Župa Kraljice svete Krunice

40 DANA ZA ŽIVOT - MOLITVA PROTIV POBAČAJA

40 dana za život je miroljubiva i molitvena – dokazano djelotvorna – inicijativa za život, u koju je dosada uključeno više od 600.000 ljudi diljem svijeta. Sastoji se od molitve i posta (2 Ljet 7, 14; Mk 9, 29), miroljubivog bdjenja i osvješćivanja lokalne zajednice o potrebi zaštite nerođenog života i problemu pobačaja.

 Jesenska kampanja “40 dana za život” održat će se od 24. rujna do 2. studenog 2014. u Splitu, Osijeku, Sisku, Zagrebu i Vinkovcima. Pozivaju se svi ljudi dobre volje da se pridruže kampanji.

 Inicijativa “40 dana za život” pokrenuta je u SAD-u (Bryan-College Station, Teksas) 2004. godine, od četvero ljudi koji nisu željeli odustati od toga da se zatvori klinika za pobačaj “Planned Parenthood”. Budući da više nisu znali kako bi se borili protiv nje (nakon dvije godine nastojanja), počeli su tražiti Boga za pomoć i on im je otkrio vremenski okvir od 40 dana. Do sada je u inicijativi na međunarodnoj razini sudjelovalo više od 625 000 ljudi, 24 zemlje, 538 gradova; 9 973 ljudskih života spašeno je u posljednji čas, 101 radnik je dao otkaz, a zatvorene su 54 klinike. 

U Hrvatskoj je inicijativa “40 dana za život” započela 2014. godine, bdjenjima ispred Kliničkoga bolničkoga centra “Sestre milosrdnice” u Zagrebu, za vrijeme korizme. Znani plodovi u Zagrebu su iznenadili i same organizatore. Više od 1400 ljudi je bdjelo kroz 40 dana pred bolnicom, a od njih i žene koje su imale jedan ili više pobačaja iza sebe; trima trudnicama je ponuđena duhovna, moralna i materijalna pomoć; jedan par se upoznao i poslije nekoliko tjedana zaručio; jedna žena posvjedočila da je kroz bdjenje doživjela iscjeljenje od depresije; i mnoga druga svjedočanstva.

Više o samoj inicijativi saznajte na linku OVDJE.

Mala Gospa – spomendan Marijina rođenja

 Po kalendaru blagdan Male Gospe je uvijek 8. rujna. Zove se tako, budući da se slavi “mala Marija”, spomendan Marijina rođenja, za razliku od “Velike Gospe”, blagdana Marijina uznesenja na nebo, 15. kolovoza.

Blagdan Male Gospe ima svoje početke u Jeruzalemu, u 5. stoljeću. Tada je, naime, na mjestu gdje je prema predaji stajala Marijina rodna kuća, sagrađena crkva u čast svetoj Ani, Marijinoj majci. Kao spomen na ovu posvetu razvio se blagdan u čast Male Gospe: najprije na kršćanskom Istoku, a od 7. stoljeća i na Zapadu.

Za crkveni kalendar je karakteristično da za kalendarske spomendane svetaca uzima njihov “rođendan za nebo”, to jest njihov smrtni dan. U tri slučaja se, naprotiv, kao blagdan slavi početak zemaljskog života: Isusovo rođenje na Božić, rođenje Ivana Krstitelja 24. lipnja i Marijino rođenje - Malu Gospu 8. rujna. Drugim blagdanom slavi se i završetak njihova zemaljskog života. To je prije svega zbog zasebne uloge koju su u Božjem djelu spasenja imale ove tri osobe. Davna latinska izreka to ovako sažima: “Joannes fuit lucifer, Marija aurora, Christi nativitas ortus solis. – Ivan je bio zvijezda, Marija jutarnja zora, Kristovo rođenje sunčev izlazak.”

Iako je Mala Gospa manji blagdan, nezapovjedan, vrlo je drag puku. Toga dana mnogi hodočaste u marijanska svetišta ili barem na misu u najbližu crkvu.

Mala Gospa donosi jesen pa se u puku kaže “Gospa Mala – jesen prava!” O Maloj Gospi se lastavice skupljaju za odlazak. U puku je riječ, da ih Marija odvodi u tople krajeve, kao što ih i vraća na proljetni marijanski blagdan Blagovijest (25. ožujka). Sijeno do Male Gospe treba biti spremljeno, jer nema više pravog sunca i teško će ga biti sušiti. I pčele donose med do Male Gospe, a onda prestaju, znaju reći pčelari.

