Župa Kraljice svete Krunice

Sveti Marko evanđelist

Kršćanska Tradicija dodijelila je svakom evanđelistu njegov simbol. Stoga se uza sv. Marka redovito prikazuje i krilati lav.

 O samom sv. Marku puno saznajemo iz Evanđelja koje je napisao, a veoma pouzdanih podataka ima i u drugim izvorima. O njemu nalazimo bilježaka kod crkvenih otaca koji su stvarali teologiju i ostavili nam to zapisano u svojim djelima. 

U spisima biskupa Papije iz Hierapolisa („sveti grad“ u današnjoj Maloj Aziji gdje su cvale prve kršćanske zajednice) nalazimo važne podatke o sv. Marku. On piše da je sv. Marko bio „Petrov tumač“ i da je „zapisao točno, ali bez reda, sve čega se sjećao; sve riječi i djela koja je učinio Krist“. Znači biskup Papija prosuđuje da se sv. Marko nije baš trudio da ono što piše zapiše po nekom strogom redu, nego samo neke stvari i to onako kako je on to smatrao da je potrebno i da je dovoljno. Ali je važan podatak u kojemu kaže da je sv. Marko bio „Petrov tumač“. To znači da je od sv. Petra slušao o Isusu i onome što je Isus govorio i radio. Slušao je ono što je o tome sv. Petar tumačio i pripovijedao. Sve je znači čuo iz prve ruke, budući da je sv. Petar bio među prvim učenicima koje je Isus pozvao. A kad je sv. Marko bio s njim, to je bilo u Rimu, jer je sv. Petar u to vrijeme već boravio u Rimu.

Sv. Irenej je bio biskup u Lyonu gdje je podnio i mučeništvo oko 202. ili 203. godine. On također piše da je sv. Marko svoje Evanđelje napisao u Rimu. Pisao ga je prema onome što mu je sv. Petar kazivao i svjedočio. Sv. Irenej također pobliže određuje kad je sv. Marko to zapisao. Kaže da je to učinio nakon smrti sv. Petra.

Prema ovim izvješćima možemo reći da je sv. Marko pisao svoje Evanđelje u Rimu najvjerojatnije poslije mučeničke smrti sv. Petra i Pavla. To bi dakle bilo oko 64. godine. Premda ima i onih koji smatraju da je napisano oko 70. godine nakon Krista. Stoga se s pravom misli da je Markovo evanđelje najstarije od svih evanđelja.

U drugim novozavjetnim spisima, napose u Djelima apostolskim, više puta se spominje Marko, ili Ivan zvani Marko. Njegova je majka okupljala kršćane u svojoj kući u Jeruzalemu i pružala im sklonište, napose u vrijeme Petrova tamnovanja i u vrijeme njegova izlaska iz zatvora. Prema 1. Petrovoj poslanici Marko se nalazi u Babilonu, a to znači u Rimu. Ove su dvije naznake posebno povijesno svjedočanstvo za evanđelista sv. Marka.

Djela apostolska još spominju da je bio pratilac velikih misionara onoga vremena sv. Barnabe i sv. Pavla na njihovom prvom misijskom putovanju. Znači da je sv. Marko je bio u društvu apostolskih prvaka sv. Petar i Pavla i drugih koji su bili bliski suradnici i slušatelji samog Gospodina. Od Petra je primao jasnoću i točnost Isusove nauke, ono što je sv. Petar sam čuo i doživio, onako kako je to sv. Petar kasnije drugima tumačio, a Marko pozorno slušao i onda kasnije zapisao. Od sv. Pavla je poprimio širinu i otvorenost za sve koji žele prihvatiti Radosnu vijest. Boljih učitelja nije mogao imati, niti je trebao tražiti pouzdanije svjedoke za svoje Evanđelje. Kao dobar učenik, sv. Marko je i od jednog i od drugog upijao ono što su govorili o Isusu tako da je potaknut i nadahnut Duhom Svetim odlučio to zapisati i mi danas imamo Evanđelje koje se po njemu zove.

Opširnije...

Otvoren natječaj za himnu i logotip SHKM-a Vukovovar 2017

Susret hrvatske katoličke mladeži (SHKM) pod geslom „Krist, nada naša“ (usp. 1 Tim 1, 1) održat će se 6. i 7. svibnja 2017. u Vukovaru u organizaciji Ureda za mlade HBK i Đakovačko-osječke nadbiskupije.

U tu svrhu Organizacijski odbor SHKM-a raspisuje NATJEČAJ za logotip SHKM-a te NATJEČAJ za himnu SHKM-a. Natječaji su otvoreni od 22. travnja 2015. i objavljeni na službenoj stranici Đakovačko-osječke nadbiskupije OVDJE.

Natječaj za logotip SHKM-a 2017.

Natječaj za himnu SHKM-a 2017.

