Župa Kraljice svete Krunice

Presveto Srce Isusovo

Srce Isusovo je naziv kršćanske pobožnosti prema Isusu i ujedno naziv blagdana. 
Pobožnost Presvetom Srcu Isusovu istaknuto je obilježje suvremenog katoličanstva. Srce je postalo simbolom uzvišene Kristove ljubavi uglavnom u europskoj civilizaciji. Čak i u Bibliji srce se smatra više sjedištem znanja negoli ljubavi. Pobožnost Presvetom Srcu Isusovu nalazimo kod srednjovjekovnih mistika, kao što su Julijana iz Norwicha, Francisca Rimska i sv. Bonaventura. U 16. st. njegovali su je kartuzijanci i kasnije isusovci.

Sv. Ivan Eudes (17. st.) dao joj je teološki temelj. Poticaj za uvođenje blagdana Srca Isusova, došao je iz francuskog grada Paray le Moniala prigodom ukazanja Srca Isusova, sv. Mariji Margareti Alacoque 1675. g. Ali tek 1765. g. papa Klement XIII. dopušta slavljenje blagdana Srca Isusova i to samo za one koji su izričito tražili. Bili su to poljski biskupi onoga vremena i rimska Nadbratovština Srca Isusova. 

Ubrzo su blagdan prihvatili redovnice Reda Pohođenja kojemu je pripadala sv. Margareta, cijeli Rim, potom biskupi i kraljica francuskog naroda, poglavari i članovi Družbe Isusove i tako se za kratko proširio gotovo u cijeloj Crkvi. Sv. Ivan Eudes (17. st.) dao joj je teološki temelj. Poticaj za uvođenje blagdana Srca Isusova, došao je iz francuskog grada Paray le Moniala prigodom ukazanja Srca Isusova, sv. Mariji Margareti Alacoque 1675. g. Ali tek 1765. g. papa Klement XIII. dopušta slavljenje blagdana Srca Isusova i to samo za one koji su izričito tražili. 

Bili su to poljski biskupi onoga vremena i rimska Nadbratovština Srca Isusova. Ubrzo su blagdan prihvatili redovnice Reda Pohođenja kojemu je pripadala sv. Margareta, cijeli Rim, potom biskupi i kraljica francuskog naroda, poglavari i članovi Družbe Isusove i tako se za kratko proširio gotovo u cijeloj Crkvi.

 Nakon što se blagdan Srca Isusova tako brzo proširio po mnogim biskupijama svijeta i vidjevši velike duhovne koristi od njegovog slavljenja, papa Pio IX. je 1856. g. posebnim dekretom odredio da se blagdan službeno slavi u cijeloj Katoličkoj Crkvi osobito s obzirom na potrebu zadovoljštine za grijehe. Misa i oficij odobreni su 1765. a općevažeći postali su 1856.. Blagdan Presvetog Srca Isusovog slavi se u petak nakon blagdana Tijelova i stoga je lipanj mjesec Presvetog Srca Isusova.
Jules Chevalier, utemeljitelj Misionara Presvetoga Srca Isusova je sebe i svoje djelo uvijek povjeravao Majci Božjoj.

Majku Božju je štovao pod imenom Notre Dame du Sacre–Coeur (Majka Srca Isusova), a sam Isus je prvi misionar toga Srca, jer nam je prvo objavio Božju ljubav prema nama. Sv. Margareta Marija imala je od 1673. g. do 1675. g. nekoliko viđenja Srca Isusova. U jednom od posljednjih koje se obično zove "veliko ukazanje", a bilo je 16. lipnja 1675. g., u tijelovskoj osmini, Isus daje nalog za uvođenje blagdana Srca Isusova: "Stoga od tebe tražim da prvi petak nakon tijelovske osmine bude posvećen naročitom blagdanu u čast moga Srca, da mu se na taj dan učini časna naknada i prošnja naknadnom pričešću kako bi se naknadilo za sve nedostatke poštovanja dok je moje Tijelo u Euharistiji bilo izloženo na oltarima."

