.

Iskustvo pred Damaskom, iskustvo krštenja, a onda iskustvo u pustinji damaščanskoj i u dugoj molitvi, iskustvo prve Crkve, prijateljstvo vjernika Barnabe, a onda razgovor s apostolima u Jeruzalemu, i napokon iskustvo koje je dobivao propovijedajući Božju riječ i videći kako se ljudi obraćaju, te kako su mnogi bili izliječeni njegovom molitvom i vjerom, sve mu je to dalo snagu da bude ponosan do kraja što je smio biti Isusov učenik. Iskustvo Duha Svetoga dalo je Petru snage da izdrži sve nedaće i progonstva. Bio je bačen u tamnicu, Herod ga je htio drugi dan pogubiti te tako pridobiti narod za sebe. No, Petra je anđeo vezanog lancima između četiri stražara izveo kroz vrata, odveo do Markove kuće, gdje je prva Crkva cijelu noć molila za njega, te je Petar otišao iz Jeruzalema i tako se spasio. Petar je kasnije stalno molio. To mu je iskustvo molitve davalo mudrost da shvati da je Stari zavjet prošao, da je Isus donio novi savez, da je došlo ispunjenje svih obećanja Starog zavjeta, i da treba ljubiti Boga i čovjeka. Ljubiti Boga i čovjeka, ali ne samo živeći za njih, nego i umirući za njih. To su pokazali i Petar i Pavao.

Petar je imao odlučnosti otići u Cezareju rimskom građaninu, nežidovu Korneliju, ući u njegovu kuću, makar to po židovskom zakonu nije smio, te mu navijestiti Isusa. Pavao je molio danonoćno. Imao je iskustvo Boga i dar jezika, proročku vi čudesnu snagu, te je propovijedao najprije Židovima, a kada oni nisu poslušali, poganima, makar to po židovskom zakonu nije smio. Pavao je znao da nas je Krist uveo u slobodu. Ali ne u slobodu za zlo, nego od zla, da pobjeđujemo zlo, Zloga i nečovještvo, te da živimo ljepotu, plemenitost i draž pravde, ljubavi i povjerenja.

Petar i Pavao su zbog toga prvaci apostolski u Katoličkoj crkvi. Obični ribar došao je na visoko dostojanstvo, čast i slavu, da ga tisućudevetstogodišnje kršćanstvo poštuje, vjeruje mu i ljubi ga. Sveti Pavao je mogao ostati običan, mali teolog u židovskom narodu. No, on je povjerovao Isusu i stekao iskustvo vjere, te postao veličanstveni teolog, čudesni čovjek kojeg slijede tisuće, vjeruju mu i časte ga. Od ubojice i protivnika postao je čovjek ljubavi, povjerenja i praštanja.

Petar i Pavao svjedoče da je moguće biti nov čovjek. I mi možemo steći iskustvo vjere i postati novi ljudi.

Presveto Srce Isusovo, dan župnog klanjanja

Na petak poslije druge nedjelje po Duhovima Crkva slavi svetkovinu
Presvetoga Srca Isusova.

Pobožnost Presvetom Srcu Isusovu istaknuto je obilježje suvremenog katoličanstva. Srce je postalo simbolom uzvišene Kristove ljubavi uglavnom u europskoj civilizaciji. Čak i u Bibliji srce se smatra više sjedištem znanja negoli ljubavi. Pobožnost Presvetom Srcu Isusovu nalazimo kod srednjovjekovnih mistika, kao što su Julijana iz Norwicha, Francisca Rimska i sv. Bonaventura. U 16. st. njegovali su je kartuzijanci i kasnije isusovci.

Sv. Ivan Eudes (17. st.) dao joj je teološki temelj. Poticaj za uvođenje blagdana Srca Isusova, došao je iz francuskog grada Paray le Moniala prigodom ukazanja Srca Isusova, sv. Mariji Margareti Alacoque 1675. g. Ali tek 1765. g. papa Klement XIII. dopušta slavljenje blagdana Srca Isusova i to samo za one koji su izričito tražili. Bili su to poljski biskupi onoga vremena i rimska Nadbratovština Srca Isusova. 

Ubrzo su blagdan prihvatili redovnice Reda Pohođenja kojemu je pripadala sv. Margareta, cijeli Rim, potom biskupi i kraljica francuskog naroda, poglavari i članovi Družbe Isusove i tako se za kratko proširio gotovo u cijeloj Crkvi. Sv. Ivan Eudes (17. st.) dao joj je teološki temelj. Poticaj za uvođenje blagdana Srca Isusova, došao je iz francuskog grada Paray le Moniala prigodom ukazanja Srca Isusova, sv. Mariji Margareti Alacoque 1675. g. Ali tek 1765. g. papa Klement XIII. dopušta slavljenje blagdana Srca Isusova i to samo za one koji su izričito tražili. 

Bili su to poljski biskupi onoga vremena i rimska Nadbratovština Srca Isusova. Ubrzo su blagdan prihvatili redovnice Reda Pohođenja kojemu je pripadala sv. Margareta, cijeli Rim, potom biskupi i kraljica francuskog naroda, poglavari i članovi Družbe Isusove i tako se za kratko proširio gotovo u cijeloj Crkvi.

