Župa Kraljice svete Krunice

MNOŠTVO VJERNIKA NA HODOČAŠĆU U VOĆINU

Na blagdan Gospe Voćinske, 21. kolovoza nekoliko desetaka tisuća vjernika iz požeškog, posavskog i zapadno-slavonskog dijela Požeške biskupije predvođeno svojim svećenicima hodočastilo je u Voćin.

Već prethodnoga dana pješaci iz Davora, Nove Kapele, Nove gradiške i drugih posavskih župa, najvećim dijelom mladi krenuli su prema Požegi, gdje su im se za blagoslov hodočasnika u crkvi sv. Lovre pridružili i drugi vjernici iz Kuzmice i požeških župa te su navečer stigli u Stražeman i ondje prenoćili. Sutradan rano ujutro nakon molitve u stražemanskoj crkvi pod vodstvom župnika Josipa Devčića, unatoč kišnom vremenu pješaci su uvećani brojem nastavili put do Voćina. Slično su se u Voćin uputili pješice i hodočasnici iz Daruvara, Đulovca i drugih mjesta, biciklisti te sudionici hodočasničkog ultramaratona koji su započeli svoj hod u Novoj Kapeli. 

Središnje večernje euharistijsko slavlje toga dana u Voćinu predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević s brojnim svećenicima, đakonima, redovnicima i redovnicama, bogoslovima i sjemeništarcima te vjernicima koji su stigli osobnim automobilima ili autobusima. Na slavlju su među ostalima bili i predstavnici javne vlasti, saborski zastupnik Franjo Lucić, župan požeško-slavonski Alojz Tomašević, te članovi požeške gradske uprave. Kad je ulazna procesija stigla na liturgijski prostor „pod nebom“ biskup je pred likom Gospe Voćinske u nekoliko poklika uputio hodočasnički pozdrav Isusovoj Majci na koji su svi nazočni odgovarali pjevajući „Blažena ti što povjerova“. Uvodeći u taj čin biskup je spomenuo okupljenima kako im je poznato koga imaju u Voćinu, majčinsko srce koje ih i ovom prigodom prima, raširene ruke koje ih žele zagrliti te ih je pozvao da raspoložena i odana srca iskažu hvalu Isusovoj Majci. A u pozdravu koji je potom uputio svim hodočasnicima kazao je kako Požeška biskupija na ovom hodočašću želi zahvaliti Bogu za proglašenje svetim njezina utemeljitelja pape Ivana Pavla II. koji je okrunio lik Gospe Voćinske u Osijeku prije 11 godina te je prije „Slava Bogu“ pred slikom svetoga Pape izloženom usred oltarnoga prostora predvodio molitvu zahvale koju su vjernici tijekom priprave za slavlje kanonizacije u Rimu molili u svojim župama. Nakon što je biskup zapjevao „Slava Bogu“ u počast svetoga Utemeljitelja Požeške biskupije, oglasila su se i zvona voćinskog svetišta a vjernici se pridružili pjevajući himan hvale.

U homiliji biskup je zapitao nazočne zašto upravo danas na biskupijskom hodočašću u Voćin želimo zahvaliti Bogu što je papa Ivan Pavao II. proglašen svetim. Kazao je da je odgovor jednostavan. Papa je živio u skladu sa svojim geslom „Sav Tvoj – sav Marijin“. Ona mu je pomogla da bude čovjek velikih Božjih obzora, njegovih neprevarljivih nada. Dok danas zahvaljujemo za dar njegove svetosti, nastavio je biskup, želimo se pročistiti u svojim nadama, učvrstiti se u Božjem svijetu, nasljedujući Mariju i otvarajući svoje srce bistrim izvorima Božje Riječi koju smo navijestili. U tumačenju svetih čitanja biskup se najprije zadržao na jednostavnoj a dalekosežnoj tvrdnji sv. Pavla da je Isus rođen od žene. Istaknuo je da „biti rođen od žene“ nije tek neka činjenica fiziološke naravi, nego kako kaže Dogmatska konstitucija o Crkvi II. vatikanskog sabora, Marija je najprije začela Sina Očeva vjerom u srcu, prihvativši Božji naum spasenja, potom ga začela tijelom po Duhu Svetom, da bi ga rodila na ljudski način kako bi se u njem ostvario Božji „za“ čovjeka jači od smrti. Biskup je nastavio kako svako ljudsko začeće i rađanje od žene ima neuhvatljive otajstvene Božje dimenzije, da suvremeni znanstveno-medicinski a napose zakonodavni pristup braku i čovjekovu rađanju ne računa uvijek s dubokim značenjem žene i njezine uloge te ne učvršćuju nadu da će nam budućnost biti bolja. Žena, rađanje, novi čovjek i budućnost nerijetko se svode na laboratorijske ljudske mogućnosti, na manipuliranje za vlastite interese, promatraju ideološki, oduzimajući im dimenzije Božje i nade koje je on u njih stavio. Kazao je da ne razumije naše saborske zastupnike koji glasuju za zakone o neprirodnom istospolnom bračnom partnerstvu a ne promiču i ne zaštićuju ozbiljno brak između muškarca i žene i obitelj, te se zapitao kako misle da će tim putem osigurati budućnost Hrvatske koja se nalazi u dramatičnoj krizi zbog trajnog povećavanja broja umrlih a sve manjeg broja rođenih. Pozvao je napose nazočne žene da budu svjesne svoga dostojanstva po Bogu te da kao majke budu nositeljice njegovih nada u Hrvatskoj. Podsjetio je koliko je kod nas izgubljenih nada zbog toga što ima onih bračnih drugova koji se ne usuđuju na Božji poticaj živjeti ljubav darovateljicu života u opredjeljenju za brojnu djecu. Potaknuo je prisutne vjernike da se na ovom hodočašću pročiste i učvrste u Božjim nadama, da brak između muškarca i žene te obitelj vrednuju s Božjih polazišta i budu suradnici na ostvarenju onoga što dolazi iz njegovih mogućnosti.

