Župa Kraljice svete Krunice

Četvrta Korizmena Nedjelja

U 4. smo korizmenoj nedjelji. Glavna tema ove nedjelje je SVJETLOST od SVJETLOSTI. Svjetlost od Isusa PROSVJETITELJA. Svjetlost je pratemeljni religiozni simbol. Ona je prvo 'stvorenje' Božje: „I reče Bog: Neka bude svjetlost“ (Post 1,3). Isus je došao među ljude i donio svjetlost. „On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo…“ (Iv 1,7). Isus „prosvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na svijet“ (Iv 1,9). KRST se u starini nazivao i PROSVJETLJENJE, a krštenici: prosvjetljenici. Sva tri današnja čitanja govore, zapravo, o „krštenim dušama“ i o onome što se u krstu s njima dogodilo. Sukob između svjetla i tame značajan je za Ivanovo evanđelje: „I svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze,“ piše već u proslovu (Iv 1,5). Krst označava svu sudbinu svijeta u odnosu prema Isusu koji jest SVJETLOST. U Ivanovu evanđelju ozdravljenje slijepca od rođenja zauzima središnje mjesto. Slijepac od rođenja nije izgubio vid. On ga nikada nije ni imao. Odmah pitamo tko je za to kriv? Možemo se roditi bez vida, ali možemo i izgubiti vid koji već imamo. Ozdravljenje slijepca od rođenja za evanđelistu Ivana, postat će jaka slika VJERE u Isusa. Ovo je jedno od Isusovih znamenja, o čudu kojim je slijepcu vratio vid. Više nije bitno tko je kriv za njegovu sljepoću. Ozdravljeni se čovjek sve više otvara vjeri. Farizejima nije drago vidjeti da je slijepac od rođenja progledao. Ozdravljeni slijepac unosi u njih nemir, jer se pojavio netko tko se usprotivio njima koji su povezivali grijeh i bolest. Isus je taj koji rješava i grijeh i bolest. Ozdravljenom čovjeku je važan njegov VID i SVJETLO koje je dobio: on VJERUJE! Vjeruje u Sina Čovječjega! Vjera je svjetlost. On postaje svjedok novoga svjetla.

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (1Sam 16, 1b. 6-7, 10-13a)
Čitanje knjige o proroku Samuelu

Za današnje 1. čitanje, odabran je tekst iz Prve knjige o Samuelu, iz poglavlja 16., „David pomazan za kralja.“ Tekst iz Prve knjige o Samuelu govori o odabiru novog kralja iz mjesta Betlehema. Samuel, Božji čovjek, prorok, dobio je Božju zapovijed: „Napuni uljem svoj rog i pođi na put! Ja te šaljem Betlehemcu Jišaju, jer sam između njegovih sinova izabrao sebi kralja.“ Po Božjem prosvjetljenju prorok Samuel je otišao kod čovjeka Jišaja koji je imao 8 sinova. Ponosni otac Jišaj doveo je pred Samuela 7 svojih sinova. Svi su bili naočiti i visoka stasa. Prorok se u početku dvoumio koga će izabrati, ali mu ubrzo Božji glas reče: „Ne gledaj na njegovu vanjštinu ni na njegov visok stas,…kao što gleda čovjek…Gospodin gleda što je u srcu.“ Samuel reče Jišaju: „Gospodin nije izabrao nijednoga od ovih.“ Na iznenañenje oca i njegovih 7 sinova Samuel zamoli da dovedu i osmog najmlađeg koji je čuvao stado. Samuel reče Jišaju: „Pošalji po njega, jer nećemo sjedati za stol dok on ne dođe.“ Bio je to David: rumen, lijepih očiju i krasna stasa. I Gospodin reče Samuelu: „Ustani, pomaži ga: taj je!“ Samuel uze rog s uljem i pomaza Davida, u ime Božje, za kralja. Biblija kaže: „I Duh Gospodnji obuze Davida od onoga dana.“ Kralj David je kraljevao Izraelom 40 godina uz Božju pomoć. I David se u svom životu, dao zaslijepiti od ljudskih užitaka – teško je griješio. No, on je uvijek svoj grijeh priznao i za njega se pokajao. David i njegovo kraljevstvo ostali su u narodu u sjajnom SVIJETLU. Toliko su Davida cijenili da su od njegove dinastije očekivali Mesiju. Isus je potomak Davidov. Naziv „sin Davidov“ što mu ga narod daje, priznanje je njegovih mesijanskih naslova. Crkveni su Oci povukli paralelu između života Davidova i života Isusa Krista, izabrana za spasenje sviju, kralja duhovnog Božjeg naroda - progonjena od svojih.

