Župa Kraljice svete Krunice

Devetnaesta Nedjelja kroz godinu

Devetnaesta nedjelja kroz godinu, donosi pouku o tome: kakav je Bog? Danas se mnogo govori kako ljudi nemaju PRAVU SLIKU O BOGU. Postoje različiti ateizmi, a ateizam često dolazi od krive slike o Bogu. Krivoj slici o Bogu često su povod krivi međuljudski odnosi. Kako će pravo shvaćati Boga-oca, onaj koji ima teško djetinje iskustvo o lošem ocu. To povlači i loše odnose među braćom i sestrama, a prenosi se i dalje u društvene odnose. Može se reći: prekruta slika o Bogu lako postaje povodom da se odbaci i sam Bog. O Bogu ne smijemo razmišljati kao slabom, ali ne ni kao krutom. Današnja misna čitanja pomažu da stvorimo pravu SLIKU o BOGU. Bog je: „Bog povijesti!“ No, u toj se povijesti nerijetko Bog čini više odsutnim, nego prisutnim. Ponekad nam može izgledati da smo bezdušno ostavljeni i prepušteni stradanjima, te ne vidimo spas niotkuda, kao da ni Boga nema. (Mi smo Vukovarci u našem teškom ratu zaista imali takve trenutke, ali naš je Bog došao, samo malo poslije. To sad znamo. Hvala mu na 'pruženoj' ruci i na današnjem radosnom životu). U takvim trenucima bez panike, u tišini kroz molitvu, možemo osjetiti spasonosnu Božju prisutnost. Divno je vidjeti da i prorok Ilija, u 1. čitanju, susreće Božju prisutnost baš u lahoru. Ilijin Bog nije poganski „bog“ koji gromovima, potresima i vatrom očituje svoju strašnu moć, nego je to Bog: mira, milosrđa, ljubavi i pravde, prema svojim stvorenjima, poput „šapata laganog i blagog lahora.“ O takvom Bogu govori i sv. Pavao u 2. čitanju. Pavao vidi da u propast srlja njegov izraelski narod, a on, sin toga naroda htio bi „i sam proklet biti…za braću svoju,“…od kojih potječe i „Krist…Bog blagoslovljen u vjekove.“ I evanđelist Matej predočava Kristovu spasilačku misiju, svojih učenika, na uzburkanom moru riječima: „Ja sam! Ne bojte se!“

Najava

Bijaše večer, a lađa šibana protivnim vjetrom. To je slika stanja učenika bez Isusa. „Protivan vjetar“ s kojim se susreće lađa, simbol je iskušenja za nadu i pouzdanje u Gospodina. Učenici htjedoše ostati uz nahranjeno mnoštvo, a Isus ih šalje, štoviše „prisili,“ da se prevezu prijeko. Sami bez njega. Učenici na lađi nisu samo u opasnosti. Oni su u kušnji vjere. Potrebna je čvrsta vjera koja će buditi pouzdanje u Odsutnoga, unatoč „protivnom vjetru.“

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (1Kr 19, 9a. 11-13a.)
Čitanje prve knjige o Kraljevima

Za ovonedjeljno, 1. čitanje, odabran je tekst iz Prve knjige o Kraljevima, iz poglavlja 19., „Ilija na Horebu“ – „Susret s Bogom.“ Prorok Ilija u narodu je zapamćen kao Ilija Gromovnik, a takvo je i njegovo cijelo proročko služenje: pod znakom Boga, Jahve koji ga kao „hrabra borca Zakona“ uznese na nebo „u vihoru ognja, u kolima s plamenim konjima“ (Sir 48,9). U današnjem čitanju Ilija se upoznaje s Bogom koji je „Božja dobrota i blagost.“ Ilija se skriva u pećini, na Božjem brdu Horebu i dobio je glas Božji koji mu reče: „Izađi i stani u gori pred Gospodinom. Evo, Gospodin upravo prolazi.“ Ilija je poslušao i čekao glas Božji. Ali, Gospodin ne bijaše u „olujnom vihoru ni u potresu.“ Nije bio ni u „ognju,“ nego se pojavio kao „šapat laganog i blagog lahora.“ Kad je to čuo Ilija, „zakri lice plaštem, izađe i stade na ulazu u pećinu.“

Opširnije...

Hodočašće župnih suradnika u Franjevačku župu svetog Antuna Padovanskog u našicama

U Subotu 02. kolovoza, župni suradnici, Pastoralno-ekonomsko vijeće, čitači i pjevači naše župe hodočastili su u Franjevačku Župu svetog Antuna Padovanskog u Našice.