Još je biskup progovorio kako je mnoštvo okupljenih vjernika na voćinskom hodočašću na svoj način nastavak ostvarivanja onoga što sv. Luka piše u Djelima apostolskim i što je naviješteno u današnjem prvom čitanju. Spomenuo je da su se Isusovi učenici u nedoumici s obzirom na ono što se s njime dogodilo nakon njegova vidljivog odlaska s ovoga svijeta, na čelu s Petrom okupili u „gornjoj sobi“, u dvorani posljednje večere da bi jednodušno postojani u molitvi s Marijom, Isusovom Majkom iščekivali dar Duha Svetoga, te zahvaćeni njime započeli poslanje Crkve koje traje dvije tisuće godina. Kazao je da je providnosnom odlukom pape Ivana Pavla II., nasljednika sv. Petra prije 17 godina utemeljena Požeška biskupija i da su brojna hodočašća u biskupijska marijanska svetišta svojevrsno okupljanje u „gornjoj sobi“ na jednodušnu i ustrajnu molitvu s Isusovom Majkom, da se u srcima vjernika otvorenima tim putem događa Isusov zahvat Duha Svetoga po kojem se učvršćuje zajedništvo požeške mjesne Crkve i ostvaruje poslanje koje joj je povjereno. Zahvalio je svima koji ne odustaju od te molitvene ustrajne jednodušnosti te po njima Isus Krist služenjem svoje Majke može u suvremenom hrvatskom društvu ostvarivati svoje djelo spasenja.

Nakon popričesne molitve na liturgijskom prostoru ugašeno je električno osvjetljenje te je započela služba svjetla, hvala i molbenica Isusovoj Majci u kojoj se zahvaljivalo za dar svetosti pape Ivana Pavla II. po Marijinu zagovoru i preporučalo hodočasnike njezinoj zaštiti. Za to vrijeme u maloj procesiji po svim dijelovima prostora na kojem se odvijalo euharistijsko slavlje pronesen je lik Gospe Voćinske te su mu vjernici mogli izraziti svoje poštovanje s upaljenim svijećama, pjesmom i molitvom. I ovom prigodom voćinsko svetište vjerničkim uzdizanjem svijeća uvis popraćen pučkim pjesmama i poklicima podarilo je sudionicima slavlja snažno iskustvo zajedništva, ispunjenosti Božjom blizinom, radošću i mirom. Biskup je na svršetku slavlja svima zahvalio za sudjelovanje i poželio da puninu srca koju nose svojim kućama podijele sa svima koje će susresti te najavio daljnji biskupijski marijanski hod sljedećih dana u pleterničkom svetištu Gospe od suza, Kutjevu i ponovno u Voćinu za Malu Gospu.

Blažena Djevica Marija Kraljica

Danas je blagdan Blažene Djevice Marije Kraljice, svojevrsna dopuna blagdana Marijina uznesenja na Nebo ili Velike Gospe.

