Župa Kraljice svete Krunice

Druga Uskrsna nedjelja

Od Uskrsa do Duhova ima sedam nedjelja. Sve se one zovu USKRSNE NEDJELJE. Kroz ove nedjelje Crkva, s nama, želi produžiti USKRS. Naročito s odabranim uskrsnim odlomcima iz Novoga zavjeta, Crkva nas sve dublje uvodi u smisao USKRSA koji daje snagu cijelom našem životu, kako ovome na zemlji tako i onome poslije. U uskrsno se vrijeme umjesto čitanja iz Staroga zavjeta, u sve nedjelje, čitaju Djela apostolska. Ta čitanja nam govore kako je intenzivno i u ljubavi živjela prva Crkva, od uskrsnog događaja. Druga čitanja se, ove godine, uzimaju iz Poslanice svetoga Ivana apostola. U središtu ove poslanice nalazi se intimno zajedništvo Boga i čovjeka po Isusu Kristu, što je temelj međusobnog zajedništva kršćana. I evanđelja uskrsnih nedjelja, osim 3., su Ivanova. Zajedništvo kršćana ostvaruje se po vjeri u Krista, ali i u međusobnoj ljubavi. U zajedništvu je: ljubav, svjetlo, oproštenje grijeha, vječni život i istina. Izvor i punina te ljubavi jest Bog, Otac i Sin u Duhu. Čovjek koji ne živi u takvom zajedništvu, živi u tami, u laži i u smrti. Ova je poslanica zacijelo napisana da spriječi zabludu gnoze (gnoza je mistična filozofsko-religijska spoznaja bez autoriteta), koja se pozivala na izravnu spoznaju Boga bez Krista. Zato ova Ivanova poslanica naglašava da se prava spoznaja Boga daruje samo po vjeri u Isusa Krista. Ističe tjelesni život Isusa Krista i njegovo zajedništvo s Bogom kao Sinom. Priznaje grijeh i oproštenje grijeha, kao i ljubav i kršćansko zajedništvo života po ljubavi i uzajamnosti darivanja. Kristovo uskrsnuće je početak bratske zajednice – Crkve, koja se vjerom u uskrslog Gospodina okupljala da nastavi njegovo djelo. Opis prve kršćanske zajednice u Jeruzalemu, iako dalek, ostaje izazovan i poticajan za svaku novu zajednicu. Svaki kršćanski naraštaj nastoji na isti način živjeti Kristovu „vijest života.“ Jedno srce i jedna duša; dijeljenje dobra u zajedništvu, briga za bližnje i život u istini. A sve ove vrline po Kristu, proizlaze iz zajedništva s Bogom. Neka nam sva uskrsna čitanja pomognu zaživjeti novost života koji je otpočeo Isusovim uskrsom.

Najava

Izvor našeg bratskog zajedništva jest vjera. Vjera u Isusa Krista nas ujedinjuje. Bog ljubi sve ljude kao svoju djecu. I mi, svatko od nas, trebamo prevladati svoje sebičnosti, te se moramo ljubiti kao braća. To Isus Krist od nas očekuje. Prvi su kršćani živjeli životom koji je izazivao divljenje. Davali su istinsko svjedočanstvo o novom životu koji su primili od Isusa Krista. Kakva je naša zajednica danas? Nedjeljna euharistija nije samo okupljanje radi molitve, nego je znak Kristove prisutnosti; ne naše dodirivanje Isusa, nego njegov ulazak u naš život.

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Dj 4, 32-35)
Čitanje Djela apostolska

Današnje 1. čitanje Djela apostolskih govori o životu prve Crkve. Uskrsna vjera stvara zajednicu, gradi Crkvu. Njezina temeljna karakteristika je jednodušnost: „U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša.“ To nije neka ljudska ideološka zajednica, već Poruka. Poruka Evanđelja, djela Isusa Krista i Duha svetoga, Duha Kristova i Oca nebeskoga. To je zajednica koja gaji zajedništvo: po duši i srcu, a ne po zapovijedi ili nekoj izvanjskoj snazi i sili. Vjera ih je spajala. Po vjeri u Isusa Krista pripadali su jedni drugima bez sebičnosti, kako u duhovnom, tako i u materijalnom smislu. Sve što su posjedovali bilo im je zajedničko. Nitko među njima nije oskudijevao, jer oni što su posjedovali imanja, prodavali su ih i novac donosili apostolima. A oni su dijelili svakomu koliko im je trebalo: „Apostoli… davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost.“ Zajednica je dakle, bila misionarska. Bit misijske propovijedi i svjedočenja bijaše: Kristovo uskrsnuće, velika novost, blagovijest o novom svijetu i novim odnosima među ljudima. To je BLAGOVIJST o velikoj uskrsnoj budućnosti svakoga čovjeka i svega čovječanstva – svega stvorenja.

