Župa Kraljice svete Krunice

Jedanaesta Nedjelja kroz godinu

Današnja 11. nedjelja kroz godinu, poziva nas na preispitivanje naših stavova i našeg držanja prema ljudima. Dijelimo li ljude: na grešne i bezgrešne, pravedne i nepravedne, dobre i loše, lijeve i desne, i … Jesmo li oni koji sve rješavaju „silom“ ili nas ljubav neprestano pokreće da ljude spašavamo, činimo boljima i sretnijima? Odakle grijeh i zlo u svijetu – ne može riješiti nikakav teoretski, ni akademski odgovor? S biblijskog stanovišta može se odgovoriti da zlo proizlazi iz čovjeka koji je zloupotrijebio svoju slobodu okrenuvši se protiv Boga – Stvoritelja.U čovjeku je zbog toga nastao rascjep, pa je sklon ZLU i DOBRU. Sklon je dobru, sposoban je za dobro, sposoban je ljubiti i činiti dobro. Ali je sklon i zlu, može činiti nečuvena zla, nad drugim čovjekom, prirodom i drugim stvorenjima. Ranjenu ljudsku narav Stvoritelj najuspješnije rješava preko Isusa Krista – Otkupitelja koji iscjeljuje ranjeno čovjekovo biće. čovjek koliko god bježi i slobodno odabire, teško podnosi stanje odvojenosti od Boga. Mnogi starozavjetni likovi od Adama, preko Kaina do Davida, koji nam je danas stavljen u 1. čitanje, iskusili su strah i jad nepodnošenja grijeha. David se pokajao za svoj grijeh i Gospodin mu oprašta grijeh. Apostol Pavao u Današnjem 2. čitanju veli Galaćanima: „Čovjek se ne OPRAVDAVA po djelima, nego vjerom u Isusa Krista.“ Iz današnjeg evanđelja po Luki čuli smo kako Isus pred farizejima brani ženu, a bila je grešnica u gradu! Farizej Šimun prigovorio je Isusu što razgovara s grešnicom. Ona se iskreno kaje i Isus joj oprašta grijehe. Isus pred sobom ne gleda grijeh nego grešnicu. Kršćansko je pravilo da grijeh treba mrziti, a grešnika ljubiti. To nije lako! Nije lako, ali mora biti tako i nikako drugačije!

Najava

Izmirenje s Bogom je najveći događaj kozmičkih i nebeskih razmjera. U izmirenju se uvijek susreću DVIJE LJUBAVI, ona koja okajava grijeh i ona koja velikodušno oprašta. A gdje se susreću dvije ljubavi, pokajnička i oprostiteljska, tu je Bog na djelu. Bog je jedini sposoban od grešnika stvoriti „novoga čovjeka.“ Bog grijeh liječi terapijom ljubavi. Potrebno je vjerovati u Božju ljubav i ponudu oproštenja, jer to od grešnika stvara novoga čovjeka. 

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (2 Sam 12, 7-10. 13)
Čitanje druge knjige o Samuelu

Knjige o Samuelu spadaju među 16 knjiga hebrejske Biblije koje se nazivaju „povijesnima“ i opisuju povijest Izraela. Sve te knjige imaju religiozno obilježje. Prikazuju odnos Izraela prema Jahvi, Bogu – vjernost ili nevjernost riječi Božjoj. Prvih nekoliko knjiga iz navedenog opusa: Knjiga o Jošui, Knjiga o Sucima, Knjige o Samuelu, Knjige o Kraljevima, nazvane su „Prijašnji“ ili „Rani proroci.“ Knjige o Samuelu sastoje se iz 5 cjelina: Samuel (1Sam1-7); Samuel i Šaul (1Sam8-15); Šaul i David (1Sam16-2); David (2Sam2-20); dodaci (2Sam21- 24). Knjige o Samuelu pokrivaju razdoblje koje traje od početka izraelske monarhije do kraja Davidova kraljevanja. Današnje 1. čitanje, uzeto je iz Druge knjige o Samuelu, iz poglavlja 12, „Natanovi prijekori – Davidovo kajanje.“ Ovonedjeljni odlomak stavlja pred nas Davidov dvostruki grijeh: otimanje žene Bet-Šebe svome vojnom časniku Uriji Hetitu i namješteno ubojstvo toga časnika, kako bi preotimanje žene prekrio. David dakle, griješi teško, smrtno. David, veliki kralj u Izraelu, od Boga pozvan, čuvar Saveza s Bogom – počinio je takav grijeh – na sramotu Bogu pred svim narodom, Bogu koji ga je 'postavio' na prijestolje.

Opširnije...