Pio XII. je zaključio proslavu Marijanske godine 1954. uvođenjem blagdana Bl. Djevice Marije, Kraljice. Blagdan se slavio najprije 31. svibnja, a po novom se kalendaru slavi danas, na osminu Marijina uznesenja na nebo. Po svome uznesenju Marija je postala i kraljica neba i zemlje. Nauk je o Marijinu dostojanstvu kraljice izložio Pio XII. u svojoj enciklici Ad caeli Reginam. 

Naslov “kraljice” ide među one Marijine oznake što joj dade vjerničko razmišljanje, a još više pučka pobožnost. Marija se u pobožnosti ne naziva samo “kraljica”, već i “gospodarica”, “vojvotkinja”, pa čak i “carica”, u našem starom jeziku “cesarica”. Da li je pridavanje Mariji takvih naslova teološki opravdano? – Jest, jer se ona kao Majka i službenica Gospodinova dostojnom pokazala takove časti. Njezino kraljevsko dostojanstvo proizlazi iz njezina bogomajčinskoga dostojanstva. No ako liturgija kaže “da Bogu služiti znači kraljevati”, onda je Marija kao najodličnija Gospodinova službenica i iz toga razloga prava kraljica.

Zanimljivo je da je kršćanska pobožnost Marijin naslov kraljice često vezala uz pojam milosrđa, kako to svjedoči ona lijepa, u srednjem vijeku nastala molitva “Zdravo, Kraljice, Majko milosrđa”! Ona označuje vjeru u Marijinu dobrotu i spremnost da nas grješnike pred Gospodinom zagovara, da nam od njega prosi oproštenje i milost. Marija se kao kraljica sagiba nad našu ljudsku bijedu i pritječe joj u pomoć.

U Časoslovu naroda Božjega Crkva je na današnji dan u Službi čitanja stavila odlomak iz jedne od osam homilija blaženoga Amadeja, lozanskog biskupa. On je živio u prvoj polovini XII. stoljeća te sveto preminuo 27. kolovoza 1159. Prije nego je postao biskup u Lausannei, bio je redovnik cistercita u Clairvauxu, a zatim u Vivianu, gdje je stajao na čelu opatije Hautecombe. Papa Lucije II. imenovao ga je protiv njegove volje biskupom u Lausannei. Kao biskup dao se svim marom na apostolski posao obilazeći i najudaljenije predjele svoje biskupije. Veoma je nastojao i oko kršćanskoga odgoja mladeži, a ponajviše oko izgradnje pobožnoga i učenoga klera.

Kao vjerni učenik i sljedbenik sv. Bernarda bio je iskreno, žarko i odano pobožan prema Majci Božjoj, o čemu naročito svjedoči njegovih 8 homilija. Neka nam, dakle, on danas progovori o Mariji kao Kraljici svijeta i mira. “Promotri kako je ispravnim uređenjem i prije uznesenja po svemu svijetu zasjalo divno Marijino ime i kako se posvuda o njoj raširio slavni glas i prije nego bijaše na nebo uzneseno njezino veličanstvo. Dolikovalo je, naime, da Djevica Majka zbog časti svoga Djeteta najprije vlada na zemlji, a da onda uz slavu zadobije nebo. Dolično je bilo da se rasprostre u nižim stranama, da bi u svetoj punini ušla u nebesko: prenošena od Duha Gospodnjega iz kreposti u krepost, iz jasnoće u jasnoću.

Tako je već u tijelu imala predokus budućeg kraljevanja. A prispjevši neizrecivom uzvišenošću k Bogu, sada je bližnjima blagonaklona neiskazivom ljubavlju. Zato joj anđeli iskazivahu službu, zato je ljudi štovahu svojom odanošću. Njoj je pristupio Gabrijel s anđelima, a Ivan, radujući se što je njemu kao djevcu s križa bila povjerena majka Djevica, služio joj je s apostolima. Prvi su se veselili što vide kraljicu, a ovi drugi gospodaricu. Jedni pak i drugi bijahu joj poslušni blagim zanosom odanosti.

A ona, boraveći u najuzvišenijoj kuli kreposti i kao more puna božanskih darova, vjernom i ožednjelom puku u najvećem je izobilju izlijevala bezdan milosti, kojom je sve nadvisila. Tijelu je, naime, pružala spasenje, a duši lijek, moćna da podigne iz tjelesne i duševne smrti. Tko je ikad od nje otišao bolestan, žalostan ili neupućen u nebeska otajstva? Tko se nije vratio kući veseo i radostan, jer je isprosio od Gospodinove majke Marije što je htio?

