Obilježeno Tijelovo uz euharistijsko slavlje i procesiju
- Detalji
- Objavljeno 04 Lipanj 2015
- Napisao/la Dražen Đukić
U našoj župi na svetkovinu Tijela i Krvi Kristove tradicionalno se u sklopu svete mise organizira svečana procesija ulicama naše župe, od 'postaje' do 'postaje'.
Sastavni dio svetkovine Tijela i Krvi Kristove je i euharistijska procesija - ophod s Presvetim oltarskim sakramentom kroz župu.
To je važna sastavnica današnje svetkovine, a ima za cilj i na izvanjski način (u znak čašćenja i slavlja našega Spasitelja) uključiti sve slojeve vjernika, svu kulturu i sve udruge koje očituju vjeru u Isusa Krista.
Prolazeći našim ulicama, Krist posvećuje sve redove vjernika, posebno župljane naše župe, svu ljetinu i cijelo naselje. Nakon misnog slavlja i procesije u župnom je dvoru upriličen prigodan domjenak organiziran od strane župe i župljana.
Fotografije svetkovine Tijela i Krvi Kristove možete pogledati u našoj galeriji.
Photo: Milan Knežević
Tijelovo - svetkovina presvetoga Tijela i Krvi Kristove
- Detalji
- Objavljeno 04 Lipanj 2015
- Napisao/la Dražen Đukić
Slavimo danas svetkovinu presvetog Tijela i Krvi Kristove ili, kako je u nas uvriježeno reći, Tijelovo!
Ovo nas slavlje poziva razmišljati ne samo o Bogu koji se utjelovio, to jest postao tijelo i čovjek prije dvije tisuće godina, nego nas poziva razmišljati o njegovoj utjelovljenoj prisutnosti koja ostaje u euharistijskom otajstvu pod prilikama kruha i vina.
Tijelovo je značajan katolički blagdan. Slavi se u četvrtak poslije svetkovine Presvetog Trojstva. U Hrvatskoj je neradni dan (jednostavno računanje datuma: deveti četvrtak nakon Uskrsa). Za Katoličku Crkvu, svetkovina je u spomen na ustanovljenje Euharistije na Veliki četvrtak.
Naš Gospodin, Sin Božji, došao je u tijelu ne samo kako bismo mi u njemu imali Šator sastanka s Bogom u kojem se posvećujemo jednom zauvijek, nego kako bi kako bi naš život postao Svetište Božje prisutnosti.
Časteći Presvetu Euharistiju i sami postajemo svetište posvećeno njegovom krvlju i životom, za razliku od onog šatora koji je bio škropljen krvlju životinja. Bog je izabrao naš život, to jest svijet nas ljudi za šator svoga boravka i svojom ga krvlju posvetio, te je nas očistio za službu Bogu živomu u čistoj savjesti.
Euharistija stoga ne bi smjela biti izdvojeni trenutak našega života,nego sveobuhvatni i cjeloviti, trenutak konačnog posvećenja i ulaska u puno zajedništvo s Bogom. Ona je svetinja koja nas posvećuje u cijelom našem življenju, koju trebamo primati čiste savjesti, kako bi cijeli naš život mogao biti na službu Bogu živomu, koji je svojim životom, Tijelom i Krvlju, služio nama.
Samo primajući Boga živoga čista srca i čiste duše možemo ispravno živjeti i ostati vjerni i dosljedni savezu sklopljenome s Bogom koji obnavljamo časteći sveta otajstva njegova Tijela i Krvi. Dok ga primamo i dok ga častimo imamo upravo u njemu najveće jamstvo pravoga i vječnoga života, imamo savez krvlju zapečaćen, te se potrudimo na nju odgovoriti kako bismo, po njegovom Tijelu i Krvi, zadobili vječnu baštinu.
Za blagdan su vezane procesije, kojima se vjera javno svjedoči. Ona, naime, treba svoje očitovanje u javnom životu - kako bi bila prepoznata kao autentična u privatnom životu.
Svetkovina Presvetog Trojstva
- Detalji
- Objavljeno 31 Svibanj 2015
- Napisao/la Dražen Đukić
Svetkovinom Presvetoga Trojstva ispovijedamo vjeru u jednoga Boga u tri božanske osobe - Oca i Sina i Duha Svetoga. To je najdublja i najveća tajna naše vjere, tajna intimnoga Božjeg života. Svojim umom to ne možemo dokučiti ni shvatiti, jer je Bog neizmjerno veći od nas i našega razuma.
Kršćanska vjera vjerovanje je u jednoga Boga u Tri Osobe. Trojstveno jednoboštvo najdulje je od svih religioznih novosti koje je donijelo kršćanstvo i po kojoj se naša vjera razlikuje od svih drugih monoteističkih i poganskih politeističkih vjera.