Sveti Antun Padovanski

Sv. Ante Padovanski rodio se 1195. godine u Lisabonu. Ostavivši svijet i stupivši u red sv. Franje, dobio je ime Ante, a jer je umro u talijanskom gradu Padovi i tu počivaju njegovi ostaci, dobio je naslov Padovanski.

Već u petnaestoj godini odlučio je posvetiti se Bogu, pa stupi u samostan Augustinaca kraj Lisabona. Kako si je uzeo za uzor sv. Antu pustinjaka, obavljao je uz svoje molitve i pokornička djela.

Došavši iz Medine u Asis puno je razgovarao sa sv. Franjom. Ovi razgovori napuniše ga utjehom i pouzdanjem; osobito ga se dojmila jednostavnost i usrdna ljubav spram Boga u sv. Franje. S toga odluči ostati posvema u Italiji i ne vraćati se u Španjolsku.

Svetu i oduševljenu riječ svetog Ante pratio je Gospodin vanrednim znakovima, rijetkim čudesima. Sjeverna Italija i južna Francuska bile su polje djelovanja svečeva. Na tisuće bi se zgrnulo oko njegove propovjedaonice, tako te je često pod vedrim nebom naviještao riječ Božju. Bezbroj ih je obratio što u propovijedi, što u ispovjedaonici, što u razgovoru.

Umro je u Arcelli kod Padove u svojoj 36. godini. Braća njegova pokopaše ga na njegovu želju u padovanskoj crkvi svete Marije Veće. Već u svibnju 1232. godine uvrsti ga papa Grgur IX. u svece. Redovnici sv. Franje odmah počeše pripreme oko gradnje crkve u Padovi na čast sv. Anti Padovanskom.

Crkva se dogradi 1263. godine; u travnju iste godine bude posvećena i u nju moći sv. Ante prenesene. Ovu je svečanost uzveličao svojom prisutnošću tadanji general reda sv. Bonaventura. Dade otvoriti lijes sv. Ante i svi se zadiviše, kad vidješe istrulo tijelo samo jezik cio i rumen, kako je ostao sve do dana današnjega.

Održan prvi susret župnoga zajedništva

U organizaciji Župe Kraljice sv. Krunice, jučer 09. lipnja 2013.g. održan je prvi župni susret župljana. 

S početkom u 18:00h počeo je svečani program u župnoj crkvi gdje su djeca i mladi izveli jednosatni program na oduševljenje svih župljana u kojem su djeca prikazala veliki talenat te uveselili sve prisutne.

Pod vodstvom Vjeroučiteljice Nede Mujić uslijedile su sportske igre, uzrasta od prvoga do osmoga razreda i mališana.
Sportski program potezanja užeta i skakanje u vreći je bio zanimljiv gdje smo se svi zabavili i nasmijali, te je ovaj dio programa prošao u sportskom ozračju.

Nakon sportskog dijela uslijedilo je druženje župljana i gostiju gdje su podjeljenje porcije graha i odojka.

Mladi su nas zasladili sa toplim i slasnim palačinkama.
Susret je uveličan nazočenjem gostiju iz županije i grada te tamburaškog sastava 'Ledina' iz Cernika. 

U večernjim satima uz blagoslov i zahvalu našeg župnika Ivana Štivičića okončan je naš župni susret.

  
Fotografije možete pogledati u našoj galeriji.

Deseta Nedjelja kroz godinu

U današnjoj 10. nedjelji kroz godinu C, sva čitanja poučavaju nas o našem životu, smrti i uskrsnuću. Tema koja prevladava u današnjim čitanjima je USKRSNUĆE i ŽIVOT. Kršćanstvo je osvijetljeno blagoviješću o velikoj budućnosti koju nam Bog sprema. Smrt nema više posljednju riječ nego baš – život, ŽIVOT VJEČNI. A Krist je darovatelj novoga života – vječnoga života. Isus veli: „Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će“ (Iv 11,25). No, ta na Kristu utemeljena nada u vječni život daje novu vrijednost ovome našem zemaljskom životu. Kršćanin je potaknut da intenzivno zaživi ovaj život. Jer,.. „svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svatko dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo“ (2Kor 5,10). O tome lijepo govori II. vatikanski koncil: „Iščekivanje nove zemlje nipošto ne smije oslabiti nego, dapače, razbuditi u nama brigu za izgradnjom ove zemlje gdje raste ono 'Tijelo' nove ljudske obitelji koje već može pružiti neku sliku novoga svijeta.“ Današnji svijet je postao „Veliki globalizator,“ koji je u vremenu elektronike učinio čovjeka prozirnim do te mjere da o čovjekovu životu zna gotovo sve: kuda i kamo ide, što ima, jede, govori, čita, piše, pa i što misli. To je sve u cilju totalne kontrole. Pomalo to nalikuje i onoj izreci iz katekizma: „Božje oko svuda gleda, sakrit mu se ništa ne da!“ Tako su nas učili u djetinjstvu o Božjoj svevidnosti, ali u odgojnom smislu. Ova odgojna fraza u svjetlu današnjeg Evanđelja gubi svoju osnovu. Bog je posve drugačiji. On nije strogi sudac koji gleda i čeka da pogriješimo, pa da nas kazni. Krist, nam objavljuje Boga koji je pravedan, ali ne samo pravedan, nego i milosrdan. Božje milosrđe je Božja dobrota. To znači da Bog u svojem milosrđu ne daje zlima zlo, a dobrima dobro, nego na zlo odgovara dobrim. To naš Bog traži i od nas!