Drugo čitanje (1Iv 5, 1-6)
Prve poslanice svetoga Ivana apostola

Odlomak Prve poslanice svetoga Ivana apostola uvodi nas u bit naše kršćanske vjere, u Krista: „Isus je Krist.“ To znači, da je Isus onaj kroz vjekove navješćivan po prorocima: Mesija, Božji Pomazanik i Poslanik. I ne samo to, nego… „od Boga je rođen.“ On je Sin, Boga Oca, a prema tome i sam je Bog. Ali, Isus je i čovjek – Bogočovjek, a to znači: On je i naš brat. On ljubi Oca Roditelja, a tko ljubi roditelja ljubi i rođenoga, ljubi djecu Božju. I Mi, od Boga rođeni ljubimo Boga, ali i braću svoju, djecu od Boga rođenu. Ljubav prema Bogu ostvaruje se ljubavlju prema bližnjemu te je dokaz njene iskrenosti. Kao i prva zapovijed na koju ljubav Božja obvezuje. Ljubav Božja je: „zapovijedi njegove čuvati.“ A sve što je od Boga rođeno pobjeđuje svijet, a to je: vjera naša. Vjerom se uspostavlja najprisniji odnos s Bogom Ocem, Sinom i Duhom Svetim. Vjera, u konačnici, prosuđuje ljubav.Vjera, po kojoj se čovjek rađa od Boga, a tko je rođen od Boga pobjednik je svijeta. A svijet pobjeđuje onaj tko vjeruje… „da je Isus Sin Božji.“ Uskrsna Kristova pobjeda nastavlja se u našoj izdržljivosti i ustrajnosti u ljubavi prema Bogu i bližnjemu. On, Isus Krist, „dođe kroz vodu i krv.“ Voda i krv što potekoše iz probodena, boka Isusova. Krist je dakle, podijeljen: izvana, vodom, ali iznutra snagom Duha Svetoga. A ta snaga tako je jaka, da pobjeđuje „krvavim“ svjedočanstvom mučeništvom. Troje ne nebu su jedno: Otac, Riječ (Sin) i Duh Sveti. A troje što svjedoči na zemlji su jedno: Duh, voda i krv. „A Duh je koji svjedoči, jer Duh je istina.

Evanđelje (Iv 20, 19-31)
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: „Mir vama!“ To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovo reče: „Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.“ To rekavši, dahne u njih i kaže im: „Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.“ Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su dakle drugi učenici: „ Vidjeli smo Gospodina!“ On im odvrati: „Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.“ I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: „Mir vama!“ Zatim će Tomi: „Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.“ Odgovori mu Toma: „Gospodin moj i Bog moj!“ Rače mu Isus: „Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!“ Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja, koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji i da vjerujući imate život u imenu njegovu.

Zaključak:   

Nemojmo prebrzo optužiti apostola Tomu. Da, on je bio spreman umrijeti za Krista, ali je nespreman prihvatiti da Krist mora umrijeti za njega. Činjenica raspetoga, poraženoga i pokopanoga Mesije bila je previše za njega, preveliki skandal. Sanjao je o uzvišenijem i lakšem putu, prema Bogu. Toma ne može prihvatiti da se spasenje dogodilo uz toliko poniženje i smrt. Njegovi snovi o posredniku između Boga i čovjeka bili su zauvijek raspršeni. Ali kad Krist prihvati takvoga „nevjernog“ Tomu i on na koncu prihvaća da je: taj izrugivani, poniženi, raspeti, mrtvi i uskrsli Isus iz Nazareta ključ spasenja. Po njemu se otvaraju vrata spasa, odnosno on sam jest ta vrata spasenja (Iv 10,9), on je „Gospodin moj i Bog moj.“ Ne primjećujemo li u takvom Tomi nas same? Modernog čovjeka, prepunog sumnji, a umornog od predanja. Crkvi je predana zadaća pedagogije vjere. U njoj ima mjesta za one koji dođu prvi, ali i za one koji zakasne, poput Tome. Crkva je mjesto vjere u Uskrsnuloga, mjesto sveopćega oslobođenja i oproštenja, mjesto rasta u Kristu. Kršćanska zajednica ima mjesta najprije za Krista, a to znači za patnju i za traženje. Crkva tim znakovima pruža drugima puno povjerenje. Biblija će i dalje ostati knjiga koja ne liječi znatiželju, već prati rast u vjeri. Kao suputnika u svom životu i svojoj vjeri, slobodno možemo povesti svetoga Tomu, „Tomu nevjernoga:“ jednoga poput nas; koji nema povjerenja; onaj koji sumnja i oklijeva; onaj koji je vezan uz zemaljsko; čovjek uz kojega Isus mora biti veoma strpljiv; onaj koji kasni. No, baš tim mučnim putem vodi ga Duh na put velikog vjernika, za najveće riječi što postoje: Gospodin moj i Bog moj! AMEN!