Drugo čitanje (Ef 5, 8-14)
Čitanje poslanice Efežanima

Za ovonedjeljno 2. čitanje, odabran je članak iz Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima, iz poglavlja 5., „Novi život kršćana u Kristu.“ Pisac u ovom odlomku naglašava što su plodovi SVJETLOSTI vjere. Riječ je o ostvarenju kršćanskog opstanka u Crkvi i u svijetu. Vjernici trebaju djelovati kao „djeca svjetla.“ A plodovi kršćanske svjetlosti su: „svaka dobrota, pravednost i istina.“ Pisac Poslanice Efežanima veli: „Braćo! Nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlost hodite – plod je svjetlosti svaka dobrota, pravednost i istina…Probudi se ti što spavaš, ustani od mrtvih i zasvijetlit će ti Krist.“ Ne smiju djelovati u tami, nego obuzeti snagom svjetla, moraju donositi „plod svjetla,“ a svjetlo je sam Krist koji ih prožima. Pisac zove, viče da se probude oni što spavaju „u tami“ i zasvijetlit će im Krist. Čitav se život krštenika pojavljuje u stalnom svjetlu. Život krštenika ne može biti ni ostati isti prije i poslije susreta s Kristom. Susret s Kristom stvara novu svjetlost i novo ozračje života koje je poput SVJETLA u odnosu na tamu ranijeg života u nepoznavanju Krista. Novi život „sinova svjetla“ dar je Kristova djela otkupljenja. Svojom smrću na križu Krist je srušio pregradu grijeha koji je prouzročio udaljavanje čovjeka od Boga. Tako je Krist ljudima otvorio pristup Bogu – izvoru i punini života, a time i novo zajedništvo ljudi međusobno. Ponašanje kršćanina, u svijetu, mora biti svjedočanstvo toga novoga svjetla.

Evanđelje (Iv 9, 1. 6-9. 13-17. 34-38)
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Isus prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. I pljune na zemlju te od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči. I reče mu: „Idi, operi se u kupalištu Siloamu!“ – što znači „Poslanik.“ Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući. Susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka govorili su: „Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?“ Jedni su govorili: „On je.“ Drugi opet: „Nije, nego mu je sličan.“ On je sam tvrdio: „Da, ja sam!“ Tada odvedoše toga bivšeg slijepca farizejima. A toga dana kad Isus načini kal i otvori njegove oči, bijaše subota. Farizeji ga počeše iznova ispitivati kako je progledao. On im reče: „Stavio mi kal na oči i ja se oprah – i evo vidim.“ Nato neki od farizeja rekoše: „Nije taj čovjek od Boga: ne pazi na subotu.“ Drugi su pak govorili: „A kako bi jedan grešnik mogao činiti takva znamenja?“ I nastade među njima podvojenost. Zatim ponovo upitaju slijepca: „A što ti kažeš o njemu? Otvorio ti je oči!“ On odgovori: „Prorok je!“ Odgovore mu: „Sav si se u grijesima rodio i ti nas da učiš?“ I izbaciše ga. Dočuo Isus da su onoga izbacili pa ga nađe i reče mu: „Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?“ On odgovori: „A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?“ Reče mu Isus: „Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!“ A on reče: „Vjerujem Gospodine!“ I baci se ničice preda nj. Riječ Gospodnja.

Kontemplacija:

Naš Gospodin je rekao: »Ja sam svjetlost svijeta« […] »Napusti svoju svjetlost koja je pred mojom svjetlošću zapravo tmina, i koja mi je protivna. Jer ja sam Svjetlost prava, umjesto tvojih tmina želim ti dati moju vječnu svjetlost, da bude tvoja kao što je moja; i s mojom svjetlošću dat ću ti moje biće, moj život, moje blaženstvo i moju radost« […]. Valja uočiti način i put kojim doći do prave svjetlosti. To je pravo odreknuće čovjeka od sebe samoga i čista, duboka i isključiva nakana ljubiti Boga a ne ono što je čovjeku vlastito: željeti jedino Božju čast i slavu, i sve stvari, bez obzira odakle dolazile, promatrati u odnosu na Boga, i dovoditi ih s njime u vezu bez ikakvog okolišanja i posredništva; to je istinski pravi put. On je svjetlo istinito koje prosvjetljuje svakog čovjeka koji dolazi na ovaj svijet. To svjetlo svijetli u tami, no tama ga nije primila. To svjetlo ne prima nitko osim siromaha u duhu i onih koji su lišeni vlastite volje. Predragi sinovi, provedite u djelo sve što možete činiti, duhovno i naravno, da to istinsko svjetlo zasvijetli u vama i da uživate u njemu. Tražite od Božjih prijatelja da vam pomognu; priljubite se uz one koji prianjaju uz Boga, da vas sa sobom privuku k Bogu. Neka to dotakne sve nas. Neka nas u tome pomogne ljubazni Bog. Amen (GIOVANNI TAULERO, Sermone dal Vangelo di Giovanni per il lunedì prima della vigilia delle Palme, u: Il fondo dell'anima, Casale Monf. 1997, 102-108, passim).