Sadržaj svetkovine Presvetog Trojstva drugačije je nego kod ostalih blagdana u crkvenoj godini. Dok većina blagdana slavi neki događaj, ovdje se slavi temeljna istina vjere o Bogu, koji je, kako katekizam kaže, "Jedan u trim božanskim osobama: Ocu, Sinu i Duhu svetomu".
Crkva i svaki vjerni, slaveći Presveto Trojstvo, zahvaljuje Bogu na djelima stvaranja, otkupljenja i posvećenja ljudskog roda i pojedinačno svakog čovjeka.
Ovim blagdanom ispovijedamo da je Bog nad svim, sve je po njemu, i on je u svemu. Nad svime kao Otac; sve je stvorio po svome Sinu; a i svemu prebiva u Dugu Svetomu. Vjerujemo da je sa svima nama milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo Duha Svetoga. Jer kroz sve što je za nas činio Bog se objavljuje kao Trojstvo.
Već na ulazu u crkvu, nakon što smo prstom dotakli blagoslovljenu vodu i prekrižili se izgovarajući riječi: "U ime Oca i Sina i Duha svetoga!" ispovijedamo Presveto trojstvo: vjeru u jednog jedinog Boga u tri osobe: Oca i Sina i Duha Svetoga.
I sav naš kršćanski život, počevši od krštenja pa sve do smrti nosi pečat vjerre u Presveto Trojstvo. Bog Otac, njegov Sin Isus Krist i Duh Sveti k nama su došli u krštenju i nastanili se u nama. U njegovo ime i u dijalogu s njima odvija se čitav naš život. Na pragu života bili smo krštenu "U ime Oca i Sina i Duha Svetoga" i na kraju života otputovat ćemo s ovoga svijeta opet u ime te božanskte trojice. I kada god se znamenujemo znakom križa, svaki put izjavljujemo da smo spremni pripadati Presvetom Trojstvu
Tajna Presvetoga Trojstva najveće je otajstvo kršćanske vjere, otajstvo iz kojega je proizašla sve povijest spasenja. Objava tog otajstva najveća je novost koju je donio Isus Krist. Prije njega proroci su govorili smo o jednom Bogu koji je stvorio svemir da bi za svoju ljubav izlio na sva stvorenja. Ali Isus je doveo ljude k spoznaji života i ljubavi samoga Boga, odnosno doveo ih je do spoznaje zajedništva osobe u Bogu. On nam je otkrio da postoji samo jedan Bog u zajedništvu ljubavi Triju Osoba. Bog Otac, Sin i Duh sveti silaze zajedno k čovjeku i dolaze živjeti s njima. Bog dolazi k čovjeku u svoj svojoj stvarnosti i punini života i ljubavi, onakav kakav je u sebi i kakvim ćemo ga jednoga dana spoznati u blaženoj vječnosti.
Marija Majka Crkve
- Detalji
- Objavljeno 25 Svibanj 2015
- Napisao/la Dražen Đukić
Na Duhovski ponedjeljak Crkva slavi blagdan Marije Majke Crkve, koji nas posebno poziva na promišljanje o ulozi Marije u Crkvi.
Štovanje Isusove Majke Marije proširilo se u kršćanstvu kao znak da je Crkva, ne samo zajednica Isusovih sljedbenika nego da je životno povezana kao velika obitelj. Majka u obitelji ima nezamjenjivu ulogu, ona znači život koji ne ovisi o ideologiji ni o dobroti i svijesti svakoga djeteta. Pripadati toj Crkvi je kao pripadati obitelji, živjeti njezinim životom, hraniti se za njezinim stolom, sudjelovati u zajedničkim pothvatima – ali ne kao zaposlenici nego kao članovi obitelji.
Prikladno je tako slaviti Mariju odmah uz Duhove. Izvorno Crkva nije zajednica koja se složila oko jedne misli, nego obitelj koju prožimlje i okuplja Duh Sveti – Bog u zajednici. Članovi te zajednice zajedno žive, zajedno se zauzimaju, jedni se drugima raduju i jedni s drugima žaluju.
Drugi Vatikanski koncil u velikoj je dogmatskoj konstituciji “Lumen gentium” o Crkvi- (21. studenog 1964.), posvetio Isusovoj Majci cijelu VIII. glavu pod naslovom “Blažena Djevica Marija Bogorodica u misteriju Krista i Crkve”. Upozorava da je istina o Mariji razvidna iz cijelog Svetog pisma. Marija je na svoj način iskazala vječnu Božju dobrotu i majčinstvo koje je u njemu sadržano – jer Bog je zapravo ponajprije Ljubav, pa je u tom smislu i Otac i Majka. To iskonsko majčinstvo Boga Oca otkriva se i djeluje na očit način u liku i djelovanju Žene koju je Bog već u Knjizi postanka najavio kao Majku Spasiteljevu.