 Nakon što se blagdan Srca Isusova tako brzo proširio po mnogim biskupijama svijeta i vidjevši velike duhovne koristi od njegovog slavljenja, papa Pio IX. je 1856. g. posebnim dekretom odredio da se blagdan službeno slavi u cijeloj Katoličkoj Crkvi osobito s obzirom na potrebu zadovoljštine za grijehe. Misa i oficij odobreni su 1765. a općevažeći postali su 1856.. Blagdan Presvetog Srca Isusovog slavi se u petak nakon blagdana Tijelova i stoga je lipanj mjesec Presvetog Srca Isusova.
Jules Chevalier, utemeljitelj Misionara Presvetoga Srca Isusova je sebe i svoje djelo uvijek povjeravao Majci Božjoj.

Majku Božju je štovao pod imenom Notre Dame du Sacre–Coeur (Majka Srca Isusova), a sam Isus je prvi misionar toga Srca, jer nam je prvo objavio Božju ljubav prema nama. Sv. Margareta Marija imala je od 1673. g. do 1675. g. nekoliko viđenja Srca Isusova. U jednom od posljednjih koje se obično zove "veliko ukazanje", a bilo je 16. lipnja 1675. g., u tijelovskoj osmini, Isus daje nalog za uvođenje blagdana Srca Isusova: "Stoga od tebe tražim da prvi petak nakon tijelovske osmine bude posvećen naročitom blagdanu u čast moga Srca, da mu se na taj dan učini časna naknada i prošnja naknadnom pričešću kako bi se naknadilo za sve nedostatke poštovanja dok je moje Tijelo u Euharistiji bilo izloženo na oltarima."

Na svršetku poruke Isus obećaje nagradu svima onima koji budu svetkovali blagdan njegova Srca: "Obećajem ti da će se moje Srce raširiti da obilno izlije bujice svoje božanske ljubavi na sve one koji mu budu iskazali tu čast, i koji će nastojati da je i drugi iskazuju."

 Danas, na dan klečanja svetu misu u 11:00h vlč. Goran Kovačević, župnik iz Davora.
Nužno je da nađemo malo vremena za susret sa Isusom prisutnim u Presvetom Oltarskom Sakramentu.

RASPORED KLANJANJA NA DAN ŽUPNOG KLANJANJA - 27. lipnja 2013.

u 10:00 – izlaganje Presvetoga na klanjanje
od 10:00 – 11:00 – Ljupina
od 11:00 – 12:00 – svečana misa 
od 12:00 – 13:00 – Ul. B. Trenka /parna. strana/, C.Medovića i K. Trpimira 
od 13:00 – 14:00 – Ul. B. Trenka / nep. strana/, Ivana Domca i Posavska 
od 14:00 – 15:00 – Ul. Kr. Zvonimira /nep. strana/ i Sv. Vida 
od 15:00 – 16:00 – Ul. Kr. Zvonimira /parna strana/, R. Boškovića i I. Kerdića 
od 16:00 – 17:00 – Ul. I.G. Kovačića /nep. strana/, Željeznička, 
od 17:00 – 18:00 – Ul. I.G. Kovačića /parna strana/, S. Raškaj i E. Purgarića 
od 18:00 – 18:45 – Zagrebačka, A. Hebranga i M. Đurića

 U 18:00 je završetak klanjanja, a potom večernja sveta misa koju prevodi naš župnik Ivan Štivičić

Na presveto srce Isusovo dan župnog klanjanje u našoj župi

27. lipnja je dan kada je Župa Kraljice svete Krunice određena za cjelodnevnu molitvu pred Presvetim na biskupijske, župne i osobne nakane.

Crkva će biti cijeli dan otvorena stoga vas potičemo da nađete za sebe nekoliko slobodnih trenutaka za iznijeti svoje molitve, vapaje i zahvale Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu. 

Na dan klečanja svetu misu u 11:00 predvodit će vlč. Goran Kovačević, župnik iz Davora.

Raspored klanjanja na dan Župnog klanjanja:

u 10:00 – izlaganje Presvetoga na klanjanje
od 10:00 – 11:00 – Ljupina
od 11:00 – 12:00 – svečana misa 
od 12:00 – 13:00 – Ul. B. Trenka /parna. strana/, C.Medovića i K. Trpimira 
od 13:00 – 14:00 – Ul. B. Trenka / nep. strana/, Ivana Domca i Posavska 
od 14:00 – 15:00 – Ul. Kr. Zvonimira /nep. strana/ i Sv. Vida 
od 15:00 – 16:00 – Ul. Kr. Zvonimira /parna strana/, R. Boškovića i I. Kerdića 
od 16:00 – 17:00 – Ul. I.G. Kovačića /nep. strana/, Željeznička, 
od 17:00 – 18:00 – Ul. I.G. Kovačića /parna strana/, S. Raškaj i E. Purgarića 
od 18:00 – 18:45 – Zagrebačka, A. Hebranga i M. Đurića

U 18:00 je završetak klanjanja, a potom večernja sveta misa koju prevodi naš župnik Ivan Štivičić.