Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja
- Detalji
- Objavljeno 05 Kolovoz 2015
- Napisao/la Dražen Đukić
Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja slavi se u Hrvatskoj 5. kolovoza svake godine kao spomen na pobjedu u Domovinskom ratu. Na taj datum 1995. Hrvatska vojska je oslobodila okupirani grad Knin u
vojno-redarstvenoj operaciji OLUJA!
Operacijom je vraćen u hrvatski ustavno-pravni poredak cijeli okupirani teritorij, osim istočne Slavonije. Oluja je uz Bljesak ključna akcija koja je dovela do kraja Domovinskog rata. U operaciji je oslobođeno 10 400 četvornih kilometara ili 18,4 posto ukupne površine Hrvatske.
Nakon četverogodišnje okupacije gotovo trećine hrvatskog teritorija, života u izbjeglištvu i u vječnom strahu od neprijateljske odmazde, granata koje su danonoćno prijetile, brojnih neuspješnih pregovora i inicijativa, Republici Hrvatskoj ništa drugo nije preostalo nego vlastitom oružanom silom osloboditi hrvatski teritorij u cijelosti. Hrvatska je vojska stasala u silu koja je to sad mogla sama i bez ičije pomoći. U svitanje 4. kolovoza 1995. započela je Operacija Oluja. Nakon početnog djelovanja snaga HRZ-a i uništenih neprijateljskih sustava veze te topničke pripreme po vojnim ciljevima hrvatske snage krenule su u akciju istodobno iz 30 pravaca na bojišnici dugoj 700 kilometara. Udarnu snagu na glavnim pravcima napada činile su gardijske brigade, potpomognute specijalnom policijom MUP-a i Hrvatskim gardijskim zdrugom te domobranskim i pričuvnim postrojbama. Bila je to, u taktičkom i strateškom smislu, vojna operacija koju će zahvaljujući svojoj originalnosti i uspješnosti izučavati brojni vojni analitičari. Glavni smjerovi napada bili su s Dinare i Velebita u pravcu Knina. Već u operaciji Ljeto 95 stvoreni su preduvjeti da s vrhova Dinare prema Kninu krenu 4. i 7. gardijska brigada. S druge strane s Velebita preko Svetog Roka silovito su u pravcu Knina prodirale Specijalne postrojbe MUP-a.
Helikopterskim desantom duboko u neprijateljsku pozadinu ušao je 1. hrvatski gardijski zdrug. Sjevernije s područja Kapele preko Slunja i Rakovice s jedne te Korenice i Plitvica s druge strane nadirale su snage 1. gardijske brigade radi spajanja s V. korpusom Armije BiH u cilju deblokade bihaćke enklave. Zauzimanje prijevoja Ljubovo i neutraliziranje neprijateljske zračne baze u Udbini bila je zadaća 9. gardijske brigade. Prostor Banije okružen je iz nekoliko pravaca. Udarna snaga u pravcu Petrinje gdje je neprijatelj pružao žestok otpor, i dalje prema Glini bila je 2. gardijska brigada. Postrojbe 3. i 5. gardijske brigade za to su vrijeme bile u stanju pripravnosti na krajnjem istoku Hrvatske u slučaju eventualnih neprijateljskih pokreta.
Tijekom prvog dana operacije prodor postrojbi Hrvatske vojske po dubini iznosio je pet do petnaest kilometara, a neprijateljska uporišta dovedena u okruženje ili poluokruženje. Već drugog dana operacije provedeno je osamdeset posto planiranih borbenih zadaća. Većina okupiranih hrvatskih gradova je opet slobodna, slave Kostajnica, Petrinja, Glina, Slunj, Gračac, Obrovac, Drniš... Slavi se i u Kninu koji je bio središte neprijateljske pobune, no oduvijek hrvatski kraljevski grad. Slavi cijela Hrvatska. Oslobađanjem Knina, središta neprijateljske pobune u Hrvatskoj, ostvaren je najvažniji strateško-politički i vojni cilj, ne samo operacije Oluja nego i cijelog Domovinskog rata. Samo nekoliko dana poslije i na sjevernom dijelu bojišnice neprijateljske snage 21. kordunskog korpusa prisiljene su potpisati predaju.