 Tridesetak župnih suradnika zajedno sa župnikom Ivanom Štivičićem u jutarnjim satima ispred stara župne crkve krenuli su prema Osječko-baranjskoj županiji, točnije u Našice, gdje su posjetili Dvorac Pejačević, župnu Franjevačku crkvu/samostan u Našicama te Feričance kroz šume i vinograde. 

Na samom početku putovanja svojim govorom pozdravio nas je naš župnik te nakon toga je usljedila zajednička molitva.

Oko 09:30 sati dolazimo u Našice gdje smo posjetili muzej u dvorcu Pejačević u kojem se prikazuje život obitelji Pejačević.

Nakon obilaska dvorca Pejačević krenuli smo prema Franjevačkoj crkvi svetog Antuna Padovanskog u Našice gdje je usljedila svečana sveta misa u 11:00 sati.

Na dan hodočašća naših župljna je bila Gospe od Anđela tj. dan potpunog oprosta, tzv. Porcijunkulskog oprosta. Na ovaj dan u svim franjevačkim crkvama diljem svijeta vjernici su mogli dobiti porcijunkulski ili potpuni oprost od vremenitih kazni. Oprost vjernici mogli su dobiti taj dan ukoliko se ispovjede, pričeste, pohode franjevačku crkvu ili župu, te izmole Vjerovanje, Oče naš i pomole se na nakanu Svetoga Oca, tako je i za naše župljane bila organizirana sveta ispovijed u župi svetog Antuna Padovanskog.

Na početku svete mise pozdravio nas je fra. Dragutin Bedeničić župnik u župi svetog Antuna Padovanskog. Svetu misu u 11:00 sati predvodio je naš župnik.

Nakon svete mise i kratkog odmora krenuli smo prema Feričancima gdje smo kratko posjetili vinski podrum te krenuli restorančić koji se nalazi u vinogradu gdje smo imali ručak.

Nakon ručka i odmora krenuli smo prema Novoj Gradiški i uz Božju pomoć i lijepo vrijeme sretno i duhovno ispunjeni stigli svojim kućama.

Fotografije hodočašća u Franjevačku župu svetog Antuna Padovanskog možete pogledati u našoj galeriji.

Preobraženje Gospodinovo

Preobraženje Gospodinovo je blagdan kojim Crkva slavi čudesno Kristovo očitovanje učenicima, Petru, Jakovu i Ivanu.

Danas slavimo veoma uzvišen događaj iz Kristova javnoga života, o kojem nas izvješćuju sva tri sinoptika Matej, Marko i Luka te sv. Petar u svojoj drugoj poslanici. On je s Ivanom i Jakovom bio povlašteni očevidac toga događaja, koji cijeloga života nije zaboravio, pa o njemu u spomenutoj poslanici piše: “Uistinu, nismo vam navijestili moć i dolazak našega Gospodina Isusa Krista držeći se lukavo izmišljene bajke, nego jer smo bili očevici njegova (božanskog) veličanstva. On je, naime, primio čast i slavu od Boga Oca kad mu je od tako uzvišene Slave došao glas: ‘Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao.’ I taj glas koji je došao s neba mi smo čuli kad smo bili s njim na svetoj gori. Tim držimo vrlo sigurnim sve proroštvo. Vi dobro činite što upirete u nj pogled kao u svjetiljku koja svijetli u tamnome mjestu dok ne osvane dan i dok se ne pomoli Danica u vašim srcima” (2 Pt 1,16-19). 

U drugoj polovini svoga apostolskoga života Isus se jedne večeri s trojicom odabranih apostola popeo na Tabor, što se jedinstveno poput kakvog divovskog stošca iz plodne Ezdrelonske doline diže nebu pod oblake. Bila je noć, Gospodin je po običaju molio, a učenici su od umora pozadrijemali. I dok je Isus molio, “lice mu zasja kao sunce” (Mt 17,2), a “njegove haljine postadoše tako sjajnobijele kako ih ne može obijeliti nijedan bjelilac na zemlji” (Mk 9,3).