Mala Gospa je vremenski međaš i pokazatelj: ako je toga dana lijepo vrijeme, bit će cijeli mjeseca lijepo. Ljeto jenjava, vrijeme je jesenskih plodova.

23. Nedjelja kroz godinu, Sveti Marko Križevčanin – mučenik i branitelj katoličke vjere

Svetkovina trećega hrvatskog sveca Marka Križevčanina u svečevim će rodnim Križevcima u nedjelju 7. rujna biti proslavljena svečanim euharistijskim slavljem koje će u 11.00 sati na Trgu Josipa Jurja Strossmayera u središtu grada predvoditi bjelovarsko-križevački biskup mons. dr. Vjekoslav Huzjak.

Kraljevski grad Križevci rodno je mjesto sv. Marka Križevčanina, koji se je u cvijetu mladosti opredijelio za svećenički poziv. Studirao je u Grazu, a profesor mu je bio Petar Pazmany, kasniji nadbiskup i kardinal. Nastavio je studij u Rimu u Papinskome zavodu “Germanicum et Hungaricum“. Na jednom dokumentu, koji se čuva u arhivu toga Zavoda, i danas se može pročitati njegov vlastoručni potpis s dodatkom “Croata – Hrvat”. Nakon završenih studija ređen je za svećenika, vratio se u domovinu i neko vrijeme radio u svojoj Zagrebačkoj biskupiji. 

Uskoro mu je kardinal Pazmany povjerio službu ravnatelja sjemeništa u Trnavi (Slovačka). Gradska uprava pozvala je o. Stjepana Pongracza i o. Melkiora Grodzieckog, isusovce, da bi se brinuli za katolike u tom gradu i da bi ih duhovno vodili i hrabrili. Obojica su bili ljudi apostolskoga djelovanja i uskoro su se vidjeli plodovi njihova rada. To je razbjesnilo kalvine, pa su optužili katolike, da su namjerno izazvali požar u srpnju 1619. g. Zapovjednik kalvinske naoružane garde Juraj Rakoczy ušao je s vojskom u grad i strpao u tamnicu svu trojicu katoličkih svećenika. Tu su ih nagovarali da se odreknu vjernosti Petrovu nasljedniku, da ne budu više “papisti”, da postanu kalvini. Kad su sva trojica konačno to odbila, vojnici su ih mučili i konačno im odrubili glave 7. rujna 1619. godine.

Vijest o njihovu mučeništvu proširila se munjevitom brzinom. Knez Bethlen nikako nije htio dopustiti da mučenici budu dostojno pokopani. Tek nakon šest mjeseci to će s njegovim dopuštenjem učiniti grofica Katarina Palffy. Danas su njihovi grobovi u uršulinskoj crkvi u Trnavi.

Spomenuti kardinal Pazmany poveo je kanonsku istragu o mučeništvu svjedoka vjere, skupio potrebnu dokumentaciju i zatražio od pape Urbana VIII. da ih proglasi svecima. No, postupak se oduljio. Tek će papa sv. Pio X. svu trojicu mučenika proglasiti blaženima 15. siječnja 1905. godine. Svetima ih je proglasio papa Ivan Pavao II. 2. rujna 1995. u Košicama u tijeku svojega pastoralnog pohoda Slovačkoj.

U životu sv. Marka lako se može zapaziti da je bio uzorno odgojen, sposoban i marljiv, da je stekao takvo znanje i krepost da ga je nekadašnji njegov profesor, kardinal Pazmany, pozvao u svoju ostrogonsku nadbiskupiju (Mađarska) i povjerio mu vrlo odgovorne službe – upravu sjemeništa i odgoj budućih svećenika. Marko je svoje službe vršio predano i uspješno.

Iako je bio svjestan svoje hrvatske nacionalnosti, ništa mu njegovo hrvatstvo nije smetalo da pođe u Mađarsku na poziv ostrogonskoga nadbiskupa i stavi se u službu Crkve i naroda u toj zemlji. A kad je poslan u Trnavu, opet se je ponašao “kao u svojoj kući”. Dakle, Marko je u raznim državama i narodima (Italija, Mađarska, Slovačka) radio kao među svojima. On je zbilja pravi Europljanin. Zagreb i Rim, Ostrogon i Trnava za njega su bili jedno polje apostolskog djelovanja i pastoralnoga rada. Nije ljude dijelio po nacijama, pa ni po vjerskom uvjerenju. Postoje, naime, tolika svjedočanstva da je s kalvinistima bio u dobrim odnosima. Čak su se mnogi zgražali nad njegovom smrću. U kalvinima nije gledao neprijatelje, nego braću u Kristu, s kojima treba zajednički živjeti u Kristovoj ljubavi. Ljubav i dijalog poruke su sv. Marka, kojega Crkva slavi 7. rujna kao priznatog mučenika.

