Župa Kraljice svete Krunice

Sedma Uskrsna nedjelja

Ova je nedjelja od pape Pavla VI. posvećena razmišljanju o sredstvima društvenog priopćavanja. Crkva je na Uzašašće poslana svima narodima da im naviješta Isusovu Blagovijest. Ona se treba poslužiti svim mogućim časnim i poštenim sredstvima priopćavanja, a to su: radio, tisak, televizija, internet i… Crkva ima više, tradicionalni oblik komuniciranja – neposrednu komunikaciju. Ipak temeljno sredstvo naviještanja evanđelja ostaje riječ propovjednika. Mediji su kao i ljudi: ogovaranje je ono kad govorite istinu, a klevetanje je ono kad govorite laž. U demokratskom društvu informacija postaje roba. Gotovo se sve tumači kroz sukob, jednostavno zato, jer ljudi više vole sukob nego mir. U svakoj liturgijskoj godini, ova je nedjelja naslonjena na Duhove. Označava ju evanđelje: uvijek se uzima odlomak iz Isusove velikosvećeničke molitve (Iv 17). Isus moli za što tješnje, što intimnije jedinstvo svojih učenika međusobno, a s njime i po njemu s Ocem. Veza tog jedinstva je Duh Sveti. On je „poljubac“ Oca i Sina, on je u svetoj Trojici na osobit način Ljubav. Isus na Posljednjoj večeri daje svojim učenicima posljednje preporuke i upozorenja. To je njegova molitva. U nju su uključeni Isusovi učenici, ali i svi mi, budući da Isus izričito moli ne samo za ove nego i za sve koji će na njihovu riječ povjerovati. U Isusovoj molitvi osjećamo njegovu ljubav za sve svoje, za sve nas. Nismo prepušteni stihiji života, nismo bespomoćni u ovome svijetu. Isus nas predaje i preporučuje svome Ocu. On želi da svi budemo jedno. Isus moli ovu molitvu i za nas i za našu domovinu, za sva srca u strahu i nesigurnosti. Budimo jedno!

Najava

Isus moli Oca za učenike koji su u svijetu. Oni su u svijetu. Iz toga slijedi da postoji samo jedno područje kršćanskoga djelovanja, a to je svijet i samo svijet. Isus odlazi iz svijeta, a učenici i mi ostajemo u svijetu. Otac i nas želi u svijetu zato da bismo tom svijetu prenijeli njegov Duh. Ne želi da nas zarobi mentalitet zla u svijetu. U svijetu smo! Želimo s tobom Isuse, biti u službi novoga svijeta, nove zemlje i novoga neba. Dao si nam novo srce, nov si Duh udahnuo u nas. Novi smo kvasac za novi kruh i hranu cijeloga svijeta. Osnaži nas za to!

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Dj 1, 15-17. 20a. 20c-26)
Čitanje Djela apostolska

U one dane ustade Petar među braćom – a bijaše sakupljenog naroda oko sto i dvadeset duša – i reče: »Braćo! Trebalo je da se ispuni Pismo što ga na usta Davidova proreče Duh Sveti o Judi koji bijaše vođa onih što uhvatiše Isusa. A Juda se ubrajao među nas i imao udio u ovoj službi. Pisano je doista u Knjizi psalama: ’Njegova kuća nek opusti, njegovo nadgledništvo nek dobije drugi!’ Jedan dakle od ovih ljudi što bijahu s nama za sve vrijeme što je među nama živio Go­spo­din Isus – počevši od krštenja Ivanova pa sve do dana kad bî uzet od nas – treba da bude svjedokom njegova uskrsnuća.« I postaviše dvojicu: Josipa koji se zvao Barsaba a prozvao se Just, i Matiju. Onda se pomoliše: »Ti, Gospodine, poznavaoče svih srdaca, pokaži koga si od ove dvojice izabrao da primi mjesto ove apostolske službe ­kojoj se iznevjeri Juda da ode na svoje mjesto.« Onda baciše kocke i kocka pade na Matiju; tako bî pribrojen jedanaestorici apostola. Riječ Gospodnja.

Drugo čitanje (1Iv 4, 11-16)
Prve poslanice svetoga Ivana apostola

Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge. Boga nitko nikada ne vidje. Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena. Po ovom znamo da ostajemo u njemu i on u nama: od Duha nam je svoga dao. I mi smo vidjeli i svjedočimo da je Otac poslao Sina kao Spasitelja svijeta. Tko ispovijeda da je Isus Sin Božji, Bog ostaje u njemu, i on u Bogu. I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj. Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu. Riječ Gospodnja.