U samo 84 sata vojnoredarstvene operacije Oluja, u kojoj je bilo angažirano gotovo 200 tisuća hrvatskih vojnika i kojom je oslobođeno više od 10 000 četvornih kilometara dotad okupiranog područja, Hrvatska vojska ostvarila je sve zacrtane ciljeve.
Čestitamo Vam 5. kolovoza Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja.
Blaženi Augustin Kažotić – branitelj siromaha
- Detalji
- Objavljeno 03 Kolovoz 2015
- Napisao/la Dražen Đukić
Danas se spominjemo blaženog Augustina Kažotića, zagrebačkog biskupa i prvog hrvatskog blaženika.
Starodrevni grad Trogir na jadranskoj obali darovao je Crkvi i hrvatskome narodu dječaka koji je u Splitu ušao u Red sv. Dominika i studirao filozofiju i teologiju u istome gradu. Na putovanju za Pariz jedva je izbjegao smrti (njegov suputnik je ubijen) i nakon oporavka započeo je 1287. G. Studij na Sorbonni. Nakon završetka studija, radio je s fra Nikolom Bocassijem, generalom reda koji je kasnije postao kardinalom i papom pod imenom Benedikt XI. On će Augustina 1303. g. imenovati biskupom u gradu Zagrebu.
Kao zagrebački biskup pokazao je izvanrednu snagu duha. Bio je teološki pisac i propovjednik. Obilazio je biskupiju i poticao svećenike na duhovni život i pastoralni rad. Reformirao je liturgiju i uveo originalni “zagrebački obred”. Uveo je u katedrali zajedničko moljenje časoslova, utemeljio katedralnu školu ne samo za svećenike pripravnike, nego i za laike. Održao je bar dvije biskupijske sinode (1307. i 1314.) i sudjelovao na općem koncilu u Vienni (Francuska).
Bio je vrlo zauzeti član Hrvatskog sabora i 1318. g. predvodio je izaslanstvo episkopata u Avignon, gdje je Papi iznio probleme i poteškoće, koje je stvarao kralj Karlo Robert Anžuvinac. Kako mu kralj nije dopustio da se vrati u svoju biskupiju, Papa ga je imenovao biskupom Lucere, maloga grada u južnoj Italiji, koji je upravo bio oslobođen od Saracena. Nakon samo godinu dana biskupovanja umro je u gradu Luceri. Tijelo mu se čuva u gradskoj katedrali, a dio moći u njegovoj kapeli u zagrebačkoj katedrali.
Narod ga je odmah štovao kao sveca. Karlo, nadvojvoda kalabrijski, 1325. g. moli papu da Augustina proglasi svetim, a zagrebački misal u to doba već ima tekstove mise njemu u čast. Blaženim ga je proglasio Papa Klement XI. 1702. godine.
Uz osobito pastoralno djelovanje i vrlo skromni i siromašni osobni život, Augustin se posebno brinuo za siromahe. Tako je kanoniku upravitelju katedralne škole osigurao redovita materijalna primanja, ali mu je zabranio da od siromašnih učenika traži novac, ili bilo koje usluge. Od svojih biskupskih prihoda redovito je veći dio dijelio siromasima.
Osobitu pažnju je posvećivao zdravstvu i higijeni naroda. Iz Bamberga je naručio priručnik o zdravlju, a po selima je dao kopati bunare i saditi ljekovito bilje. Povjesničar Baltazar Krčelić, kanonik, piše da je 1312. godine u doba gradnje katedrale bila velika suša i da je po zagovoru svetog Biskupa na današnjem Trgu bana Jelačića provreo izvor vode, koji je u posljednje vrijeme vrlo lijepo uređen. To je svima poznati “Manduševac”. U devetstoljetnom nizu zagrebačkih biskupa Augustin je – uz kardinala Stepinca – uzdignut na čast oltara, a vodi se postupak za njegovo proglašenje svetim.