Ostatak događaja prepustimo majstoru pera svetom Luki, neka nam ga što više dočara. “I gle, dva čovjeka, Mojsije i Ilija, počnu s njim razgovarati. Pojaviše se u sjaju, a govorili su o njegovoj smrti koju mu je trebalo podnijeti u Jeruzalemu. Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, vidješe ga u sjaju, i obojicu što su stajali s njim. Dok su se ovi rastajali od njega, Petar mu, ne znajući što govori, reče: ‘Učitelju, dobro je da ostanemo ovdje! Napravit ćemo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.’ Dok je on to još govorio, naiđe oblak te ih prekrije. Kad zamakoše u oblak, učenici se prestrašiše, a iz oblaka doprije glas: ‘Ovo je Sin moj, Izabranik moj! Njega slušajte!’ U isti čas kad glas zaori, Isus se nađe sam. Oni su šutjeli i nikom ništa nisu kazivali u to vrijeme što su vidjeli” (Lk 9, 30-36).

Pius Parsch se pita što nam blagdan Preobraženja želi reći te nabraja četiri poruke. Prva je da sa strahopočitanjem punim vjere i klanjanja gledamo na Krista, vječnoga i neizmjernoga Kralja. I današnji je blagdan dan koji nas podsjeća na Krista Kralja. To se očito vidi u Časoslovu Božjega naroda kad nas Crkva u antifoni pred Jutarnju poziva: “Dođite, poklonimo se Višnjem kralju Slave!”

Druga je da u Isusovu preobraženju gledamo sliku i našega preobraženja, “kad on, Krist, iz zemlje uskrisi mrtve i ovo naše smrtno tijelo suobliči slavnome tijelu svome”.

Treća je poruka moralne prirode, a sastoji se u tom da u svjetlu Isusova preobraženja živimo, radimo i žrtvujemo se cijeli život. To konkretno znači da se neprestano nastojimo produhovljivati – voditi duhom – da gajimo nutarnji duhovni život te da se ne damo zarobiti materijalnim, sjetilnim i zemaljskim.

Četvrta je napokon poruka da mi imamo i sakramenat preobraženja. To je Euharistija. U misnoj nam se žrtvi očituje i nalazi u našoj sredini preobraženi, proslavljeni Gospodin, a u pričesti primamo “sjeme preobraženja”.

Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja

Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja slavi se u Hrvatskoj 5. kolovoza svake godine kao spomen na pobjedu u Domovinskom ratu. Na taj datum 1995. Hrvatska vojska je oslobodila okupirani grad Knin u
vojno-redarstvenoj operaciji OLUJA!

 Operacijom je vraćen u hrvatski ustavno-pravni poredak cijeli okupirani teritorij, osim istočne Slavonije. Oluja je uz Bljesak ključna akcija koja je dovela do kraja Domovinskog rata. U operaciji je oslobođeno 10 400 četvornih kilometara ili 18,4 posto ukupne površine Hrvatske. 

Nakon četverogodišnje okupacije gotovo trećine hrvatskog teritorija, života u izbjeglištvu i u vječnom strahu od neprijateljske odmazde, granata koje su danonoćno prijetile, brojnih neuspješnih pregovora i inicijativa, Republici Hrvatskoj ništa drugo nije preostalo nego vlastitom oružanom silom osloboditi hrvatski teritorij u cijelosti. Hrvatska je vojska stasala u silu koja je to sad mogla sama i bez ičije pomoći. U svitanje 4. kolovoza 1995. započela je Operacija Oluja. Nakon početnog djelovanja snaga HRZ-a i uništenih neprijateljskih sustava veze te topničke pripreme po vojnim ciljevima hrvatske snage krenule su u akciju istodobno iz 30 pravaca na bojišnici dugoj 700 kilometara. Udarnu snagu na glavnim pravcima napada činile su gardijske brigade, potpomognute specijalnom policijom MUP-a i Hrvatskim gardijskim zdrugom te domobranskim i pričuvnim postrojbama. Bila je to, u taktičkom i strateškom smislu, vojna operacija koju će zahvaljujući svojoj originalnosti i uspješnosti izučavati brojni vojni analitičari. Glavni smjerovi napada bili su s Dinare i Velebita u pravcu Knina. Već u operaciji Ljeto 95 stvoreni su preduvjeti da s vrhova Dinare prema Kninu krenu 4. i 7. gardijska brigada. S druge strane s Velebita preko Svetog Roka silovito su u pravcu Knina prodirale Specijalne postrojbe MUP-a.