Obilujući tolikim dobrima, zaručnica, majka jedinog zaručnika, mila i najdraža u raskošima, vrelo razumnih vrtova, zdenac živih i oživljujućih voda koje snažno teku s božanskog Libana - ona je tim nebeskim pritjecanjem dovodila s brda Siona do okolnih izvanjskih naroda rijeke mira i tokove milosti. Kad je, dakle, njezin Bog i Sin, kralj kraljeva, doveo Djevicu djevica uz slavlje anđela, radost arkanđela i klicanje neba, ispunjeno je proroštvo psalmiste, koji govori Gospodinu: "Kraljica ti zdesna stade, u odjeći pozlaćenoj, zaodjenuta izvezenim ruhom."

Dvadeseta nedjelja kroz godinu

U 20. nedjelji kroz godinu, evanđeliste Mateja, Isus nas želi podsjetiti na: ustrajnu MOLITVU, čvrstu osobnu VJERU i UNIVERZALNOST Crkve. U Isusovo vrijeme židovski je mentalitet još uvijek bio u znaku isključivosti. Mesija će doći, ali samo da 'spasi' Židove. Za Isusovo djelovanje to je samo prividno. To se pokazuje upravo u ovom evanđelju gdje puca svaka isključivost. Isus se namjerno udaljio u poganski kraj da se malo odmori. Pojavljuje se žena poganka – Kanaanka koja moli za pomoć. Isus se najprije ne obazire na to vikanje. Ništa ne odgovara. Isus triput čudno odbija ženu Kanaanku. Ali, žena je ostala uporna u svojoj molitvi. Priznaje svoju podređenost u odnosu na Židove. Moli poput gladnog 'psića' ispod gospodareva stola. Ona moli Isusa da joj izliječi bolesnu kćer. Njezina iskrena molitva pokreće Isusa i on ispunjava njezinu želju s riječima: „O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.“ Vjera u Isusa Krista vodi u suživot s drugim ljudima, jer Isusov i naš Bog je sveopći Bog – Bog prihvatljiv svima. O tome govori i prorok Izaija, u 1. čitanju: „Držite se prava i činite pravdu“ – jer ću inače „sinove tuđinske dovesti na svoju svetu goru…Dom moj zvat će se Dom molitve za sve narode.“ U Psalmu 67, sav puk sluša riječi tumačenja: „Nek se vesele i kliču narodi, jer Ti, Bože, sudiš pucima pravedno i narode vodiš na zemlji…Boga neka štuju svi krajevi svjetski.“ Bog daje slobodnu volju ljudima: hoće li činiti pravdu ili nepravdu. Apostol sv. Pavao ističe Božje milosrđe, u 2. čitanju, neobičnim riječima: „Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje.“ Ili, zatvorio u mogućnost neposluha, da se svima smiluje. Dakle, sve neposlušne Bog čeka da im se smiluje.

Najava

I neposlušnost je korak na putu spasenja. Teško je živjeti u neposluhu prema Bogu. No, Bog, Otac, strpljivo čeka sve čovječanstvo na obraćenje. „Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje.“ „Odbačenje“ Židova, odnosno njihovo neprihvaćane Kristove vjere, dovelo je do toga da se vjera počne širiti „cijelim svijetom.“ Tako je njihovo odbačenje dovelo do „pomirenja svijeta.“ U svemu tome očituje se Božja milost koju on iskazuje nad svim ljudima.

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Iz 56, 1. 6-7)
Čitanje knjige proroka Izaije

Za ovonedjeljno 1. čitanje, odabran je tekst iz Knjige proroka Izaije III. iz poglavlja 56., „Jahve prihvaća obrednik.“ Prorok naviješta da će uskoro moći ući u židovstvo obraćeni stranci (prozeliti), pod uvjetom da budu „vjerni savezu.“ Pisac prenosi narodu Božju riječ: „Držite se prava i činite pravdu, jer će se uskoro…objaviti moja pravednost.“ U vrijeme Trećeg Izaije dozrijeva vjera u opće spasenje. Neće se spasiti samo Izraelci nego i „sinovi tuđinski“ bit će jedan Božji narod. Prorok Izaija III. to veli ovako: „A sinove tuđinske koji pristadoše uz Gospodina da mu služe…i postojani su u savezu … njih ću dovesti na svoju svetu goru…Dom moj zvat će se Dom molitve za sve narode.“ Jeruzalem treba postati sveopće svetište svih Božjih ljudi. Ovdje se govori o eshatološkom spasenju. Ono se utemeljuje u činjenici što je čovjek stvorenje Božje, a ne stoga što on pripada izraelskom narodu. Zato se spasenje ne ograničava samo na Izrael, nego pripada svim ljudima. No, konačno se te riječi odnose na Crkvu kao zajednicu novoga Božjeg naroda.

