Navještenje Gospodinovo - Blagovijest
- Detalji
- Objavljeno 25 Ožujak 2015
- Napisao/la Dražen Đukić
Blagovijest ili Navještenje Gospodinovo katolička je svetkovina u spomen na događaj, kada je arkanđeo Gabrijel navijestio Blaženoj Djevici Mariji, da će začeti Isusa po Duhu Svetom.
Blagovijest se slavi 25. ožujka, 9 mjeseci prije Božića. Riječ je staroslavenskog porijekla i znači dobra, lijepa vijest. Prema Bibliji, arkanđeo Gabrijel navijestio je Mariji, da će začeti Sina Božjega po Duhu Svetome.
Dogodilo se to u Nazaretu, u vrijeme kada je Marija bila zaručena s Josipom, ali još nisu zajedno živjeli. Arhanđeo joj se na početku obratio riječima: "Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s Tobom", što je postalo početak molitve "Zdravo Marijo". Marija je prihvatila Božji naum riječima: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!" Arkanđeo je tada otišao. Ovo Kristovo utjelovljenje događaj je spasenja. Sin Božji utjelovio se da postane Spasitelj, da izvrši djelo spasenja.
Blagovijest se slavi u korizmi, čime se naglašava radost zbog začeća djeteta, ali i žalost zbog muke koja ga čeka. U Nazaretu se nalazi Bazilika Navještenja Gospodinova. Prema predaji, Marijina kuća, gdje se dogodilo navještenje, nalazila se u Nazaretu do kraja 13. stoljeća. Tada joj je prijetilo rušenje pa su je anđeli prenijeli na Trsat u Hrvatsku.
Na Trsatu je bila od 10. svibnja 1291. do 10. prosinca 1294. Tada su je anđeli, odnijeli u Loreto u Italiju, gdje je i danas. Za utjehu, papa Urban V. 1367. godine šalje na Trsat čudotvornu sliku Majke Božje imena "Majka milosti". Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist.
Tradicionalni Pješački križni put kroz našu župu na Cvjetnicu
- Detalji
- Objavljeno 22 Ožujak 2015
- Napisao/la Dražen Đukić
Poučeni dobrim iskustvom u posljednjih nekoliko godina i uvidjevši da mladi ali i stari rado prihvaćaju ovakve oblike pobožnosti, potičemo Vas da se odazovete i na ovaj, već tradicionalni, križni put kroz naš župu.
Križni put održat će se u Nedjeljnu 29.03.2014 u 15:00 sati - na Cvjetnicu, a relacija je već svima dobro poznata, od kraja naše župe (sa Kratelja) do nove župne Crkve.
Biti će organiziran prijevoz autobusom od podvožnjaka u 14:00 sati.
Hvala svima na dosadašnjoj suradnji uz nadu kako će i ovaj Križni put biti prigoda promišljati svoju vjeru u svjetlu Kristova križa.
"Ispunilo se vrijeme, približilo se Kraljevstvo Božje, obratite se i vjerujte Evanđelju.”
Peta Korizmena Nedjelja
- Detalji
- Objavljeno 22 Ožujak 2015
- Napisao/la Dražen Đukić
S Kristom je uspostavljen nov savez između Boga i čovjeka. Taj savez nije upisan na kamene ploče poput sinajskog savez, već je urezan u srce novog Božjeg naroda. Odsad Krist zapečaćuje i sklapa taj novi savez svaki put kad se po sakramentima sjedinjujemo s njegovim životom, smrću i uskrsnućem
Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Jr 31, 31-34)
Čitanje knjige proroka Jeremije
„Evo dolaze dani – govori Gospodin – kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti novi savez. Ne savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, savez što ga oni razvrgoše premda sam ja gospodar njihov – govori Gospodin. Nego, ovo je savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana – govori Gospodin: Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. I neće više učiti drug druga ni brat brata govoreći: ’Spoznajte Gospodina!’ jer svi će me poznavati, i malo i veliko – govori Gospodin – jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati.“
Drugo čitanje (Heb 5, 7-9)
Čitanje poslanice Hebrejima
Braćo: Krist je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bī uslišan zbog svoje predanosti: premda je Sin, iz onoga što prepati naviknu slušati i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja. Riječ Gospodnja.
Ovi reci izriču bit djela spasenja što ga je Krist izvršio. On je prikazan kao ispunjenje ne samo obećanja, zakona i proroštava, nego također i starozavjetnog bogoštovlja. Uistinu, jedini je on milosrdni i vjerni veliki svećenik koji stvarno može očistiti narod od grijeha, žrtvom samoga sebe jednom zauvijek (usp. 7, 26s.). No da bi to postigao, morao je uzeti našu slabost (7. r. doslovno: »u dane svoga tijela«) i našu patnju (2, 10) da bi nam u svemu bio sličan.