Helikopterskim desantom duboko u neprijateljsku pozadinu ušao je 1. hrvatski gardijski zdrug. Sjevernije s područja Kapele preko Slunja i Rakovice s jedne te Korenice i Plitvica s druge strane nadirale su snage 1. gardijske brigade radi spajanja s V. korpusom Armije BiH u cilju deblokade bihaćke enklave. Zauzimanje prijevoja Ljubovo i neutraliziranje neprijateljske zračne baze u Udbini bila je zadaća 9. gardijske brigade. Prostor Banije okružen je iz nekoliko pravaca. Udarna snaga u pravcu Petrinje gdje je neprijatelj pružao žestok otpor, i dalje prema Glini bila je 2. gardijska brigada. Postrojbe 3. i 5. gardijske brigade za to su vrijeme bile u stanju pripravnosti na krajnjem istoku Hrvatske u slučaju eventualnih neprijateljskih pokreta.

Tijekom prvog dana operacije prodor postrojbi Hrvatske vojske po dubini iznosio je pet do petnaest kilometara, a neprijateljska uporišta dovedena u okruženje ili poluokruženje. Već drugog dana operacije provedeno je osamdeset posto planiranih borbenih zadaća. Većina okupiranih hrvatskih gradova je opet slobodna, slave Kostajnica, Petrinja, Glina, Slunj, Gračac, Obrovac, Drniš... Slavi se i u Kninu koji je bio središte neprijateljske pobune, no oduvijek hrvatski kraljevski grad. Slavi cijela Hrvatska. Oslobađanjem Knina, središta neprijateljske pobune u Hrvatskoj, ostvaren je najvažniji strateško-politički i vojni cilj, ne samo operacije Oluja nego i cijelog Domovinskog rata. Samo nekoliko dana poslije i na sjevernom dijelu bojišnice neprijateljske snage 21. kordunskog korpusa prisiljene su potpisati predaju.

U samo 84 sata vojnoredarstvene operacije Oluja, u kojoj je bilo angažirano gotovo 200 tisuća hrvatskih vojnika i kojom je oslobođeno više od 10 000 četvornih kilometara dotad okupiranog područja, Hrvatska vojska ostvarila je sve zacrtane ciljeve.

Čestitamo Vam 5. kolovoza Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja.

Osamnaesta Nedjelja kroz godinu

Svako živo biće na svijetu, treba određenu hranu da bi preživjelo. To je zakon opstanka jer bez hrane nema života, nego se umire i nestaje. Za čovjeka samo materijalna hrana nije dovoljna i potrebna mu je duhovna hrana. Čovjeku je potrebna takva hrana, koja će mu omogućiti pravi tjelesni i duhovni život i rast.

Za čovjeka se Bog brine za materijalno i duhovno, ali ne bez njegove aktivnosti, truda i želje, niti Bog išta može niti želi bez njega učiniti. Isus hraneći ljude u pustinji govori apostolima da im daju jesti jer želi suradnju s njima i svima nama. Želi u apostolima i slušateljima pobuditi vjeru i pouzdanje u Božju svemogućnost, dobrotu i ljubav, što je ljudski nemoguće.

Isus uz hranu za tijelo mnoge čudesno tjelesno i duhovno ozdravlja, pomiruje s Bogom i ljudima, te potiče na Božje, vječne i nepropadljive vrednote. To se događa i u slavlju Svete mise, koju proslavljamo i kajemo se za učinjene grijehe. 

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Iz 55, 1-3
Čitanje knjige proroka Izaije

Za 1. čitanje, odabran je tekst iz Knjige proroka Izaije II., iz poglavlja 55. Prorok je nadugo i naširoko naviještao blisko oslobođe­nje deportiranih Židova u Babilon. Sve je spremano za taj do­gađaj. Sada je dovoljno da se u to vjeruje; odatle se razumije ganutljivi poziv: "Svi vi koji ste žedni" - Ti žedni toliko su ugnjetavani da moraju plaćati i vodu koju piju. Bez novca, oni se muče i ništa ne zarađuju.

Takvi su bili oni u izgnanstvu, koje je prorok imao pred očima: "Ubogi i žedni vodu traže, a nje nema" (Iz 41, 17). "Dođite" - Ti ponizni žele ono bitno: vodu. Ali onaj koji ih poziva, cilja na njihovu želju i obećaje mnogo više od željeno­ga: vino, mlijeko i mirisna jela. "Dođite k meni" - Tko tu poziva? Oni kojima je bila bliska bi­blijska tradicija, mogli su pomišljati na lik Mudrosti, koja po­ziva k sebi na križanjima putova i pruža gozbu što hrani um i daje sposobnost razlikovanja (usp. Izr 8, 1-19; 9, 1-5).

Opširnije...