Župa Kraljice svete Krunice

Trideseta Nedjelja kroz godinu

U 30. nedjelji kroz godinu B, evanđelist Marko prikazuje Isusa koji čini posljednje napore u učenju svojih učenika.
Isus ide čvrstim korakom prema Jeruzalemu, prema kraju svog poslanja. Mnoštvo je ljudi oko Isusa, a u tom mnoštvu samo je jednom slijepom čovjeku jasno da je Isus Sin Davidov.
To znači da je obećani Mesija, da je Spasitelj svijeta, da je to onaj koga su nebrojeni naraštaji stoljećima očekivali. Sve to svjedoči slijepac svojim vapajem: „Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!“ Sljepoća je opaka bolest. Uzroci joj mogu biti različiti, ali je učinak uvijek isti: slijepac ne može percipirati okolni svijet i osuđen je na život u trajnoj tami. On živi u izolaciji, na rubu društvenih događanja.
Slijepaca određuje nesamostalnost i potreban je svakojake tuđe pomoći. Nama koji vidimo teško je reći kako slijepac sebi predočava svijet. Pitanje je, koliko uspijeva opipom ili sluhom, koji su kod njega razvijeniji, nadoknaditi ono što se uočava očima? Često se događa da netko i pored zdravih očiju ne uočava bitne stvari. Nije jedino fizička sljepoća uzrok čovjekova neuočavanja stvarnosti, oko sebe.
To jasno izričemo kad osobi s dobrim funkcioniranjem vida govorimo, da je slijepa kod zdravih očiju. Očito je da se ono bitno vidi tek nutarnjim pogledom – srcem, dušom. Zar se često ne događa i nama da tako mnogo o Isusu čujemo, da ga spominjemo, da mu se stalno molimo, a ipak kao da nam je on negdje jako daleko? Katkad se čini da ga i ne susrećemo u svom životu, puni svojih briga i problema, da ga ne čujemo i ne vidimo.
To je ono najsudbonosnije: mi Isusa zapravo ne vidim, kod zdravih očiju, a slijepac, pored puta, ga je osjetio srcem i dušom i zazvao u pomoć. Čovjek uočava stvarnost čitavim svojim bićem, a ne samo osjetilima. Treba ući u dubinu svoga bića, u svoje srce, da bi čuli i osjetili Isusa.

Opširnije...

Dvadeset i deveta Nedjelja kroz godinu

U 29. nedjelji kroz godinu B, Isus je i dalje na putu za Jeruzalem. Prate ga njegovi učenici. Dvojica učenika žele sebi osigurati najbolja mjesta uz Isusa: s desne i s lijeve strane. Isus veoma marno poučava svoje učenike, kako bi ih spremne ostavio za njihove zadatke nakon njega. Današnje se Markovo evanđelje, zapravo, opet vraća pouci samih učenika, onih najbližih. To se evanđelje prvenstveno odnosi na one koji su se predali u službu Krista i Crkve. Tiče se: pape, biskupa i svećenika. Jedan svećenik (Ivan Vijanej) kaže: „Prvi poslušatelj svoje propovijedi treba biti sam propovjednik.“ No, ovo evanđelje treba s korišću poslušati i svaki Kristov vjernik. Onaj koji želi biti odličan Kristov učenik: oženjen ili neoženjen, mlad ili star, žensko ili muško, svećenik ili svjetovnjak, treba, po Kristovu učenju, biti poslužitelj drugima. Poslužitelj, treba svoj život unositi u život drugih za njihovo unapređenje i obogaćenje. Prava kršćanska veličina ne sastoji se u tome da kršćani gospodare i nameću se, već da drugima služe prihvaćajući žrtve. 