Ulomak koji nam bogoslužje nudi stvarno veli do kuda je došlo Kristovo suosjećanje s našim stanjem (r. 7) i iz čega je crpilo snagu njegovo zagovaranje za nas: iz potpune poslušnosti da izvrši ono što Otac od njega želi. On se morao naviknuti na Božju volju kao i svaki čovjek u svom razvoju, i patnja je bila škola u kojoj on, premda je savršen kao Bog (r. 8a), postao savršen i kao čovjek (r. 9). Svojom sinovskom poslušnošću ispravio je neposlušnost grijeha. Svi koji odluče slijediti ga na tom putu postižu ono vječno spasenje koje se daje zbog njegove predanosti (r. 7b) svima onima za koje je postavljen velikim svećenikom po redu Melkisedekovu (r. 10).
Iz onoga što prepati iz ljubavi može se u njemu prepoznati novo, poslušno i sinovsko srce (r. 8), što ga Bog obeća proroku Jeremiji. Gledajući Krista, njegovo probodeno srce na križu, svi mogu spoznati Gospodina kao milosrdnu ljubav.
Evanđelje (Iv 12, 20-33)
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Među onima koji su se došli klanjati na blagdan bijahu i neki Grci. Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: „Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.“ Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. Isus im odgovori: „Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac. Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje!“ Uto dođe glas s neba: „Proslavio sam i opet ću proslaviti!“ Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: „Zagrmjelo je!“ Drugi govorahu: „Anđeo mu je zborio.“ Isus na to reče: „Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas. Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.“ To reče da označi kakvom će smrću umrijeti.
Kontemplacija:
Muka i smrt našeg Gospodina je najslađi i najsnažniji motiv koji može potaknuti naša srca u ovom smrtnom životu. Gledaj Isusa, našega velikog svećenika, i promatraj ga od trenutka njegova začeća. Promisli, nosio nas je na leđima, prihvaćajući zadatak da nas otkupi svojom mukom i smrću na križu. Teotime, Teotime, Spasiteljeva nas je duša sve poznavala po imenu; a iznad svega na dan njegove muke, kad je prikazivao svoje suze, svoje molitve, svoju krv i svoj život za sve nas i kad je baš za tebe sricao misli ljubavi: O vječni Oče, uzimam in a se tovarim sve grijehe sirotog Teotima, trpjet ću smrtne muke da ih on bude oslobođen i ne pogine, nego živi. Neka ja umrem da on živi; neka ja budem razapet da se on proslavi. Teotime, brdo Kalvarija je brežuljak zaljubljenih. Svaka ljubav koja ne potječe iz Spasiteljeve muke je isprazna i opasna. Nesretna je smrt bez Spasiteljeve ljubavi. Ljubav i smrt toliko su jedinjene u Spasiteljevoj muci da nije moguće u srcu imati jednu bez druge. Na Kalvariji nije moguće živjeti bez ljubavi, niti ljubiti bez Otkupiteljeve smrti: izvan nje, međutim, sve je ili vječna smrt ili vječna ljubav. Dođi, Duše Sveti, zapali naša srca svojom ljubavlju, da umremo svakoj drugoj ljubavi kako bismo živjeli za onu Isusovu (FRANJO SALEŠKI, Teotim, iliti Traktat o Božjoj, XII, 13).
Sveti Josip, zaručnik Blažene Djevice Marije
- Detalji
- Objavljeno 19 Ožujak 2015
- Napisao/la Dražen Đukić
Središnja je svetkovina u ožujku blagdan svetog Josipa, Djevičina zaručnika, Isusova poočima i zaštitnika svete Crkve. Štoviše, i čitav je ožujak posvećen svetom Josipu kao njegov mjesec, kad na njega mislimo više no obično.
Svetkovina svetoga Josipa iz Nazareta, Isusova hranitelja i Marijina zaručnika je po kalendaru uvijek 19. ožujka. U svim je crkvama svečanije bogoslužje i nedjeljni misni raspored. Sveti Josip je vrlo štovan među vjernicima zbog njegove uloge čuvara i hranitelja Isusa i Marije. Evanđelje ga opisuje u dvije riječi: bio je pravedan i vjeran. Štuje se napose kao zaštitnik cijele Crkve i svake obitelji. Patron je napose očeva, muževa te svih zanatlija i radnika. Josip je posebno štovan u Hrvatskoj. Vrijedno je spomenuti, da ga je Hrvatski sabor prije više od tri stoljeća, (1687.) proglasio Zaštitnikom Hrvatske.