Svečano obilježeno vazmeno trodnevlje i Isusovo slavno Uskrsnuće

I ove godine u našoj župi se okupio veliki broj vjernika koji je svečano obilježio Vazmeno trodnevlje i Isusovo slavno Uskrsnuće!
 

Veliki Četvrtak:

U četvrtak je u punoj župnoj crkvi proslavljen blagdan Večere Gospodnje. Taj dan je poseban po tome što se slavi kao dan svećenika i zbog toga što tim danom započinje Vazmeno trodnevlje. Misno slavlje predvodio je naš župnik.

Nakon što je svečano zapjevana Slava Bogu na Visini sva zvona u crkvi počela su zvoniti što je označilo početak Vazmenog trodnevlja. Poslije mise župnik i nekoliko ministranata održali su razgolićenje oltara (s oltara su sklonjeni svi ukrasi,svijeće,misal i ostalo ). Nakon mise svi su se razišli u velikoj tišini pripremajući se za Veliki petak.

Veliki Petak: 

U petak je u našoj crkvi obilježen Veliki petak - dan muke i smrti Isusove. Obredi su započeli prostracijom svećenika, a nakon prostracije uslijedila je služba riječi. Nakon čitanja iz Starog Zavjeta pjevala se Muka Gospodina našega Isusa Krista.

Nakon Muke uslijedila je Sveopća molitva na razne nakane. Poslije molitve uslijedilo je klanjanje Svetom Križu koje je započelo otkrivanjem križa uz poklik Evo drvo križa. Obredi su završili svetom pričesti i razilaženjem u tišini. Po završetku obreda naši župljani su organizirano ostali bdjeti kod Isusova groba cijele noći.

Velika Subota:

U subotu je slavljena sveta misa Uskrsnuća Gospodnjeg. Nakon što se narod u tišini koja traje od Velikog četvrtka sakupio u crkvi, ugasila su se sva svjetla u njoj, a svećenik i ministranti su iz sakristije krenuli u svečanoj procesiji u kojoj je nošena Uskrsna svijeća i izašli pred crkvu. Ispred ulaznih vrata čekao ih je novi Uskrsni oganj kojeg je naš župnik posebnom molitvom blagoslovio usljedilo je urešavanje svijeće (križ, alfa i omega, brojevi tekuće godine itd.) , te njeno paljenje.

Poslije paljenja procesija je krenula u crkvu. Kroz crkvu se pjevao uskrsni poklik Svjetlo Kristovo – Bogu hvala. Nakon što su došli u prezbiterij (mjesto u crkvi oko oltara namijenjeno svećeniku i ministrantima) župnik je okadio Uskrsnu svijeću i knjigu te navijestio Vazmeni hvalospjev, tj. Hvalospjev Uskrsnoj svijeći. Potom su uslijedila čitanja iz Starog i Novog Zavjeta te psalma.

Po završetku propovijedi započeo je obred obnove krsnih obećanja te blagoslova vode kojom je naš župnik poškropio sve župljane. Misa je nastavljena Euharistijskom službom nakon koje je uslijedila pričest i svečani Uskrsni blagoslov.

Na kraju ovog misnog slavlja župnik je svima vjernicima zaželio sve najbolje za Uskrs te obilje Božjeg blagoslova te pozvao sve župljane u župnu dvoranu na kratko druženje župljana.

USKRS:

Uskrs, najveći hrvatski blagdan, 05.travnja je u svim našim crkvama obilježen svečanim svetim misama po uobičajenom nedjeljnom rasporedu.

I ove godine na sv. misi u župnoj crkvi se okupio velik broj vjernika, kako onih koji žive u gradu, tako i onih koji su otišli iz rodnog kraja, ali su za ovaj blagdan došli u svoj kraj da bi bili zajedno sa svojima proslavi blagdan Uskrsa.

Kako to obično biva i ove godine umjesto propovijedi župnik je vjernicima pročitao uskrsnu poruku Biskupa Antun Škvorčevića. 

U radosti i bogatstvu Njegova dara svim vjernicima sretan i blagoslovljen Uskrs!

Fotografije Vazmenog trodnevlja možete pogledati u našoj galeriji.

Sretan i blagoslovljen Uskrs!

Dragi Župljani!