Drugi nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji

19. travnja 2015., na Trsatu u Rijeci je održan Drugi nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji na kojem su sudjelovale i obitelji iz naše župe. 

Pod geslom "Obitelj - nositeljica života, nada i budućnost Hrvatske" u svetištu Majke Božje na Trsatu održan je Drugi nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji. Među više od 10 tisuća hodočasnika na susretu su sudjelovali i obitelji iz naše župe, predvođenih sa župnikom Ivanom Stivičićem. 

Euharistijsko slavlje predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u koncelebraciji s apostolskim nuncijem u RH Alessandrom D'Erricom, te s hrvatskim nadbiskupima i biskupima, izaslanikom BK BiH pomoćnim banjolučkim biskupom Markom Semrenom, kao i s više od dvjesto svećenika.

Prije samoga početka euharistijskoga slavlja riječ dobrodošlice uputio je riječki nadbiskup Ivan Devčić.

Prigodnu propovijed izrekao je Predsjednik Vijeća HBK za život i obitelj, krčki biskup u miru Valter Župan. Izražavajući dobrodošlicu očevima i majkama, mladima, bakama i djedovima, biskup je istaknuo da je ovo okupljanje svjedočenje zahvalnosti Bogu što ih je učinio dostojnima da mogu pred svima pokazati kako je velika, lijepa ljubav kojom Bog voli baš svakoga.

Nadbiskup Puljić je objavio kako je na 50. Plenarnom zasjedanju HBK odlučeno da se nastave ova obiteljska zborovanja. Stoga je najavio kako će se za tri godine Treći susret hrvatskih katoličkih obitelji održati u prasvetištu Gospe od Otoka u Solinu.

Fotografije drugog nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji možete pogledati u galeriji.

Treća Uskrsna nedjelja

Na Uskrs, Bog je Isusa, koga su ljudi raspeli, uskrisio i učinio Gospodarem svega stvorenoga. Vazmeno (Vazam je prijelaz, dinamika prijelaza, iz smrti u život, iz mraka u svjetlo, iz ropstva u slobodan život) je vrijeme upravo prigoda dubljeg ulaženja u otajstvo Uskrsloga. Proživljavati vazmeno vrijeme znači obnoviti svoju Vjeru u uskrsloga Krista koji živi među nama. U svim vazmenim nedjeljama, Crkva nam u biblijskim porukama upućuje poziv na obraćenje. Temeljni zaokret obraćenja je, odricanje od grijeha i okretanje k Bogu. Ali to nije dovoljno, jer obraćenje treba biti trajan proces. Obraćenje je dakle, trajno njegovan život, sav okrenut k Bogu. To znači ujedno i obnavljati svoju bratsku ljubav. Treba živjeti okrenut prema svojoj braći ljudima: živjeti s ljudima – u obitelji, u zgradi, u ulici, u gradu, na poslu, u samostanu, u Crkvi, u župi, svuda. Da, baš živjeti s ljudima, a ne, okrenuti od njih: otuđeni, razdvojeni, rasrđeni, odljuđeni…No, uljudnost je danas sve manje na djelu. A prvi plod našeg uskrsavanja upravo bi trebala biti uljudnost. Isus je došao promijeniti „popraviti“ svijet. Njega treba promijeniti, ponovo roditi. Sv. Pavao će reći da cijeli svemir vapi za novim rođenjem. U čovjeku treba uskrsnuti „novi čovjek,“ prijatelj, brat, čovjek mira, pitomi čovjek, čovjek slika Božja… Sve ovo u nama drijema, sve je to u nama skriveno kao potencijal! Ali, kako to oživjeti, kako sve to uskrsnuti? Isus nam pokazuje svojim životom i događajem svojeg uskrsnuća. Isusa Bog i Božja ljubav uskrisuje. Isus sam posjeduje ljubav koja se sjedinjuje s Božanskom ljubavlju i njega uskrisuje. Dakle, od nas samih, od naše ljubavi, od naših osjećaja i želja, od našeg stanja: radosti, muke ili smrti, zavisit će i naša želja za uskrsnućem. Isus uskrisuje u ljubavi i prijateljstvu. Božansko prijateljstvo uskrsnulo ga je. I čovjeka ljubav i prijateljstvo uskrisuje. Ništa drugo. Čovjek živi iz ljubavi i za ljubav. I ono, definitivno uskrsnuće ostvarit će se u sjedinjenju s Apsolutnom Ljubavlju – s Bogom.