U svakoj je crkvi njegov kip ili slika. Prikazuju ga kao srednjovječna čovjeka blagih, ali odlučnih crta, s bradom, u ruci mu je štap, a Dijete Isus u naručju ili uz njega. Slikaju ga i u radionici, sa stolarskim ili tesarskim alatom. Isti Sveti Josip slavi se po kalendaru i 1. svibnja, kao “Josip Radnik”
“Jakov rodi Josipa, muža Marije, koja rodi Isusa koji se zove Krist” (Mt 1,16).
U toj suhoj, gotovo protokolarnoj rečenici, kojom sv. Matej završava rodoslovlje Isusova ljudskog podrijetla, sadržano je ono najvažnije što predaja kaže o Josipu iz Nazareta. To je da je i on bio “sin Davidov”, anđeo ga tako i naziva, i da je u njegovim žilama kolala krv kralja Davida, iz čijeg je roda imao poteći i Mesija. On sam bit će tome Mesiji poslije Marije najbliži. Pred zakonom će biti njegov pravni iako ne i naravni otac. Apokrifna evanđelja pričaju o njemu nevjerojatne stvari, koje nemaju ništa zajedničko s trijeznošću kojom ga opisuju vjerodostojna Evanđelja. Prema njima Josip je bio pravedan muž, čovjek dobra srca, primjernog pouzdanja u Boga, čovjek vjere i poslušnosti, vjeran i onda kad je poslušnost tražila od njega velike žrtve, zaručnik i muž čista srca koji s poštovanjem živi s Marijom Djevicom kao brižan čuvar, skrbnik i otac najsvetije obitelji. Zbog svega toga zaslužuje sve ono poštovanje kojim su ga osobito kasnija i najnovija stoljeća obasipala.
Povijest štovanja sv. Josipa
Stvarnu veličinu sv. Josipa uz Evanđelja otkrili su i sveti Oci i kasnije teolozi i duhovni pisci. Daleko bi nas odvelo kad bismo spomenuli sva svjedočanstva, zato ćemo se ograničiti na ona najvrjednija i najznačajnija. Sv. Jeronim protiv izmišljotina apokrifa, a i nekih poganskih pisaca, uz Marijino brani i Josipovo djevičanstvo. Njega slijedi u tome i sv. Augustin te uzvisuje jedinstveno Josipovo očinstvo braneći kako vezu pravoga braka tako i međusobno Marijino i Josipovo djevičanstvo. Walafrid Strabon, opat samostana Reichenau na Bodenskom jezeru u IX. stoljeću, pišući o tome kako su pastiri našli Mariju, Josipa i dijete, zaključuje: “I posredstvom tih troje svijet je bio spašen.”
Remigije iz Antuna oko godine 900. opisuje sv. Josipa kao intimnog suradnika u djelu našega otkupljenja te uzdiže njegovu izvanrednu poslušnost. Od velikih skolastičkih teologa mnogo su toga rekli o sv. Josipu sv. Bernard i sv. Toma Akvinski. Prvi ga uspoređuje s Josipom Egipatskim, a drugi tvrdi kako je između Marije i Josipa postojala prava ženidbena veza, ali se nisu služili bračnim pravima. Zatim sv. Toma naučava kako je sveti Josip kroz čitav život održavao savršeno djevičanstvo i, napokon, kako je Marijin i Josipov zavjet djevičanstva prije ženidbe bio uvjetan, a poslije apsolutan. Razvoju teologije o sv. Josipu mnogo je pridonijela franjevačka škola. Tako sv. Bonaventura veliča sv. Josipa kao savršen uzor pobožnosti prema Isusu i Mariji. Sv. Bernardin Sijenski u jednom govoru čak govori o tjelesnom uskrsnuću sv. Josipa i njegovu uznesenju na nebo. Velik štovatelj sv. Josipa u srednjem vijeku bio je i slavni kancelar Pariškoga sveučilišta Ivan Gerson. On je sastavio o njemu veliku latinsku pjesmu od 4800 stihova uzvisujući njegove kreposti i dostojanstvo. Održao je i svoj veliki govor pred ocima na saboru u Konstanzu, 8. rujna 1416., u kojem traži da bi Sabor službeno zazivao pomoć i zagovor sv. Josipa te da bi uspostavio njegov blagdan, a sve zato da bi se postiglo jedinstvo Crkve. Bilo je to u jednom od najkritičnijih trenutaka crkvene povijesti kad je valjalo ukloniti takozvani zapadni raskol, kad je Crkva imala trojicu papa i zapadno kršćanstvo bilo razjedinjeno. I Gerson drži da je sv. Josip bio posvećen već u majčinu krilu, da je bio slobodan od požude te da je uskrsnuo skupa s našim Gospodinom i da je uznesen na nebo.
