Župa Kraljice svete Krunice

Najava župnog hodočašća

Nastavljajući tradiciju hodočašća u Marijanska svetišta, tako ćemo i ove imati hodočašće Gospi Voćinskoj, Gospi od suza i Gospi Bistričkoj.

21. kolovoza (Gospa Voćinska) tradicionalno hodočašće našeg dijela Biskupije u Voćin.

31. kolovoza (Gospa od suza) tradicionalno hodočašće našeg dijela Biskupije u Pleternicu.

11. listopada (Gospa Bistrička) tradicionalno hodočašće naše župe u Mariju Bistricu.

Molimo sve zainteresirane, posebno mlade, da se odazovu u što većem broju i da se jave u župni ured kako bi pravovremeno saznali sve informacije u vezi župnog hodočašća.

Prijave za biciklističko hodočašće u Slavonski Kobaš

Biciklisti naše župe, u subotu 11.07. biciklima hodočašće u Slavonski Kobaš. 

Ovim putem pozivamo sve zainteresirane župljane za biciklističko hodočašće da se prijave na navedene brojeve gdje će dobiti sve potrebne informacije.

Vinko - 091/168-2894
Milan - 098/187-6365

Molimo sve zainteresirane da se prijave do srijede 08.07.

Spomendan mučeništva Dive Grabovčeve

Svakog ljeta, točnije na prvu nedjelju poslije Petrova, 05.07.2015, tisuće hodočasnika iz Rame, Hercegovine, Bosne, Hrvatske i svijeta hodočaste na grob Dive Grabovčeve na Kedžaru, na Vran planinu.

Već tradicionalno, prve nedjelje u mjesecu srpnju, na Kedžari će biti obilježen spomen na Divu Grabovčevu, ramsku junakinju, čija je životna priča nadaleko poznata. Ovogodišnje misno slavlje predvodit će generalni definitor Franjevačkog reda dr. fra Ivan Sesar.

Diva Grabovčeva († Kedžara, BiH, oko 1680 – hrvatska mučenica, djevica) je djevojka iz hrvatskog naroda, katoličke vjere, koja je živjela u 17. stoljeću za vrijeme turske vladavine. Mladi Tahir - beg Kopčić iz Kupresa svakako je htio imati Divu za ženu. Lijepo ju je zaprosio, kada je imala dvadesetak godina, ali ona je odbila uz suglasnost svoje obitelji. 

Zatim je beg poslao svoje pomoćnike, da zaprose Divu u njegovo ime. Pronašli su je na paši sa stadom ovaca. Ona je ponovno odbila i čvrsto je bila pri svojoj odluci i pobjegla u planine. Tahir - beg Kopčić je tada ponovno došao, našao je, napao i ubio nožem.

Pokopana je na Vran planini, ispred Kedžare u blizini Prozora. Označen je njen grob. Od toga vremena do danas brojni hodočasnici dolaze na njen grob i iskazuju počast. Postavljen je brončani spomenik, rad kipara Kuzme Kovačića, 1998. godine.

"Svake se godine na prvu nedjelju u srpnju slavi spomendan njenog mučeništva, kada se služi sv. Misa i prisustvuje više tisuća hodočasnika." Dr. Ćiro Truhelka objavio je knjigu o Divi i njenom grobu.

Marko Perković Thompson je na albumu Bilo jednom u Hrvatskoj iz 2006., snimio pjesmu „Diva Grabovčeva" u kojoj pjeva o njenoj tragičnoj sudbini.

 Dušman tuče, mlado tijelo ubija, u oku joj gasi nevin sjaj,
molitva je na usnama bila joj za kraj, umre tijelo, al' duša ode u Gospin zagrljaj!

Svečano obilježena svetkovina Predragocjene Krvi Kristove u našoj župi

Članovi zajednica Krvi Kristove iz Nove Gradiške i Starog Petrovog Sela, pripravljali su se duhovno za 1. srpnja, svetkovinu Predragocjene Krvi Kristove.

 Trodnevni program odvijao se u našoj župnoj crkvi Kraljice svete Krunice. Prve i druge večeri program je vodio naš župnik Ivan Štivičić. Vjernici su molili krunicu s razmatranjima, poslije toga slavili su svetu misu. 

Drugog dana, nakon molitve Časoslova, također su zajednički molili krunicu i nazočili svetoj misi. Treće večeri, na samu svetkovinu Predragocjene Krvi Kristove, svetu misu je slavio fra Bono Tomić iz župe Trn kod Banja Luke.

Vjernici su se ispitom savjesti najprije pripravili za svetu ispovijed. Poslije sakramenta pomirenja, slavljena je sveta misa, a nakon mise bilo je klanjanje pred Presvetim. Bilo je doista lijepo i svečano, u znaku duhovnosti i pobožnosti Krvi Kristove, koju članovi zajednica njeguju i svakodnevno žive. Trodnevni program i susret završili su domjenkom i druženjem.

Novogradiška zajednica Krvi Kristove broji 40-ak članova, staropetrovoselska 25. Kako ističe voditeljica jedne i druge zajednice s. Bernadeta Tomić, Klanjateljica Krvi Kristove, uskoro će se u zajednice uključiti i novi, mladi članovi.