Najava

Isus je garantirao svojim učenicima da će biti tamo gdje su dva ili tri skupljena u njegovo ime. To jest, gdje su god dva ili tri okupljena u ime ljubavi i dobrote, tamo je Bog. On je uskrsnuo i on je trajno s nama. Bez uskrsnuća Isus ne bi bio sa svim ljudima, u njihovoj duši, posvuda. Tako je i s nama, samo nas uskrsnuće čini univerzalnim kao što je univerzalna ljubav i Bog. Samo Bog uskrisuje jer je Apsolutna ljubav. Naša je ljubav nejaka za uskrsnuće, ali je jaka da nas približi i ugradi u Isusovu ljubav. On je došao da s njime svi uskrsnemo.

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Dj 3, 13-15. 17-18)
Čitanje Djela apostolska

Današnje 1. čitanje, iz Djela apostolskih, donosi odlomak iz „Petrova govora“ u Hramu. Apostol Petar zajedno s Ivanom, ozdravi hroma čovjeka koji je sjedio i prosio milostinju od onih koji ulaze u Hram. Petar mu reče: „ Srebra i zlata nema u mene, ali što imam – to ti dajem: u ime Isusa Nazarećanina hodaj!“ Hromi je ustao,.. „te uđe s njima u Hram hodajući…“ Sav narod je zapanjeno gledao što se dogodilo. Petar se tada obrati narodu. On im reče da se ne čude i da on nije svojom snagom i svojom pobožnošću postigao da hromi prohoda, nego da je to djelo Isusa Krista. „Isusa kojega vi probodoste…vi se odrekoste Sveca i Pravednika…začetnika života ubiste.“ I dalje im Petar kaže: „Bog ga uskrisi od mrtvih, čemu smo mi svjedoci.“ Oni apostoli su svjedoci Kristova uskrsnuća, Kristove snage i njegova Božjega djela. Vjera u njega vratila je zdravlje hromu čovjeku. To Isusovo djelo po apostolima, otvara oči vjere i drugima koji im se pridružuju u zajednicu vjernika. Petar ih podsjeća na njihov veliki grijeh: „Začetnika života ubiste.“ Govori im Petar: da ljudi mogu počiniti zlo i nesvjesno, iz neznanja. Među onima koji su slušali Petra, bilo je sigurno takvih. Milosrdni Bog oprašta grijehe onih koji se iskreno pokaju, ali se trebaju suočiti s činjenicom. Baraba je pušten na slobodu, a Isus je osuđen na smrt. „Pokajte se dakle i obratite, da se izbrišu grijesi vaši.“ Petrov govor je poziv na obraćenje. Obraćenjem čovjek ostvaruje duhovni obrat (usp. Mt 3,2+). Krist je predan smrti, no Bog ga je uskrisio. Božji naum s čovjekom se ostvaruje, po Sinu. Kršćanska zajednica daje svjedočanstvo o njegovu uskrsnuću. Nova zajednica postaje „kvasac“ za sve ljude – za „novo“ čovječanstvo. Zazivanje imena Isusova upućuje na njegovu moć (Lk 9,49). Da bi se takvo zazivanje udjelotvorilo, potrebna je vjera pozivatelja (usp. Mt 8,10+). Ovo je govor i za nas danas: u svim svojim mislima i osjećajima, djelima i riječima, trebamo biti u trajnom opredjeljenju za Krista.

Drugo čitanje (1Iv 2, 1-5a)
Prve poslanice svetoga Ivana apostola

Drugo današnje čitanje, donosi dio iz Prve Ivanove poslanice i govori o spoznaji da vjera iskazuje cjelokupno čovjekovo djelovanje, tako da ono postaje kriterij po kojemu se prepoznaje život u Kristu. Riječ je o ljubavi Božjoj prema nama. Uvjet je: čuvati zapovijedi Božje, osobito ljubav. Ivan naprosto moli, sućutno, svakoga da ne griješi. A ako tko i sagriješi neka se ne prepušta grijehu, a najmanje očaju, jer „Zagovornika imamo kod Oca – Isusa Krista, Pravednika…On je pomirnica za grijehe naše i ne samo naše nego i grijehe cijeloga svijeta.“ Dakle, ovo znači da je izbjegavanje grijeha put prema zajedništvu s Ocem i Sinom. Krist nas pomiruje s Bogom. Umro je radi naših grijeha. On nas uvijek zagovara kod Oca i moli za nas milost obraćenja. Odgovoriti njegovoj ljubavi znači moramo mijenjati svoj život, prema njegovom životu na zemlji. On može uvijek ponoviti svoj uskrs u nama. Onaj tko čuva Božje zapovijedi, osobito ljubav, ima Božju ljubav do savršenstva.

Evanđelje (Lk 24, 35-49)
Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Učenici su Isusovi pripovijedali što se dogodilo na putu i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha. Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: „Mir vama!“ Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: „Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.“ Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: „Imate li ovdje što za jelo?“ Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede. Nato im reče: „To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.“ Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: „Ovako je pisano: ’Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci.“ Riječ Gospodnja. 