MOLITVA BLAŽENOM AUGUSTINU KAŽOTIĆU
O, blaženi Augustine, koji si, pun revnosti za spas neumrlih duša, riječju i djelom poticao svakoga na dobro, a svojim neumornim propovijedanjem branio i širio Kristovu vjeru, isprosi nam milost, da kao prava djeca Katoličke crkve, vjerujemo sve ono što je Bog objavio i vršimo sve što nam je zapovijeđeno, da sačuvamo svoju vjeru od zabluda i dušu od grijeha te tako postignemo spas svoje duše. Amen
Gospa od Anđela, Osamnaesta nedjelja kroz godinu
- Detalji
- Objavljeno 02 Kolovoz 2015
- Napisao/la Dražen Đukić
Na ovaj dan se prisjećamo obraćenja svetog oca Franje koji se dogodilo upravo 2. kolovoza 1208. godine u malenoj crkvici svete Marije od Anđela, podno grada Asiza, a u franjevačkoj povijesti, ta crkva je poznata kao Porcijunkula.
Gospa od Anđela je stara franjevačka svetkovina, potječe iz prvih franjevačkih dana, a slavi se 2. kolovoza. Na ovaj se dan prisjećamo obraćenja svetog Franje koje se dogodilo 2. kolovoza 1208. godine u crkvici Marije od Anđela, blizu Asiza, koja je u franjevačkoj povijesti poznata kao Porcijunkula.
Dan Gospe od Anđela je i dan potpunog oprosta, tzv. Porcijunkulskog oprosta. Na ovaj dan u svim franjevačkim crkvama diljem svijeta vjernici mogu dobiti porcijunkulski ili potpuni oprost od vremenitih kazni. Oprost vjernici mogu dobiti od 1. kolovoza u podne do 2. kolovoza u ponoć ako se ispovjede, pričeste, pohode franjevačku crkvu ili župu te izmole Vjerovanje, Oče naš i pomole se na nakanu Svetoga Oca.
Potpuni oprost je godine 1216. sv. Franjo izmolio od pape Honorija III., koji je odredio posebni oprost svima onima koji pohode crkvicu Porcijunkulu. Oprost je prvotno bio vezan uz pohod Porcijunkuli, ali kasnije se proširio na sve franjevačke crkve.
Ljudi su nekoć morali hodočastiti u Svetu Zemlju da bi zadobili ovakav oprost, oprost od vremenitih kazni za grijehe, što je mnogima bilo nemoguće. U tome je i veličina svetog Franje koji je učinio da se i u Asizu u Porcijunkulskoj crkvici može dobiti takav oprost.
„Sve vas želim poslati u raj“ – tim je riječima Franjo Asiški vjernicima okupljenim u Porcijunkuli 2. kolovoza 1216. godine objavio da je od pape Honorija III. izmolio potpuni oprost za sve koji posjete tu crkvicu, ispovjede se i pokaju.
Blagdan Gospe od Anđela, kada se franjevci spominju obraćenja sv. Franje, postao je važnim trenutkom pomirbe za vjernike, da poput Franje mogu doživjeti Gospodinovo milosrđe. Slaveći Gospu od Anđela, vjernici dobivaju i poticaj da se sjete svoga anđela čuvara, da mu zahvale za sve trenutke kada ih je štitio i čuvao, a nisu znali kako se to dogodilo.
“Anđele, čuvaru mili, svojom snagom me zakrili,
prema Božjem obećanju, čuvaj mene noću danju,
osobito pak me brani, da mi dušu grijeh ne rani,
A kad s ovog svijeta pođem, sretno da u nebo dođem,
da se ondje s tobom mogu, vijekom klanjat dragom Bogu!”