Svima Vama, mojim župljanima, neka je na spasenje i radost svetkovina Vazma, Uskrsnuća Gospodinova!

SRETAN USKRS!

Župnik Ivan Štivičić

Velika Subota

Velika subota je dan Kristova otpočinka u grobu i drugi dan vazmenog trodnevlja. Po starom običaju, iako više nije propisano, Velika subota je i dan posta.

Crkva u molitvi kod groba čeka Gospodina: vjernici, pojedinačno ili roditelji s djecom dolaze preko dana, u slobodno vrijeme, posjetiti "Isusov grob". Oltar ostaje simbolično nepokriven, misa se ne slavi niti se pričešćuje.

U obiteljima se mirno sprema za uskrsnu svetkovinu i svaki vjernik nađe vremena da u tijeku dana pohodi svečano urešeni Isusov grob u crkvi. Tako Crkva ulazi u vazmeno bdijenje koje počinje u subotu navečer.

Blagoslivlje se vatra izvan crkve, na njoj se pali uskrsna svijeća koja iznačava Isusa Krista uskrsloga, naše svijetlo. Unosi se u procesiji u župnu crkvu koja je u mraku. Tek unosom uskrsne svijeće u crkvu pale i vjernici svoje svijeće i pale se sva svijetla, nakon čega slijedi svečani pjevani hvalospjev uskrsnoj svijeći. Drugi dio bdijenja je Služba riječi. Čitanja svetopisamskih tekstova, pjevanje palama, slušamo Božju riječ o stvaranju, kroz psalme hvalimo i slavimo Gospodina i njegova djela.

Slijedimo put Božjeg naroda iz ropstva u slobodu i stvaranje novoga čovjeka čiji je vrhunac Kristovo djelo. Čitanja završavaju svečanom pjesmom Slava Bogu na visini i tada se oglase orgulje, sva zvona na crkvama, pale svijeće. Ovo je stvarni trenutak novoga čovjeka, novoga svijeta, novoga vremena – pobijeđeni su grijeh i smrt. Kršćani se pozivaju na radosno slavljenje Gospodina.

Ovo je predokus vječnosti. Poslije Službe riječi slijedi krsna služba, blagoslivlje se voda, krste se katekumeni. Vazmeno bdijenje završava euharistijom.

Liturgijsko slavlje:
- Služba svjetla: blagoslov ognja, paljenje velike uskrsne svijeće, svečana procesija, vazmeni hvalospjev (lat. exultet)
- Služba riječi
- Krsna (i potvrdna) služba
- Euharistijska služba

Veliki Petak

Veliki petak je u mnogome zasebni dan crkvene godine. Prvi je dan vazmenog trodnevlja, Kristov smrtni dan i odvajkada dan posta i nemrsa.

Ovo je jedini dan u godini kada "nigdje nema svete mise", ali je u crkvama posebno liturgijsko spomen-zborovanje poslije podne. 

Tri su dijela tih obreda: služba riječi, klanjanje križu i sveta pričest. Bogoslužje počinje u tišini: pred oltarom svećenik klekne ili se prostre ničice. Svi jedno vrijeme provedu u tihoj molitvi.

Služba riječi donosi nekoliko odabranih odlomaka Svetoga pisma. Evanđelje, koje se čita ili pjeva, je Muka po Ivanu. Poslije homilije (propovijedi) slijedi sveopća molitva vrlo stara oblika, iz 4. stoljeća.

Slijedi klanjanje križu koje potječe iz Jeruzalema: poslužnici donose prekriveni križ koji se u tri stupnja razotkriva. Kod svakog stupnja pjeva se "Evo drvo Križa..." i odgovor zajednice "Dođite, poklonimo se!". Pred oltarom slijedi klanjanje križu, vjernici dolaze pojedinačno poljubiti križ. Za to vrijeme pjevaju se poznati "prijekori" i druge prikladne pjesme.

Posljednji dio obreda je pričest. Budući da na Veliki petak do podne nema nikakvih obreda, u mnogim je crkvama tradicionalni i vrlo posjećeni pučki križni put. Oltar je bez križa, svijećnjaka, cvijeća i oltarnika, da se simbolizira Isusova muka i smrt, a vjernici se u crkvi okupljaju razmljišljajući o Isusovoj muci. Post je obavezan na Veliki petak, za sve osobe od 18 do 60 godina. Ne jede se meso toplokrvnih životinja niti mesne prerađevine, a dopušten je jedan cjeloviti obrok.

Bogoslužje:
- Služba riječi: čitanja iz Starog i Novog zavjeta, pjesme između čitanja, evanđelje, kratka propovijed i sveopća (vjernička molitva) .
- Klanjanje križu.
- Pričest.