Zaključak:   

Isusa otkrivamo u lomljenju kruha ne kao stranca, nego kao onoga koji nam daje život, kao onoga koji uvijek iznova čini da naša srca „gore,“ koji nas ispunja besmrtnom nadom i čini da naš korak uvijek bude svjež i lak. I dvojica su učenika nakon susreta s Uskrslim, nakon lomljenja kruha ustala i pohitala prema Jeruzalemu. I mi, srca preobraženih radošću uskrsnuća, hitamo dijeliti ono što smo primili: neizmjernu blizinu Uskrsloga koja hrani, svjedoči, tumači i ispunja nadom. A nada uskrsnuća je sposobna preobražavati živote i svijet. Čovjek je u prvom stvaranju postao živo biće tek kada je Bog u njega udahnuo „dah života.“ Sada se, u Uskrsu, ta gesta ponavlja. Novi će Duh Krista uskrsloga, snagom oproštenja, istjerati iz čovjeka svaku silu grijeha i đavla. Praštanje i pomirenje pripadaju stvarnosti koja već u ovom životu jamči puninu radosti, a korijeni su one novosti koju nam donosi uskrsli Gospodin. Svaki puta kada se događa praštanje, posvuda gdje se ljudi izmiruju, najjasnije se svjedoči „ novi svijet.“ Uskrsloga Gospodina prepoznajemo po njegovoj ljubavi koja je za nas bila raspeta i probodena. Želimo da i on nas prepozna na kraju našega zemaljskoga puta. Bit ćemo prepoznati ne po ljepoti svoga lica i skladnoj građi svoga tijela, nego po onomu što smo u tijelu učinili za sebe i za drugoga. Bit ćemo prepoznati po tragu ljubavi koji smo iza sebe ostavili u povijesti, po svjedočanstvu dobrote nad kojom smrt nema i ne može imati zadnju riječ. Za sve to, u zemaljskom životu, moramo se hraniti razlomljenim kruhom – Kristom.

Predstavljen program apostolskoga putovanja pape Franje u Sarajevo

U Sarajevu je 14. travnja predstavljen program apostolskoga putovanja pape Franje u glavni grad Bosne i Hercegovine, predviđen za 6. lipnja ove godine.

Na susretu s novinarima bio je nazočan vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, apostolski nuncij nadbiskup Luigi Pezzuto, te Organizacijski odbor i predstavnici ustanova. 

Moderator konferencije vlč. Josip Vajdner obavijestio je da je otvorena i službena mrežna stranica za pohod pape Franje kojoj se može pristupiti na adresi www.papa.ba. Sadržaj na mrežnoj stranici dostupan je na hrvatskom, engleskom, njemačkom i talijanskom jeziku, a na stranici se mogu pronaći informacije o predstojećem Papinu pohodu, akreditiranju novinara, prijavljivanju za sudjelovanje na pojedinim točkama programa, kao i o Katoličkoj Crkvi u Bosni i Hercegovini.

Bit će to 11. putovanje pape Franje, sedmo međunarodno, tijekom dvije godine njegova papinstva. Ovaj jednodnevni pohod, prepun zbivanja, bit će obilježen misom na stadionu Koševo, i susretima u znaku gesla „Mir vama“.

Sveti će Otac toga dana, u 7.30 sati otputovati iz rimske zračne luke Fiumicino, te u 9 sati stići u međunarodnu zračnu luku u Sarajevu. Pola sata poslije ispred Predsjedničke će palače biti održana svečanost dobrodošlice, nakon koje će, u palači, uslijediti kurtoazni posjet Predsjedništvu Republike Bosne i Hercegovine, i susret s bosanskohercegovačkim vlastima. Tu će papa Franjo izreći svoj prvi govor. U 11 sati će na stadionu Koševo služiti svetu misu.

Poslijepodne, nakon susreta i objeda s biskupima i s pratnjom u apostolskoj nuncijaturi, Sveti će Otac u 16.20 sati poći u katedralu, gdje će se obratiti svećenicima, redovnicama, redovnicima i sjemeništarcima. Poslije, u 17.30 sati, u Franjevačkom međunarodnom studentskom centru bit će održan ekumenski i međureligijski susret, a sat poslije, Papa će se u Biskupijskom centru za mlade „Ivan Pavao II.“ susresti s mladima.

Papin će pohod Sarajevu završiti oproštajnom svečanošću u sarajevskoj zračnoj luci u 19.45 sati, te polaskom prema Rimu u 20 sati. Dolazak je u Rim predviđen za 21 sat i 20 minuta.

Riječ je o putovanju koje je papa Franjo najavio iznenada, tijekom podnevnoga nagovora 1. veljače, pozivajući na molitvu kako bi taj pohod potaknuo kvasac dobra i pridonio jačanju bratstva i mira, te međureligijskoga dijaloga i prijateljstva.