Započeo križni put mladih Požeške Biskupije: „Samo je Bog dostatan“

Veliki broj mladih Požeške biskupije krenulo je u subotu 14. ožujka u jutarnjim satima na XVII. križni put mladih koji organizira Požeška biskupija, a prva postaja križnog puta je započela u Davoru.

Okupljanje mladih za križni put započelo je već u 8:00 sati ujutro u Davoru kod župne crkve Marije Kraljice i Sv. Jurja, a mladi će se pridruživati cijelim putem do Požege. 

Iz Davora se nastavlja do Štivice, Komarnice, Vrbove i Starog Petrovog sela gdje će biti misno slavlje i večernji program te noćenje.

Drugi dan 15. ožujka u jutarnjim satima se nastavlja preko Starog Petrovog sela, Oštroh vrha, Vladisova, Maksimovog Hrasta, Brestovca, Nurkova, Završja, Novog sela do Požege.

Završetak Križnog puta predviđen je večernjom svetom misom u Požeškoj katedrali u 18:00 sati koju će predvoditi naš požeški biskup msgr. Antun Škvorčević.

Unaprijed hvala svim onima koji će u svojim krajevima dočekati naše mlade.

Godišnjica smrti kardinala Franje Kuharića

Danas se, na godišnjicu njegove smrti, na poseban način Crkva u Hrvata sjeća svojega velikog kardinala, pok. Franje Kuharića.

Rođen je 15. travnja 1919. u Pribiću kraj Krašića, a preminuo u Zagrebu na današnji dan, 11. ožujka 2002. Sjemenište i klasičnu gimnaziju završio je na Šalati u Zagrebu. 

Studij teologije završio je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 15. srpnja 1945. u Zagrebu. Tijekom 1945. bio je kapelan u župi Radoboj kraj Krapine, a 1946.-1957. upravljao je župama Rakov Potok, Sveti Martin pod Okićem, a neko vrijeme i župom Sveta Marija Okićka.

Od 1957. do 1964. bio je župnik u Samoboru, gdje ga je 15. veljače 1964. zateklo imenovanje pape Pavla VI. na službu pomoćnog biskupa zagrebačkom nadbiskupu Franji Šeperu. Za biskupa je zaređen 3. svibnja 1964. u Zagrebu te je odmah imenovan odgovornim urednikom Katoličkog dvotjednika Glasa Koncila. Godine 1969. imenovan je apostolskim administratorom Zagrebačke nadbiskupije, a 16. lipnja 1970. zagrebačkim nadbiskupom. Iste godine u rujnu izabran je za predsjednika Biskupske konferencije Jugoslavije s mandatom na pet godina te je na tu službu bio biran još tri puta uzastopce.

Otkako je 15. svibnja 1993. Sveta Stolica osnovala Hrvatsku biskupsku konferenciju bio je njezin prvi predsjednik (izabran 8. lipnja 1993.) i tu je službu obavljao sve do odlaska u mirovinu. Na konzistoriju 2. veljače 1983. papa Ivan Pavao II. promaknuo ga je u Kardinalski zbor te je bio član Kongregacije za kler, Kongregacije za bogoštovlje, te rimske komisije sv. Ćirila i Metoda. Umirovljen je 5. srpnja 1997., a službu zagrebačkog nadbiskupa svom je nasljedniku msgr. Josipu Bozaniću predao 4. listopada 1997.

Preživio je u veljači 1947. u Rakovom Potoku te 1948. u Jakovlju pokušaje atentata, a bio je kao župnik pozvan i na saslušanje na Udbu. Kao biskup bio je sudionik Drugoga vatikanskog koncila. Kao pastir najveće hrvatske nadbiskupije bio je neumoran i rado slušani propovjednik te su neke njegove propovijedi objavljene u knjizi Hodajmo u istini i Hodajmo u istini II. te pisac korizmeno-uskrsnih poslanica koje su sabrane u knjigu Korizmeno-uskrsne poslanice kardinala Franje Kuharića.