Najava

Novi vječni život započeo je Isusovim uskrsnućem po kojemu Bog poručuje da je njegovo milosrđe jače od svake boli i smrti. Kako će to biti, ne znamo. Pred tajnom smrti ostajemo bespomoćni. Evanđeoska poruka kaže da je i žena iz Naina bila jednako bespomoćna pred njom. Ova nam poruka veli da je, po Isusu, ova ucviljena žena bila utješena, jer Bog „pogleda na neznatnost službenice svoje“ (Iv 1,48). „Nemojmo plakati!“ Bit ćemo utješeni!

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (1Kr 17, 17-24)
Čitanje prve knjige o kraljevima

Knjige o Kraljevima (postoje dvije knjige), nalaze se u zbirci 16 „Povijesnih knjiga“ Staroga zavjeta. Glavni sadržaj svih tih knjiga je povijest Izraela, ali i odnos Izraela prema Jahvi, Bogu. U prvoj knjizi nalaze se izvještaji o kraljevanju i smrti kralja Davida, o Salomonovoj vladavini, gradnji jeruzalemskog hrama, o kralju Roboamu nasljedniku Salomona, te o razlozima rascjepa kraljevstva na Sjeverno i Južno, te o Iliji Proroku. Ovo-nedjeljni odlomak uzet je iz Prve knjige o Kraljevima, „Uskrišenje udovičina sina.“ Tekst nam predstavlja veoma značajnog proroka Iliju koji je sav svoj život uložio u očuvanje vjere svoga naroda u Boga, Jahvu. On djeluje u vrijeme kralja Ahaba (874-853).

Opširnije...

Bezgrješno Srce Marijino

Bezgrješno Srce Marijino je pobožno ime, kojim rimokatolici nazivaju tjelesno Marijino srce kao simbol Marijinih kreposti, ljubavi prema Bogu i majčinske ljubavi prema čovjeku. Blagdan Bezgrješnog Srca Marijina, pomični je blagdan i slavi se u subotu nakon 2. nedjelje poslije blagdana Duhova, dan nakon blagdana Presvetog Srca Isusova. Prvi se put, Bezgrješno Srce Marijino spominje u Bibliji, gdje piše kako je starac Šimun prorokovao, kako će Marijino Srce probosti mač velike boli, tj. da će mnogo patiti.

Pobožnost Bezgrješnome Srcu Marijinome, intezivno se razvila u 17. stoljeću, najviše djelovanjem sv. Ivana Eudesa. Održao je prvi blagdan u čast Bezgrješnog Srca Marijinog, u jesen 1648. g. Utemeljio je nekoliko vjerskih društava, koja su promicala pobožnost prema Bezgrješnom Srcu Marijinu.

Prije njega, u manjoj su mjeri, širili pobožnost sv. Bernard, sv. Matilda, sv. Gertruda, sv. Toma Beckett, sv. Bernardin Sijenski i sv. Franjo Saleški. Tek 1855. g., službeno je ustanovljen blagdan Bezgrješnom Srcu Marijinu za cijelu Katoličku Crkvu. Papa Ivan Pavao II. uzdigao ga je 1996. g. od neobvezatnog na obvezatni spomendan.

Marijana ukazanja u Fatimi, povijesno su pridonijela još većem širenju ove pobožnosti. Sestri Luciji, nakon ukazanja 1917. g., Marija se ukazala i 1925. g. upravo s Bezgrješnim Srcem, tražeći pobožnost Bezgrješnome Srcu, te potičući pape, da posvete Njenom Srcu Rusiju, radi zaustavljanja širenja ateističkog komunizma i radi mira u svijetu.

Marija je u Fatimi pozvala vjernike, da časte Njezino Bezgrješno Srce tako da svaki dan mole krunicu te obavljajući pobožnost pet prvih subota u mjesecu, prisustvujući u te dane svetoj Misi, primajući sv. Pričest i četvrt sata razmatrajući jedno od otajstva krunice.