Sveti Joakim i Ana, roditelji Blažene Djevice Marije
- Detalji
- Objavljeno 26 Srpanj 2015
- Napisao/la Dražen Đukić
Sveti Joakim i Ana su kršćanski sveci, supružnici, roditelji Blažene Djevice Marije. Spomendan im je u Katoličkoj crkvi 26. srpnja.
Sv. Joakim i Ana ne spominju se u Svetom pismu, ali ih zato susrećemo u apokrifnom spisu iz 2. st. pod naslovom Protoevanđelje sv. Jakova.
Prema tom apokrifnom spisu, Joakim i Ana nisu mogli imati djece pa su molili Boga da im udijeli taj dar. Joakim je kao bogat čovjek svoje prihode dijelio na dva dijela. Jedan dio je davao narodu, a drugi dio je prikazivao Gospodinu kao žrtvu. Joakim se tijekom 40 dana povukao u pustinju da posti i moli ne bi li mu se Gospodin smilovao i dao potomka. Isto je kod kuće činila i njegova žena Ana.
Ana je u poodmakloj dobi rodila djevojčicu – Mariju. Svetoj se Ani u zagovor utječu žene željne poroda, trudnice i porodilje i majke općenito. U Njemačkoj su sv. Anu štovali rudari, rezbari drva i ebanovine i zlatari. Anu se zaziva i moli za dobru smrt. Na papinskome dvoru sv. Anu su osobito štovali konjušari pa su na njezin blagdan priređivali svečanu procesiju. Svjedok je toga kulta crkva sv. Ane u Vatikanu podignuta 1505. godine.
Mjesni odbor “Tenja” nizom prigodnih manifestacija obilježava Dan Mjesnog odbora Tenja – Svete Ane. U Osijeku, Dan Svete Ane obilježava se molitvom u crkvama, a posebno ispred groblja Sveta Ana.
Ana je jedno od mnogih svetopisamskih vlastitih imena vrlo raširenih u svijetu. U izvornom hebrejskom i u grčkom jeziku glasi Hannah i znači ljupkost, milost. Inačica ovog imena je mnogo: Ane, Anica, Ančica, Anika, Ankica, Anita, Anuša, Nuša, Hana.
Navedenima sretan imendan!
Blagdan svetog Jakova apostola
- Detalji
- Objavljeno 25 Srpanj 2015
- Napisao/la Dražen Đukić
Blagdan je svetog Jakova apostola, a posebno će ga proslaviti Šibenska biskupija koja mu je i posvećena.
Svečane mise održat će se i u kapeli sv. Jakova na obroncima Medvednice, iznad Zagreba, a tu je još i crkva sv. Jakova u Opatiji. U đakovačkoj biskupiji više je župnih crkvi posvećeno sv. Jakovu.
Posebno će svečano biti u Međugorju jer je sv. Jakov apostol – zaštitnik župe Međugorje.
Sveti Jakov, zajedno s Petrom i Ivanom, pripada najužem krugu oko Isusa. S njima je bio prisutan uskrsnuću Jairove kćeri, Isusovu preobraženju na Taboru, njegovoj smrtnoj borbi u Getsemaniju.
Bio je sin Zebedeja i Salome, brat Ivana evanđelista. Na apostolsko ga je djelo pozvao sam Isus Krist.
Tijelo sv. Jakova preneseno je u Compostellu u Španjolskoj gdje je njegov grob, uz Rim i Jeruzalem, postao najpoznatije hodočasničko stjecište. Španjolska ga je uzela za svoga zaštitnika, a kad njegov blagdan padne u nedjelju onda je za Španjolsku ta cijela godina jubilarna Jakovljeva godina.
Svetog Jakova su u srednjem vijeku kao svoga zaštitnika uzeli vitezovi, a pod njegovu se zaštitu utječu kožari, apotekari, ratari, voćari te hodočasnici i putnici, pa ga slikari često prikazuju upravo kao hodočasnika sa štapom u ruci.