Osim toga, nije dovoljno što smo jednom, u početku svoga života, kršteni vodom i Duhom svetim. Svi moramo proći kroz Isusov križ: da kroz muke i nevolje života dokažemo svoj učenički hod i vjernost Isusu Kristu i jedni drugima. Uzor kršćanima dakle, mora biti onaj koji je došao služiti i čije je trpljenje mnoge opravdalo. Stoga sv. Pavao piše i kaže da smo „u Isusovu smrt kršteni“ (Rim 6,3). Ali nama je jasno iz iskustva da je lakše diviti se Isusu nego ići za njim. Postoji opasnost da svoje kršćanstvo shvatimo kao učlanjenje u određeno društvo, a da u isto vrijeme ne činimo mnogo da ostvarimo potpuno sjedinjenje s Isusom, hod za njim. Jer, taj hod je bio i bit će uvijek težak i mukotrpan. Uvijek će biti teško prihvatiti izazov Isusove čaše, Isusova životnog odabranja. A ipak, na to smo svi pozvani. Jedino vjerom u njega postižemo spasenje. Slijedimo ga!

Opširnije...

U Požegi na proglašenju godine vjere našoj župi uručen katekizam katoličke crkve

U Nedjelju 14. listopada 2012.g. u Požegi povodom proglašenja godine vjere, pod euharistijskim slavljem koje je predvodio požeški Biskup mons. dr. Antun Škvorčević uručivani su katekizmi Katoličke Crkve.

U ime Župe Kraljice svete Krunice Katolički katekizam Crkve primila je voditeljica čitača (lektora) gospođa Marija Cindrić.

Molitva za dar vjere

Molitva za dar vjere

Gospodine Isuse Kriste!

Svojim si učenicima otvorio vrata vjere i
omogućio pristup božanskom životu.

Zahvaljujemo ti što si i nama udijelio taj dragocjeni dar,
što si nas pridružio zajedništvu tvoje svete Katoličke crkve
u Požeškoj biskupiji.

Molimo te, umnoži nam vjeru!

Pomozi da u snazi Duha Svetoga radosni živimo krsni savez s tobom,
upoznamo cjeloviti sadržaj naše vjere,
odvažno je svjedočimo u župi i biskupiji,
u obitelji i društvu te da je očitujemo djelima ljubavi.

Na nedjeljnom sudjelovanju u svetoj misi,
ispuni nas snagom svoga križa
i učini dionicima svoje pobjede nad smrću.

Tvojoj Presvetoj Majci i našim nebeskim zaštitnicima,
povjeravamo ustrajnost u pravoj vjeri,
kako bismo primili nagradu vječnoga života.

Koji živiš i kraljuješ, danas i uvijeke.
Amen.

Otvorenje Godine vjere u Požeškoj biskupiji

U predvečerje blagdana sv. Terezije Avilske, zaštitnice požeške katedrale i grada Požege, svečanim euharistijskim slavljem kojim je predsjedao požeški biskup msgr. dr. Antun Škvorčević otvorena je Godina vjere u Požeškoj biskupiji. Uz biskupa Antuna koncelebrirali je nadbiskup i metropolit đakovačko–osječki msgr. dr. Marin Srakić, biskup srijemski msgr. Đuro Gašparović i biskup bjelovarsko-križevački msgr. dr. Vjekoslav Huzjak.
Svečanom procesijom iz katedrale sv. Terezije u dvorište Doma Pape Ivana Pavla II. počela je misa na otvorenom na kojoj su se okupili svi svećenici Požeške biskupije sa članovima župnih pastoralnih i ekonomskih vijeća, sestre redovnice, bogoslovi, vjeroučitelji i brojni drugi vjernici iz svih krajeva biskupije osobito iz Požeškog arhiđakonata. Na početku slavlja biskup Antun pozdravio je sve okupljene i istaknuo: „S velikom vjerničkom poniznošću duboko danas zahvaljujemo Bogu za 15. godišnje dragocjeno dobro zajedništva naše požeške mjesne Crkve i to u svijesti da je to zajedništvo dar uskrsloga Gospodina u snazi njegova Duha, te istovremeno s iskrenom i živom spremnošću prihvaćamo poziv pape Benedikta XVI. i otvaramo Godinu vjere.

Opširnije...