Blažena Majka Terezija

Majka Terezija dala nam je svima primjer i ohrabrenje da se može živjeti ljudski, smisleno, solidarno, sveto na ovoj zemlji.

Majka Terezija (Skoplje, 26. kolovoza 1910. - Kalkuta, 5. rujna 1997.), časna sestra albanskog i vlaškog podrijetla te indijskog državljanstva. Rođena je pod imenom Agnes Gonxha Bojaxhiu. Osnovala je katoličku redovničku zajednicu Misionarke ljubavi u indijskoj Kalkuti 1950. godine. Preko 45 godina služila je siromašnima, bolesnima, siročadi i umirućima. Misionarke ljubavi od početne male zajednice s vremenom su prerasle u zajednicu koja broji 5000 redovnica u oko 600 misija, škola i skloništa u 120 država svijeta. 

Papa Ivan Pavao II. proglasio je Majku Tereziju blaženom 19. listopada 2003. godine.

Od 1970. godine, međunarodno je prepoznata kao humanitarka i pomoćnica siromašnih i nemoćnih. Dobitnica je Nobelove nagrade za mir 1979., te mnogih drugih međunarodnih nagrada, među kojima se ističu najviše indijsko civilno odličje "Bharat ratna" iz 1980. za njen humanitarni rad, počasno državljanstvo SAD-a, Nagrada Albert Schweitzer itd. Misionarke ljubavi nastavljaju pomagati siromašnima i potrebnima širom svijeta pa tako djeluju i u Hrvatskoj. Majka Terezija više puta boravila je u Hrvatskoj, prvi put još 1928. godine. Župnik njene župe u rodnom Skoplju bio je hrvatski svećenik Franjo Jambreković, koji je utjecao na nju, a u Indiji je surađivala s hrvatskim svećenikom Antom Gabrićem. Skupština grada Zagreba 19. srpnja 1990. proglasila ju je počasnom građankom grada Zagreba.

Godine 1979., Majka Terezija dobila je Nobelovu nagradu za mir, "za rad koji poduzima u borbi za prevladavanje siromaštva i patnje, što također predstavlja prijetnju miru." Odbila je sudjelovati na svečanom banketu za laureate i zamolila je, da se nagrada od 192.000 dolara preda siromasima u Indiji, dodajući da zemaljske nagrade imaju važnost samo zbog toga što pomažu njezinom nastojanju za pomoć potrebitima u svijetu.

Kada je Majka Terezija dobila nagradu, bila je upitana: "Što možemo učiniti za promicanje mira u svijetu?" Ona jeodgovorila: "Idite kući i volite svoju obitelj." U govoru povodom dobivanja nagrade među ostalim je rekla: "Zahvalna sam i sretna što ovu nagradu mogu primiti u ime gladnih, golih, onih bez domovine, bogalja, slijepih i bolesnih od gube. U ime svih onih koji se osjećaju nepoželjnima, nevoljenima, nezbrinutima, u ime onih koji su isključeni iz našeg društva. Ja nagradu primam u njihovo ime i sigurna sam da će ova nagrada donijeti novu ljubav između siromašnih i bogatih. Na ovome je inzistirao i Isus i zbog toga je i došao na ovaj svijet, da bi siromašnima donio ovu radosnu vijest".

Također je istaknula, svoj glas protiv pobačaja: "U novinama čitamo ovo ili ono, ali nitko ne govori o milijunima malih koji su prihvaćeni s jednakom ljubavlju kao vi i ja, s Božjom ljubavlju. A mi ništa ne kažemo, ostajemo nijemi. Za mene su nacije koje su legalizirale pobačaj najsiromašnije zemlje. Oni se plaše malih, oni se plaše nerođenih. I dijete mora umrijeti jer ga oni više ne žele - ne žele više ni jedno djete - i dijete mora umrijeti."

Tečaj priprave za sakramentalni brak

Donosimo raspored Tečaja priprave za sakramentalni brak. Satnica početka predavanja ustaljena je u Novoj Gradišci, u dvorani Bl. Alojzije Stepinca s početka u 19:00 sati.

Pozivamo sve one koji se planiraju ženiti ili udavati da Tečaj obave na vrijeme.

Dvorana Bl. Alojzije Stepinca, Nova Gradiška
15. - 19. Rujna 2014. 19:00 sati.