Evanđelje (Iv 15, 1-8)
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i po­moli se: »Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni. A sada k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moje radosti u sebi. Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga. Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina. Kao što ti mene posla u svijet, tako i ja poslah njih u svijet. I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini.« Riječ Gospodnja.

Zaključak:   

Kršćani trebaju živjeti u svijetu, ali drukčije. Živjeti s ljudima u svijetu, dijeliti njihove tjeskobe, napore i brige. No ne smiju pri tome postati robovi već svjedoci istine. To mogu ostvariti uzajamnom ljubavlju i pomaganjem. Crkva nam danas nudi evanđeoski odlomak iz Isusove velikosvećeničke molitve i njegov oproštajni govor učenicima prije muke. Moleći, Učitelj ih do kraja upoznaje sa svojim najintimnijim željama. Predstavlja se kao onaj koji je od Oca izašao, izvršio svoje poslanje i vraća se Ocu. On zna što njega čeka, on ne moli za sebe, nego za učenike. Njegova molitva uspostavlja iste veze između učenika i njega, kakve su između Oca i njega dok je još u svijetu. Ujedno ih uči koja je važnost molitve. Molitva može održati odnos i uvijek biti sigurno mjesto susreta učenika međusobno i s njime. Učenici ostaju ZNAK Isusove nazočnosti u svijetu, u obliku molitve i zajedništva. Molitva je mjesto istinskog zajedništva učenika i mjesto njihova susreta s Uskrslim. Isusova je molitva uslišana. Otac ga je proslavio uskrsnućem i uzašašćem, čime je potvrdio da ima smisla darovati se drugima, omogućiti život svima i po cijenu trpljenja i smrti, jer je to jedini put koji može dovesti do pravoga života cijeloga svijeta. Spasenje će doživjeti svijet koji nije odijeljen od Boga i koji živi u Božjoj istini. Isus, za nas moli! Njegova je molitva trajna, jer i danas, kako vjeruje Crkva, on sjedi zdesna Ocu da nas zagovara, da moli za nas. On je molitelj za mir, za istinu, za jedinstvo. Na osobit način Isus moli kada se u Crkvi obnavlja tajna njegove posljednje večere. Sveta misa je najizvrsniji trenutak i mjesto Isusove molitve s nama i za nas.

SPASOVO - UZAŠAŠĆE GOSPODINOVO

Četrdeset dana nakon uskrsnuća slavimo blagdan Uzašašća Kristova ili Spasovo. Ta svetkovina označuje svršetak Isusova ukazivanja apostolima, a broj od »četrdeset dana« znači puninu njegova djelovanja na zemlji, ispunjenje svega što je donio za spas čovječanstva.

Ta svetkovina označuje svršetak Isusova ukazivanja apostolima, a broj od »četrdeset dana« znači puninu njegova djelovanja na zemlji, ispunjenje svega što je donio za spas čovječanstva. Uzašašće pak znači da je on sada i kao čovjek uzdignut u božanske sfere, da je i kao čovjek postao gospodar neba i zemlje, da je sjeo zdesna Bogu. Sjediti zdesna Bogu biblijski je izraz koji označuje da netko ima Božju vlast u rukama. Krist, dakle, ima vlast nad svima, posebno nad zlom i Zlim. Na njemu je da podloži zlo i Zloga Očevoj volji, da onda konačno bude Bog sve u svima.

Egzegetski i teološki gledano, smatra se da je Isus doista pokazao fenomen uzdizanja prema nebu i da je to bio znak njegova duhovnog uzdizanja u Očev naručaj.Tako je on i kao čovjek, a ne samo kao Sin Božji, jedno s Ocem i Duhom Svetim u istoj slavi. On je postao čovjekom da sve naše ljudsko uzme na sebe, a sve Božje da dadne nama, te nas uzdigne tamo gdje je on. 