Neumorno se trudio da papa Ivan Pavao II. upozna naše povijesne nedaće i dublje razumije našu želju za slobodom i samostalnošću. Za 900-godišnji jubilej Zagrebačke biskupije Papa je, unatoč svim poteškoćama trenutka, 11. rujna 1994. posjetio Zagreb te predvodio najveću hrvatsku misu u povijesti za mnoštvo od milijun vjernika na zagrebačkom hipodromu. Bio je uz Papu i u tijeku njegova drugog posjeta Hrvatskoj, kada je Sveti Otac za euharistijskoga slavlja u Mariji Bistrici 3. listopada 1998. proglasio kardinala Alojzija Stepinca blaženim, što je najveća zasluga kardinala Kuharića.

Treća Korizmena Nedjelja

Sve korizmene nedjelje govore o velikoj temi kršćanstva, o kršćanskoj egzistenciji. U središtu poruke današnje nedjelje stoji: novi Hram – novo bogoštovlje. U povijesti Božjega naroda uvijek je bio njihov Hram. Hram je s ljubavlju podizan, kasnije rušen i obnavljan. Hram ispisuje svu slavu i svu tragediju izraelskog naroda. Nakon izbavljenja naroda iz egipatskog ropstva i dolaska u Obećanu zemlju, Salomon (sin kralja Davida) je podigao Hram u čijem su Svetištu čuvane ploče Saveza s Bogom. Božja vjernost Savezu s narodom bila je zajamčena veličinom i nepovrjedivošću Hrama: „Ja ću biti vaš Bog, a vi ćete biti narod moj“ (Ez 36,28). Hram je bio, za izraelski narod, znak posjedovanja obećane zemlje, znak sigurnosti i slobode, ali još više Božje Prisutnosti i blizine. Hram je srušen za vrijeme babilonske opsade (587. pr. Kr.), tada su nestale i ploče Saveza. To je bilo tumačeno kao Božja kazna za nevjernost Savezu.

Bog se ne nalazi u velebnom Hramu, nego u srcima njegovih vjernika. Ali nevjernost Savezu učinio je i Boga odsutnim. Ponovna obnova Hrama govori o potrebi obnove naroda i njegovoj vjernosti Bogu. Proroci su stalno upozoravali na opasnost „hramske religioznosti,“ na neistinitost vjere koja se svodi na prinos žrtve u Hramu. Bog je pripremao narodu „Novi Hram“ i novi način svoje spasenjske prisutnosti. Bog daje narodu Deset zapovijedi Božjih – Dekalog, kao oblik: bogoljublja i čovjekoljublja, kao pravi način štovanja Boga (1. čitanje). Božja riječ nas uči (2. čitanje) da se čovjek spašava po Isusovu križu i trpljenju. Iza križa i trpljenja stoji Očeva mudrost i Očeva ljubav. I kršćanin mora, slijedeći Krista, nositi svoj križ strpljivo i s ljubavlju. Čovjek dakle treba vršiti Božji Zakon, jer ljubi Boga, pa je stoga i ljubljen od Boga. A taj isti Zakon štiti i promiče ljubav prema ljudima.

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Izl 20, 1-3. 7-8. 12-17)
Čitanje knjige Izlaska

1. čitanje govori o „Deset zapovijedi,“ „Dekalogu“ ili „Deset Riječi.“ Dekalog sadrži „riječi“ koje je Bog izgovorio na Sinaju. A prenosio se usmenom predajom od onih koji su doživjeli iskustvo Sinaja. Dekalog pokriva sve (cijelo) područje vjerskog i ćudorednog života. Dekalog, Deset zapovijedi, Zakon, koji je Bog dao Mojsiju glasi: „Ja sam Gospodin, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih Bogova uz mene. Ne uzimaj uzalud imena Gospodina, Boga svojega, jer Gospodin ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo. Sjeti se da svetkuješ dan subotni. Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti daje Gospodin, Bog tvoj. Ne ubij! Ne učini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga! Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!“ Jahve, Bog zahtijeva da Izrael iskazuje štovanje isključivo njemu. To je uvjet Saveza. Postoji zabrana pravljenja kultnih likova Jahve, za Izraelce (Pnz 4,15). To pravilo ne vrijedi za druge narode. Dekalog je „srce“ Mojsijeva Zakona i on zadržava svoju vrijednost u Novom Zakonu. Isus se poziva na zapovijedi toga Zakona. Dekalog, već Stari Zavjet u svojim tekstovima promatra kao „sredstvo“ (vezu), usklađenost čovjeka s Bogom. To je prijateljska i saveznička zapovijed pod vidom – voljeti. (Predlagane su dvije podjele zapovjedi. Prva, grčkih Otaca, sačuvana je u pravoslavnim i reformiranim Crkvama. Druga, koju je postavio sv. Augustin, usvojena je u Katoličkoj i Protestantskoj Crkvi).