Na svršetku poruke Isus obećaje nagradu svima onima koji budu svetkovali blagdan njegova Srca: "Obećajem ti da će se moje Srce raširiti da obilno izlije bujice svoje božanske ljubavi na sve one koji mu budu iskazali tu čast, i koji će nastojati da je i drugi iskazuju."

 Danas, na dan klečanja svetu misu u 11:00h predvodi fra. Nenad Meter iz Cernika.
Nužno je da nađemo malo vremena za susret sa Isusom prisutnim u Presvetom Oltarskom Sakramentu.
Za klanjanje i za misu bit će prijevoz iz Ljupine, krenut će autobus u 09:30h i vraća se nakon mise oko 12:00h.

RASPORED KLANJANJA NA DAN ŽUPNOG KLANJANJA - 07. lipnja 2013.
u 10:00h – izlaganje Presvetoga na klanjanje
od 10:00h – 11:00h – Ljupina
od 11:00h – 12:00h – svečana misa
od 12:00h – 13:00h – Ul. B. Trenka /parna. strana/, C.Medovića i K. Trpimira
od 13:00h – 14:00h – Ul. B. Trenka / nep. strana/, Ivana Domca i Posavska
od 14:00h – 15:00h – Ul. Kr. Zvonimira /nep. strana/ i Sv. Vida
od 15:00h – 16:00h – Ul. Kr. Zvonimira /parna strana/, R. Boškovića i I. Kerdića
od 16:00h – 17,00h – Ul. I.G. Kovačića /nep. strana/, Željeznička,
od 17:00h – 18:00h – Ul. I.G. Kovačića /parna strana/, S. Raškaj i E. Purgarića
od 18:00h – 18:45h – Zagrebačka, A. Hebranga i M. Đurića
u 18:45 – završetak klanjanja i misa.

Deveta Nedjelja kroz godinu

Za prvo čitanje imamo danas dio Salomonove molitve prilikom otvorenja hrama. Graditelj monoteističkog svetišta predviđa u svojoj molitvi da će u hram dolaziti i pripadnici drugih naroda sa svojim duhovnim i materijalnim potrebama. Moli da Bog usliša i tuđince kako bi i poganski narodi upoznali njegovo Ime. U evanđelju Isus ozdravlja satnikova slugu. Molitelj i bolesnik bili su stranci; dovela ih u židovsku zemlju rimska okupatorska vlast. Židovi svejedno mole Isusa neka usliša molbu satnika: "Dostojan je da mu to učiniš, jer voli naš narod, i sinagogu nam je sagradio!" Isus hvali satnikovu vjeru i uslišava njegovu molbu. Tako nas prvo čitanje i evanđelje potiču da slavimo današnju misu misleći na tuđince među nama. Neki su od njih u prolazu a neki stalno s nama žive. Ljudi drugog naroda a naše vjere. Ili čak drugog naroda i druge vjere, a stalno s nama i među nama. Ili istog naroda a druge ili nikakve vjere. Ova nas liturgija uči da kod Boga ima mjesta i za tuđince. Ima li za njih mjesta u našim župama i srcima?

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (1 Kr 8, 41-43)
Čitanje prve knjige o kraljevima

Salomon je podigao hram u prvim godinama svoga kraljevanja, a gradnja je trajala sedam godina. Tirski vladar Hiram poslao mu je gradu iz libanonskih šuma a i zanatlije. Kako mu nije mogao platiti, morao mu je za uzvrat ustupiti dio svoga državnog područja. Glava osma Prve o kraljevima sadrži opis prijenosa kovčega saveza iz šatorskog svetišta u novosagrađeni hram, kraljev blagoslov narodu prilikom otvorenja hrama, kraljevu molitvu za vlastitu dinastiju, za njegov narod i strance koji budu dolazili u hram te konačno posvetu hrama.

Opširnije...

Cijeli svijet u molitvi s papom Franjom

Sat klanjanja pred Presvetim Oltarskim Sakramentom održat će se 2. lipnja u 17h, istovremeno u svim župama i biskupijama diljem svijeta tako i u našoj župi.