Kristovo uzašašće na nebo usmjeruje naše poglede prema domovini, kamo smo pozvani i kamo idemo, da bismo snagom tog pogleda pobjeđivali zla, nevolje i bitke u našem životu. Isus nije otišao sa zemlje te nas ostavio siročad i same, nego je uzlazeći na nebo još jače ostao u našoj imanenciji, među nama prisutan. Tek sada kad je preuzeo gospodstvo nad svijetom, nad svakim čovjekom, nad svakim detaljem tvog života i ljudske povijesti, tek sada je potpuno među nama i »s nama do svršetka svijeta«. Isusov izraz »ja sam s vama« u Bibliji znači Božju moć, prisutnost i garanciju pobjede. Vjernik je siguran da će pobijediti zlo. On ne vjeruje zlu, ne da se prevariti Zlim, zavarati trenutnim mrakom, nego vjeruje u zoru i već vidi dan koji dolazi.

Vjernik nije otuđen stanovnik ove zemlje koji bi neprestano gledao prema nebu i maštao o njemu, te mislio kako treba podnijeti zla ovdje, jer će tamo uživati. Vjernik je čovjek koji od Isusove vlasti i moći uzima snagu da pobijedi zlo, patnju, ratove i bijedu oko sebe. Apostoli su na dan Uzašašća čuli riječi: »Ljudi Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uzet u nebo, isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi u nebo.« Isus stalno dolazi, on je već među nama, ulazi u svaku situaciju.

Vjernik je čovjek čiji su korijeni u Isusu Kristu, te zato nosi plodove Kristovog života, njegovu milost i spas u svijet. On je pozvan svjedočiti da je Bog s nama, da ne očajavamo zbog poteškoća, problema, nesreća i katastrofa. On je poput dječaka na brodu usred bure i oluje koji se jedini ne boji, jer mu je Otac na kormilu.

Kršćanin treba biti svjestan da mu je Isus dao svu vlast. Isus, naime, kaže: »Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji i zato idite i učinite sve ljude mojim učenicima.« Kršćanin nije bolji od drugih, on nije bez grijeha, slabosti i pogrešaka, pa ipak on u sebi nosi sile kojima može pobijediti zlo u sebi i u svijetu, a to su Božja riječ i prisutnost Kristova duha. Svetkovina Uzašašća dokaz je spasa za čitavo čovječanstvo, zato se zove Spasovo. Ona je garancija da je dobro biti čovjek. Nesreće i nevolje samo su napasti koje nas žele zaustaviti, ali na nama je da ne posumnjamo nego da sigurno idemo ususret novom svijetu, novom nebu i novoj zemlji. Moli Boga da te uvede u tu silu i taj svijet.

Pješačko hodočašće u župu Leopolda Mandnića u Požegu

Na prvi dan trodnevnice svetom Leopoldu Mandiću u Požegu, jučer 10.05.2015 pješice su hodočastili naši župljani.

Sedam odvažnih župljana naše župu, pješice je hodočastilo sve do Požege na prvi dan trodnevnice svetom Leopoldu Mandiću. 

U jutarnjim satima krenuli su pješice iz Ljupine do Požege, te prepješačili oko 38km.

Odvažno i hrabro uz molitvu i dobru volju su izdržali cijeli put. Uz zaštitu naše zaštitnice i moći Leopolda Mandića sretno su stigli do cilja.

Jedno veliko hvala ide gospođi Bigović iz Baćindola i obitelji Pavić iz Busnova na priređenom doručku i ručku.

Slike pješačkog hodočašća svetom Leopoldu Mandiću možete pogledati u našoj galeriji.

Photo: Danijela Begović

Majčin dan - usrećite mamu na njezin dan i pokažite joj koliko vam znači

Mamu volimo svaki dan, cijeli život i ne možemo je zaboraviti i prestati voljeti čak i kada više nije s nama!

 Mamu volimo svaki dan cijeli život i ne možemo je zaboraviti i prestati voljeti čak i kada više nije s nama. Stoga je lijepo što barem jedan dan u godini možemo našim dragim majčicama odati počast, zahvaliti im na svemu što nam pružaju i pokloniti im pažnju koju zaslužuju. Većini mama nije stalo do poklona i većina će reći "nemoj mi ništa kupovati, samo me zagrli i budi tu". Ove godine Majčin dan slavimo u nedjelju 10. svibnja, a mi tatama i klincima donosimo nekoliko prijedloga da razvesele najdražu mamu na njezin dan. 