Opširnije...

VELIKA GOSPA - UZNESENJE BDM

Dan 15. kolovoza Crkva katolička po svem svijetu slavi ponajveću marijansku svetkovinu Veliku Gospu ili Uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo.

Središnji je sadržaj svetkovine, da je Marija, kao prvi i jedini čovjek poslije Krista s njim u nebeskoj slavi "dušom i tijelom". To znači izraz "uznesena na nebo". Velika Gospa je i dan kada mnogi vjernici hodočaste u Gospina svetišta. 

Uznesenje - budućnost vjernika - Riječ "uznesenje" koliko god navješćuje nutarnji sadržaj onoga što Crkva slavi na Veliku Gospu, toliko mnogog vjernika stavlja u nedoumicu: što to znači? U čemu je srž, nauk Crkve, teološka podloga, sadržaj blagdana? Koju to vjersku zbilju, istinu, članak vjere, ima ovaj ponajveći marijanski blagdan? Crkveni blagdani nikada nisu samo vanjština, maglovita tradicija, slučajno nastali običaji, pučke svečanosti. Naprotiv, kršćanski blagdan ili svetkovina je uvijek mnogo više od obične svakodnevice. On približava vjernika otajstvu! Obnavlja i budi vjeru u Božja djela i obećanja.

Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije upravlja pogled vjernika k svršetku Marijinog zemaljskog života. Za nju je, kao i za svakog kršćanina završetak zemaljskog života istovremeno ulaz u vječni život, u neposredno zajedništvo s Bogom, u nebo, kako se najpopularnije kaže. Crkva blagdanom radosno proglašava: "Marija je uznesena na nebo!" Ostvarila je vjerničku, sveljudsku čežnju za nepomućenim, trajnim životom. I još nešto. Ovdje nije riječ kao kod drugih svetaca, da je Marija iz ovog "života Božje milosti" prešla u "život Božje slave". Središnji je sadržaj, otajstvo svetkovine, da je Marija kao jedini čovjek poslije Krista i s njim u nebeskoj slavi "dušom i tijelom". Ne samo dušom, kako to vjerujemo za druge pokojnike!

Otajstvo je u tome da je ona uznesena, proslavljena, u nebu, i dušom i tijelom, kako će, prema vjeri Crkve, svi spašenici biti tek na kraju ovog oblika vremena i svijeta, na sudnji dan, o "uskrsnuća mrtvih", kako stoji u kršćanskom Credu. Isus Krist je "tijelom i dušom" uzašao na nebo, u Božju slavu (Blagdan Kristova Uzašašća). Tako i Marija, upravo zato, jer je nedjeljivo povezana s Kristom: kao njegova tjelesna Majka i najbliža sudjelovateljica u njegovom spasiteljskom djelu. K tome: Marijino je uznesenje ne samo njezina odlika, nego, kaže saborski dokument, to je "slika i početak Crkve kakva ima biti u budućnosti".

Kratko: Marijina otajstvena sadašnjost je obećana budućnost svakom vjerniku! U tom saznanju se zapravo krije razlog tolikog štovanja i ljubavi vjernika svih dobi i svih vremena spram Isusove Majke Marije.

Marija je uznesena, znači ona je prvi uskrsnuli čovjek poslije Krista. I kao što je Kristovo uskrsnuće u zajedinci vjernika (Crkvi) djelotvorno njegovom životvornom otajstvenom prisutnošću (u sakramentima, svetopisamskoj riječi) tako se isto može reći o Mariji. Ona je prisutnija u svijetu nego ikoja druga žena.

Najava župnog hodočašća

Nastavljajući tradiciju hodočašća u Marijanska svetišta, tako ćemo i ove imati hodočašće Gospi Voćinskoj, Gospi od suza, Gospi Trsatskoj i Gospi Bistričkoj.

21. kolovoza (Gospa Voćinska) tradicionalno hodočašće našeg dijela Biskupije u Voćin.

31. kolovoza (Gospa od suza) tradicionalno hodočašće našeg dijela Biskupije u Pleternicu.

06. rujna (Gospa Trsatska) tradicionalno hodočašće naše župe u Rijeku.

11. listopada (Gospa Bistrička) tradicionalno hodočašće naše župe u Mariju Bistricu.

Molimo sve zainteresirane, posebno mlade, da se odazovu u što većem broju i da se jave u župni ured kako bi pravovremeno saznali sve informacije u vezi župnog hodočašća.