Fotografije svetkovina Predragocjene Krvi Kristove možete pogledati u našoj galeriji.

Photo: Milan Knežević

Sveti Petar i Pavao

Apostoli Petar i Pavao bili su jednostavni ljudi poput nas danas. Petar je bio ribar, a Pavao visoko naobraženi teolog.

Obojica su bih vjernici židovske vjere, ah bez nekog iskustva vjere, stoga obični, svagdašnji ljudi. Petar je rekao Isusu: »Odlazi od mene, jer sam čovjek grešnik«. Pavao je umjesto ljubavi koju je naređivalo Sveto pismo išao progoniti i zatvarati kršćane. U čemu je bila njihova veličina? Kad su doživjeli preokret? 

Petra je Isus zapazio, čvrsto uzeo za ruku i rekao mu: »Pođi za mnom.« Pavla je Isus srušio s konja, ukazao mu se i rekao mu da će ga od sada upotrijebiti da bude navjestitelj njegove Radosne vijesti. Petar se dugo opirao Isusu, nije prihvaćao ono što Isus govori. Griješio je, plakao, suprotstavljao se Isusu i kajao, bježao od njega i vraćao mu se. I ustrajao je do kraja. Nakon najtežeg razočaranja, Isusove smrti, nije odustao, jer ga je Isus uporno tražio. Na Duhove je doživio iskustvo Duha Svetoga, primio darove Duha i iskustva vjere te je počeo držati govore koji su obraćali tisuće ljudi. Zbog tog iskustva koje je dobio na Duhove, mogao je liječiti bolesnike; ljudi su bolesnike iznosili na trgove da Petrova sjena padne na njih, i bili bi izliječeni.

I Pavao se opirao Isusu. Isus ga je srušio na tlo na putu za Damask. Tada je Pavao upitao: »Gospodine, što hoćeš da činim?« Isus mu je rekao neka primi krštenje i slijedi njegove stope. Pavao je to učinio, progledao, dao se krstiti i počeo naviještati vjerno po Maloj Aziji sve do Grčke i do blizine naših krajeva, a na kraju dospio i u Rim, gdje je smrću svjedočio za Isusa iz Nazareta. Nije žalio života, jer je bio svjestan koliko mu Isus znači. Pisao je: »Znam kome sam povjerovao«. »Meni je živjeti Krist, a smrt samo dobitak«, kaže on. »Znam kome sam povjerovao« - to je Pavao živio.

Iskustvo pred Damaskom, iskustvo krštenja, a onda iskustvo u pustinji damaščanskoj i u dugoj molitvi, iskustvo prve Crkve, prijateljstvo vjernika Barnabe, a onda razgovor s apostolima u Jeruzalemu, i napokon iskustvo koje je dobivao propovijedajući Božju riječ i videći kako se ljudi obraćaju, te kako su mnogi bili izliječeni njegovom molitvom i vjerom, sve mu je to dalo snagu da bude ponosan do kraja što je smio biti Isusov učenik. Iskustvo Duha Svetoga dalo je Petru snage da izdrži sve nedaće i progonstva. Bio je bačen u tamnicu, Herod ga je htio drugi dan pogubiti te tako pridobiti narod za sebe. No, Petra je anđeo vezanog lancima između četiri stražara izveo kroz vrata, odveo do Markove kuće, gdje je prva Crkva cijelu noć molila za njega, te je Petar otišao iz Jeruzalema i tako se spasio. Petar je kasnije stalno molio. To mu je iskustvo molitve davalo mudrost da shvati da je Stari zavjet prošao, da je Isus donio novi savez, da je došlo ispunjenje svih obećanja Starog zavjeta, i da treba ljubiti Boga i čovjeka. Ljubiti Boga i čovjeka, ali ne samo živeći za njih, nego i umirući za njih. To su pokazali i Petar i Pavao.

Petar je imao odlučnosti otići u Cezareju rimskom građaninu, nežidovu Korneliju, ući u njegovu kuću, makar to po židovskom zakonu nije smio, te mu navijestiti Isusa. Pavao je molio danonoćno. Imao je iskustvo Boga i dar jezika, proročku vi čudesnu snagu, te je propovijedao najprije Židovima, a kada oni nisu poslušali, poganima, makar to po židovskom zakonu nije smio. Pavao je znao da nas je Krist uveo u slobodu. Ali ne u slobodu za zlo, nego od zla, da pobjeđujemo zlo, Zloga i nečovještvo, te da živimo ljepotu, plemenitost i draž pravde, ljubavi i povjerenja.

Petar i Pavao su zbog toga prvaci apostolski u Katoličkoj crkvi. Obični ribar došao je na visoko dostojanstvo, čast i slavu, da ga tisućudevetstogodišnje kršćanstvo poštuje, vjeruje mu i ljubi ga. Sveti Pavao je mogao ostati običan, mali teolog u židovskom narodu. No, on je povjerovao Isusu i stekao iskustvo vjere, te postao veličanstveni teolog, čudesni čovjek kojeg slijede tisuće, vjeruju mu i časte ga. Od ubojice i protivnika postao je čovjek ljubavi, povjerenja i praštanja.

Petar i Pavao svjedoče da je moguće biti nov čovjek. I mi možemo steći iskustvo vjere i postati novi ljudi.