Osim toga što je Ona Isusova Majka, Ona je i Majka Crkve. Sveti Pavao otajstvo Crkve približava slikom tijela. Krist predstavlja Glavu toga Tijela, a svi mi ostali članovi Crkve smo udovi toga Tijela. Crkva je otajstveno Kristovo tijelo koje možemo na ovaj način bolje razumjeti. Crkva je zajednica koja je sa sobom najtješnje poveza
na. Marija koja je rodila Isusa, na otajstven način rađa i Crkvu, te postaje Majkom Crkve. Ona je bila prisutna kada je Isus umirao na križu i kada je rekao apostolu Ivanu: “Sine, evo ti majke” i “Majko, evo ti sina”…. Iz tih riječi biblicisti i teolozi zaključuju da je Isus tu dao svima nama Mariju za majku i da smo svi mi postali i njezina djeca.
Na Duhove smo proslavili događaj kad je Isus poslao obećanog Duha Svetoga na apostole, koji su bili okupljeni upravo oko Marije. Ona je bila prisutna u trenutku rađanja Crkve.
MOLITVA MAJCI CRKVE
Marijo, Majko Kristova i Majko Crkve, srce naše kliče od radosti što si naša Majka, a mi Tvoja djeca. Ti si postala naša Majka kada Te umirući Isus predao nama za Majku. Ujedinjena u molitvi s apostolima, Tvoje je duhovno majčinstvo sveto. Od tada pa do danas nastavljaš duhovno rađati i odgajati nove sinove i kćeri, koji se po sakramentima Tvoga Sina ugrađuju u svetu Crkvu – Hram Božji.
Čuvaj Majko cijelu Crkvu! Budi uvijek uz našeg svetog oca papu, biskupe i svećenike. Izmoli im jakost da neustrašivo navještaju i svjedoče Božju Istinu. Nastani se u našim obiteljima da u njima vlada ozračje nazaretskog doma: ljubav, radost, mir i odanost volji Očevoj.
Tebi povjeravamo našu mladež; vodi ih putem Svoga Sina da ne posrću kroz tolike pogibelji zemaljskog života. Zakrili nas Majčinskim rukama i čuvaj od tolikih neprijatelja koji žele uništiti svetu vjeru u ljudskim dušama.
U tolikim našim svakodnevnim tjeskobama, žalostima, duševnim i tjelesnim bolestima, utječemo se Tvom Majčinskom Srcu koje najbolje pozna svu radost nadanja i sve muke stradanja.
Pomozi nam ustrajati u molitvi Crkve da se pokorom čistimo od grijeha, svakodnevno napredujemo u kreposnom življenju, te da sveto umremo u Tvom naručju, a u nebu se radujemo s Tobom i Sinom Tvojim, koji s Ocem i Duhom Svetim živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen!
Blagdan Duhova - Pedesetnica
- Detalji
- Objavljeno 24 Svibanj 2015
- Napisao/la Dražen Đukić
Katolička crkva danas slavi blagdan Duhova, blagdan silaska Duha Svetoga na apostole. Poslije Božića i Uskrsa, Duhovi su treća kršćanska svetkovina po važnosti, a slavi se 50 dana nakon Kristova Uskrsnuća.
Nedjelja Duhova jedna je od najstarijih kršćanskih svetkovina Crkve. Slavljena je vrlo rano, a o tome dodatno svjedoče dva spomena u Svetom Pismu: u Djelima apostolskim (Dj 20,16) i u Prvoj poslanici sv. Pavla Korinćanima (1Kor 16,8). Nadomješta židovski blagdan Pentekoste, koji se slavio 50 dana nakon Pashe i kojim se slavilo sklapanje Starog Saveza na brdu Sinaj.
Kršćani, katolici, pravoslavni i protestanti, slave Duhove pedeseti dan nakon Uskrsa (u brojanju se uključuju i Uskrs i dan Duhova). To znači da su i Duhovi pomična svetkovina koja se mijenja svake godine i ovisi o danu kada se slavi Uskrs. Ovom svetkovinom završava i uskrsno vrijeme. Slavi se i kao blagdan "rođenja Crkve" budući da Djela Apostolska donose da su apostoli puni Duha Svetoga govorili tako da su ih mogli razumjeti ljudi svih naroda i jezika, a mnoštvo se "dalo krstiti te su primili Duha Svetoga".
Na nedjelju Duhova, kada je Duh Sveti sašao nad apostole, oni su dobili darove Duha Svetoga. Ti su im darovi pomogli ispuniti njihovu misiju, a to je propovijedati Evanđelje svim narodima. I nama ovi darovi, po sakramentu svete krizme, pomažu da živimo kršćanskim životom, da živimo u Kristu Krist u nama.
Naziv Duhovi u hrvatskom jeziku dolazi iz liturgije. On ne znači mnoštvo duhova, nego je ostatak starog naziva "Duhovi dani". Prije liturgijske reforme blagdan Duhova imao je svoju osminu. Nakon reforme, dani nakon Duhova pripadaju vremenu kroz godinu, a od osam dana, za svetkovanje Duhova ostala je samo nedjelja.