Drugo čitanje (1Kor 1, 22-25)
Čitanje prve poslanice Korinćanima

Apostol Pavao poučava Korinćane, propovijeda Krista raspetoga: jednima, Židovima, on je sablazan, Grci traže mudrost i smisao, koju im on ne daje, a poganima je ludost, dok je: „pozvanima pak – i Židovima i Grcima- Krist, Božja snaga i Božja mudrost.“ Križ je, ljudski gledano, suprotan očekivanju i Židovima i Grcima. On je za njih poraz umjesto slavnog očekivanja, ludost umjesto mudrosti. Ali u vjeri križ ispunjava i nadilazi svako očekivanje. Križ očituje božansku moć i mudrost. Pavao ne osuđuje istinsku ljudsku mudrost, dar Božji koji omogućava spoznati Boga, nego osuđuje oholu i samodostatnu mudrost. Isusova smrt na križu sablazan je i ludost za one koji se pozivaju na svoju ljudsku mudrost. Ta ljudska mudrost nije spoznala Božju mudrost i njegov spasenjski plan, nago ga je odbacila. Može se spasiti samo Božjom silom, njegovim spasenjskim djelovanjem u Isusu Kristu. Umro je na križu poput zločinca. Ali tako je on postao spasitelj svijeta. Pavao kaže i ovo: „Jer ludo Božje mudrije je od ljudi - i slabo Božje jače je ljudi!“ Dakle, svu našu ljudsku jakost i mudrost trebamo potražiti u milosti Božjoj. Uz Boga, bit ćemo jači! Bez Boga postajemo slabi!

Evanđelje (Iv 2, 13-25)
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: »Izjeda me revnost za dom tvoj. Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu na to Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče. Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: tȁ sam je dobro znao što je u čovjeku. Riječ Gospodnja.

Kontemplacija:

Kristovi hramovi su svete kršćanske duše raspršene po cijelom svijetu. Kličimo od radosti jer smo zadobili milost da budemo hram Božji; ali ujedno živimo u svetom strahu da zlim djelim ne obeščastimo taj Božji hram. Sa strahom mislimo na ono što kaže Apostol: »Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog« (1 Kor 3, 17). Onaj Bog koji je bez ikakvog napora stvorio nebo i zemlju snagom svoje Riječi, udostojao se nastaniti u tebi; zbog toga se moraš tako ponašati da ne povrijediš tak dragog gosta. Neka Gospodin u tebi, to jest u svom hramu, nikad ne pronađe ništa prljavo, mračno ili oholo: jer u trenutku kad bi u tebi pronašao razlog za uvredu, odmah bi se udaljio; a kad te napusti Otkupitelj, odmah ti se približava prevarant. Stoga, braćo, budući da je Bog htio od nas učiniti svoj hram, te se udostojao doći k nama i u nama prebivati, koliko je do nas nastojmo s njegovom pomoći od sebe udaljiti svaki suvišnu brigu i uzimati ono što nam doista koristi. Ako uz Božju pomoć budemo tako činili, tada ćemo, braćo, moći pozvati Gospodina u hram našeg srca i našeg tijela.

Duhovna obnova mladih naše župe u Đakovu

Mladi naše župe sudjelovali su na Duhovnoj obnovi za srednjoškolce, studenete i radničku mladež koje su se održale od 27.2 do 1.3 u Đakovu.

Obnovu se organizirale i održale časne sestre svetog Križa. Tijekom tri dana provedenih na obnovama mladi su kroz klanjanja, meditaciju i molitve spoznavali prave vrijednosti društva u kojemu žive.

Zajedničkim pjevanjem i sviranjem koje su animirali, naši mladi su potaknuti na druženje i poseban odnos prema Isusu pjesmom. Poseban naglasak obnova bio je na vremenu. U današnje doba kada se svi žale da nemaju dovoljno vremena, časne sestre poručuju da je Isus uz nas te da nam je on oslonac u svim životnim nedaćama. 

Radosni i ispunjeni duhovnom snagom mladi su se vratili kući i poručili svakome da bi trebao sudjelovati i osjetiti vrijednost obnova, ali i da će se i oni tamo vratiti.

Fotografije duhovnih obnova u Đakovu možete pogledati u našoj galeriji.