Molitva sv. Josipu za zaštitu
Preslavni sveti Josipe, tebe je Bog izabrao za hranitelja svom Sinu i za zaručnika prečistoj Majci Njegovoj i postavio te tako glavarom Svetoj Obitelji, pa te je zbog toga Namjesnik Kristov proglasio zaštitnikom Crkve Isusove.Svim pouzdanjem srca svoga molim te priteci u pomoć čitavoj radničkoj Crkvi! Štiti na poseban način svojom očinskom skrbi Svetog Oca, te sve biskupe i svećenike, koji su sjedinjeni s Petrovom Stolicom!
Brani sve koji se uz sve poteškoće i patnje trude oko spasa duša i učini da se svi narodi ponizno podlože svetoj Crkvi izvan koje nema spasenja. Udostoj se, predobri sveti Josipe, primiti i mene među svoje štićenike.
Posvećujem ti se posve i molim te budi mi ocem, zaštitnikom i vođom na putu k spasenju. Isprosi mi čisto srce i veliku želju za vlastitim posvećenjem. Učini da po tvom primjeru sva moja djela budu upravljena na što veću Božju proslavu i za sjedinjenje s božanskim Srcem Isusovim i bezgrešnim Srcem Marijinim i s tobom, o sveti Josipe. Moli za me da postanem vrijedan biti dionikom onoga pokoja i blaženstva što si ga ti osjetio na svom smrtnom času. Amen.
Održan XVII križni put mladih Požeške biskupije
- Detalji
- Objavljeno 16 Ožujak 2015
- Napisao/la Dražen Đukić
Dana 14. i 15. ožujka održan je XVII. križni put mladih Požeške biskupije u Godini sv. Terezije Avilske pod geslom „Samo je Bog dostatan“.
Sudjelovalo je oko 1300 mladih iz različitih župa Požeške biskupije. Križni put je krenuo iz Davora prema Starom Petrovom Selu, cilju hoda prvoga dana, gdje su mladi imali prigodni duhovni program, okrjepu i noćenje. Idućega dana u nedjelju, 15. ožujka nastavili su put prema Požegi. Sudionici križnog puta o zalazu sunca stigli su do Požege te su dostojanstveno unijeli u grad i u Katedralu križ mladih oko kojega se okupljaju od 2007. godine, desete obljetnice uspostave Požeške biskupije. Završno euharistijsko slavlje predvodio je u Katedrali biskup Antun Škvorčević u zajedništvu sa svećenicima i đakonima koji su zajedno s mladima sudjelovali na križnom putu.
Pozdravljajući prisutne mlade biskup se zanimao jesu li izdržali napore puta, te je dodao kako je i sam ponešto prehlađen i ima temperaturu, ali da se nakon razmišljanja o njihovoj žrtvi nije dvoumio treba li predvoditi večerašnje slavlje i biti s njima. Zahvalio im je za odluku da sudjelovanjem na križnome putu posvjedoče svoju pripadnost Isusu Kristu te ih potaknuo da zamole sv. Tereziju Avilsku za pomoć kako bi i oni poput nje povjerili Isusu Kristu svoje živote, da ih on učini hrabrim svjedocima vjere u današnjem svijetu.
Biskup je zahvalio svim svećenicima koji su bili s mladima na putu, a jednako tako i đakonima, njima sedmorici koja se pripravljaju u lipnju ove godine primiti sveti svećenički red i služiti Božjem daru ljubavi u životima ljudi. Završavajući homiliju, pripomenuo je mladima kako Isus traži i među njima svoje najbliže suradnike, da mu služe kao svećenici ili redovnici. Potaknuo je da mole da kako bi neki od njih sebe prepoznali u tom Isusovu pozivu.
Nakon popričesne molitve mladi su predvođeni biskupom izmolili molitvu sv. Tereziji Avilskoj te uskliknuli geslom Godine sv. Terezije Avilske i XVII. križnoga puta „Samo je Bog dostatan“. Biskup je potom povjerio mladima kako je primijetio da se oni i Bog razumiju te je izrazio svoju radost zbog toga i uvjerenje da će tim putem biti u životu sretni. Zazvao je na sve Božji blagoslov.
Kao i dosadašnjih godina, na križnom putu su sudjelovali i mladi naše župe.