Ovime vas izvješćujem da će u našoj župi spomenutog dana u navedeno vrijeme mladi naše župe prirediti i predvoditi klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.

Tako ćemo u Godini vjere na najbolji način očitovati svoje zajedništvo s nasljednikom sv. Petra i moliti za rast i čvrstoću u pravoj vjeri.

Obilježeno Tijelovo u našoj Župi

Svetkovina Tijela i Krvi Kristove u našoj župi obilježena je misnim slavljem koje je predvodio naš Župnik uz brojne vjernike, misi su nazočili u bijelim haljinama ovogodišnji krizmanici i pričesnici te djeca i odrasli u narodnim nošnjama.

Zbog kiše koja je padala cijelo jutro, tradicionalna procesija kojom se na Tijelovo s presvetim ide od sjenice do sjenice sve do stare župne crkve, otkazana je.

Za vrijeme slavlja svete mise, pričest je bila pod obje prilike jer je to svojevrsna Isusova želja i zapovijed. Samu svečanost svetkovine blagdana Tijelova obilježili smo na kraju svete mise klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.

Nakon klanjanja uslijedilo je druženje Župljana u župnoj dvorani.

   
Fotografije možete pogledati u našoj galeriji.

Tijelovo - svetkovina presvetoga Tijela i Krvi Kristove

Slavimo danas svetkovinu presvetoga Tijela i Krvi Kristove ili, kako je u nas uvriježeno reći, Tijelovo. Ovo nas slavlje poziva razmišljati ne samo o Bogu koji se utjelovio, to jest postao tijelo i čovjek prije dvije tisuće godina, nego nas poziva razmišljati o njegovoj utjelovljenoj prisutnosti koja ostaje u euharistijskom otajstvu pod prilikama kruha i vina.
Tijelovo je značajan katolički blagdan. Slavi se u četvrtak poslije svetkovine Presvetog Trojstva. U Hrvatskoj je neradni dan (jednostavno računanje datuma: deveti četvrtak nakon Uskrsa). Za Katoličku Crkvu, svetkovina je u spomen na ustanovljenje Euharistije na Veliki četvrtak.

Naš Gospodin, Sin Božji, došao je u tijelu ne samo kako bismo mi u njemu imali Šator sastanka s Bogom u kojem se posvećujemo jednom zauvijek, nego kako bi kako bi naš život postao Svetište Božje prisutnosti.

Časteći Presvetu Euharistiju i sami postajemo svetište posvećeno njegovom krvlju i životom, za razliku od onog šatora koji je bio škropljen krvlju životinja. Bog je izabrao naš život, to jest svijet nas ljudi za šator svoga boravka i svojom ga krvlju posvetio, te je nas očistio za službu Bogu živomu u čistoj savjesti. 

Euharistija stoga ne bi smjela biti izdvojeni trenutak našega života,nego sveobuhvatni i cjeloviti, trenutak konačnog posvećenja i ulaska u puno zajedništvo s Bogom. Ona je svetinja koja nas posvećuje u cijelom našem življenju, koju trebamo primati čiste savjesti, kako bi cijeli naš život mogao biti na službu Bogu živomu, koji je svojim životom, Tijelom i Krvlju, služio nama.

Samo primajući Boga živoga čista srca i čiste duše možemo ispravno živjeti i ostati vjerni i dosljedni savezu sklopljenome s Bogom koji obnavljamo časteći sveta otajstva njegova Tijela i Krvi. Dok ga primamo i dok ga častimo imamo upravo u njemu najveće jamstvo pravoga i vječnoga života, imamo savez krvlju zapečaćen, te se potrudimo na nju odgovoriti kako bismo, po njegovom Tijelu i Krvi, zadobili vječnu baštinu.

Za blagdan su vezane procesije, kojima se vjera javno svjedoči. Ona, naime, treba svoje očitovanje u javnom životu - kako bi bila prepoznata kao autentična u privatnom životu.