Manje jutarnjeg stresa za mamu i doručak u krevet
Majčin dan neka bude poseban za cijelu obitelj. Obzirom da je nedjelja, tata i klinci mogu se ujutro ranije probuditi i dragoj mami napraviti slasni doručak u krevet. Na veliki pladanj stavite mirišljave tople kroasane, šalicu kave, čašu svježe ocijeđenog soka, posudicu jagoda i jednu lijepu ružu ili njezin omiljeni cvijet. Mamu probudite poljupcem, svi se potrpajte na bračni krevet, čavrljajte, smijte se i uživate u zajedničkom jutru. Naravno, na Majčin dan tate su ti koji će se pobrinuti da djeca obave jutarnju higijenu, pospreme krevete, obuku se i doručkuju. Cilj je mamu osloboditi stresa koji jutra ponekad donose. Alternativa je i unaprijed napraviti plan i odrediti tko je zadužen za koji zadatak. I nakon Majčinog dana, mami možete olakšati jutarnji stres na način da od toga napravite igru. Svaki dan, netko će biti "kapetan" koji brine da su svi oprali zubiće, da su školske torbe ili vrtički ruksaci spakirani, da se postavi stol, da se servira doručak i slično. Osim što će biti manje posla za mamu, djecu na taj način kroz igru učimo odgovornosti i kako da si sami organiziraju zaduženja.

Manje prepiranja, vike i tužakanja
Neke studije su pokazale da se djeca starosti od 3 do 7 godina u prosjeku svađaju 3,5 puta u sat vremena, odnosno ukupno 10 minuta u sat vremena. Tata je uoči Majčina dana zadužen za dogovor s mališanima, da na njezin dan, taj jedan jedini dan, nećemo zamarati mamu svojim prepirkama, niti se tužakati. Kako bi se ova situacija produžila i nakon Majčina dana, tata može naučiti djecu tzv. "metodu pregovaranja". Kada se djeca posvađaju, treba ih fizički razdvojiti da se smire i ohlade. Nakon što se smire, svako dijete treba pitati da ponudi tri rješenja. Naravno, svako će se dijete rukama i nogama zalagati za svoju ideju kako bi se spor trebao riješiti, ali roditelj pregovarač znat će im pomoći da nađu srednje rješenje.

Odbacite brige barem na jedan dan
Ovdje je u pitanju jedan začarani krug veselja. Naime, svaka mama želi prije svega da njezina djeca budu bezbrižna, sretna, zadovoljna i ispunjena. Ako su djeca sretna, sretna je mama, a ako je sretna mama, sretni su i tata i djeca. Na Majčin dan, pokušajte mami pokloniti upravo to - bezbrižnost i opuštenu atmosferu, bez obzira kakve brige vas nekih drugih dana tištile. Za jedan veseli i ispunjeni dan ne treba vam puno novca. Možete ga provesti u igranju nogometa, u pečenju kolača, odlaskom u neko izletište gdje možete organizirati piknik ili pak u obiteljskom bicikliranju. Cilj je otrgnuti mamu od svakodnevnih misli i briga te je vratiti u šašavo djetinjstvo. Recept za to je: natjerajte mamu da se igra

Slušajte je, ali stvarno slušajte
I tijekom Majčina dana, ali i svakog drugog dana, pokušajte slušati što mama govori. Ali doista slušati. Ako se ima potrebe na nešto požaliti, recite joj "pokušavam i želim shvatiti kako ti je". Ako ima potrebu ispričati neku zgodu, budite strpljivi i saslušajte do kraja, postavite pitanja i komentirajte. Naime, biti mama, a posebno zaposlena mama, težak je posao i neke nakupljene emocije potrebno je verbalizirati i žena ih jednostavno ima potrebe izreći. Na njezin dan, Majčin dan, pustite je da priča do mile volje i sudjelujte. Dajte joj do znanja da ono što govori za vas itekako ima smisla i važnost.

Mali dar kao znak pažnje
Svaki par i svaka obitelj ima svoje specifične rituale, uspomene, simbole i navike koje ih čine cjelinom. Ako se odlučite za neku sitnicu iza koje stoji vaša priča ili sadržaj koji joj je važan, mami će to značiti puno više od bilo kojeg skupocjenog parfema. Na primjer, napravite joj zajedno okvir za fotografiju ukrašen šljokicama koje ste prošlog ljeta zajedno nabrali na plaži. Napravite joj privjesak za ključeve od drva na kojem će biti otisci vaših prstiju. Snimite joj mobitelom smiješnu video čestitku. Napravite joj zajedničku fotkicu koju će moći staviti u novčanik i uvijek vas nositi sa sobom. Nabavite joj recept za kojim već mjesecima traga.

Želimo Vam veselu i sretnu nedjelju, punu zagrljaja, poljubaca i osmijeha. Život se sastoji od malih stvari i trenutaka, a neka ovogodišnji Majčin dan bude prepun onih koji se pamte cijeli život.

Sveti Dujam

Sveti Dujam (latinski Domnius, Doimus), popularni splitski sveti Duje, svetac iz 3. stoljeća, duhovna je vertikala grada Splita, kojemu je zaštitnik kao i cijeloj Splitsko-makarskoj nadiskupiji.

 Dan prije njegova blagdana koji se slavi 7. svibnja, ritualno se otvara raka u splitskoj prvostolnici, a na sam blagdan, praćena pjesmom i oznakama župa i bratovština, kreće veličanstvena procesija s njegovim moćima užom gradskom jezgrom s misnim slavljem i propovijedi, nekad u katedrali ili pred njom, a danas na splitskoj Rivi. Sv. Dujam je najvrjednija splitska tradicija, pojam vjere u gradu koji ga je izabrao za svog sveca zaštitnika i postavio mu kosti u prvostolnicu, jednu od najstarijih katedrala na svijetu. 

Sv. Dujam je bio biskup u Solinu, a žrtvu za vjeru podnio je 304. godine za vladavine cara Dioklecijana, koji je upravo nedaleko Salone, na mjestu današnjeg Splita, podizao veličanstvenu palaču za odmor i ukopište.

Po predaji se smatralo da je sv. Dujam bio apostolski učenik sv. Petra, a po splitskoj legendi svetac je podrijetlom iz Sirije, na kršćanstvo se obratio zahvaljujući propovijedima sv. Petra i potom bio kršten u Antiohiji. Po istoj predaji, kao pratitelj sv. Petra s Pankracijem i Apolinarom pošao je u Rim, odakle ih je sv. Petar uputio propovijedati u druge krajeve: Pankeracije je otišao na Siciliju, Apolinara u Ravenu, a Dujam u prekojadransku Salonu, glavni grad tadašnje rimske provincije Dalmacije.Sv. Dujam je u mnogoljudnoj i multikonfesionalnoj Saloni osnovao crkvenu zajednicu i mnoge obratio na kršćanstvo. Po nalogu gradskog upravitelja Maurilija doživio je mučeničku smrt – odrubljena mu je glava, vjerojatno u salonitanskom amfiteatru, nakon što je prije njega pogubljeno još 45 dalmatinskih mučenika.

Prvotno je pokopan na starokršćanskom groblju Marusincu u Solinu, današnjim Manastirinama, a njegov kult se raširio među vjernicima koji su se pokapali oko njegova groba. Kroz stoljeća častili su ga u nizu crkava, sagrađenih u njegovu čast – prije nekoliko godina jedna takva crkva sv. Duje obnovljena je u Kotoru.

Danas se zemni ostaci sv. Dujma nalaze u raci na Morlaiterovu oltaru iz 18. stoljeća u Katedrali. Manji dio Dujmovih kostiju nalazi se i u oratoriju sv. Venancija u rimskom Lateranu, prvotnom sjedištu poglavara Rimokatoličke crkve, zajedno s drugim dalmatinskim mučenicima te porečkim sv. Maurom. Naime, papa Ivan IV. dao je 641. po opatu Martinu prenijeti u Rim manje relikvije mučenika iz Dalmacije i Istre, što je potvrđeno 1962. kad je papa Ivan XXIII. dopustio da se otvori lateranski sarkofag s njihovim moćima.

Dujam se prikazuje najčešće s oznakama biskupske odore, s palmom i prvostolničkim križem. Koliko je u Splitu važan njegov kult piše u prvoj glavi Statuta grada Splita iz 1312. godine, gdje se navodi: “… Isto tako određujemo i naređujemo da svatko mora blagdan svetoga Dujma časno poštovati i slaviti”.

Sv. Dujma je na biskupskoj stolici naslijedio njegov nećak Primo, koji je poslije smrti pokopan uz Dujmov grob. Ulomak nadgrobne ploče sv. Dujma čuva se u Arheološkom muzeju u Splitu.